Vlada je pala 4. i 5. septembra prošle godine kada je građanska Crna Gora na istorijskom Belvederu definitivno položila ispit zrelosti, stresavši sa sebe klerikalni i naci oklop koji je stezao za grlo. Učesnici belvederskih događaja, prije svega građani Cetinja, ali i dobrog dijela Crne Gore koji su, uprkos zabranama, uspijevali tih dana da stignu do prijestonice, hrabrim građanskim otporom nasilnom ustoličenju mitropolita Crkve Srbije u Crnoj Gori, pokazali su stepen građanske svijesti koju ni siledžijska klerikalizacija Crne Gore, ni varljiva izborna pobjeda srpskih šovinističkih partija i koterija od 30. avgusta prošle godine nijesu uspjeli da obesnaže.
Mitropolit Crkve Srbije Joanikije je helikopterskim desantom, pod zaštitnom antisnajperskom ponjavom i komandom Srbije ustoličen, ali je vlada u isti mah izgubila svaki kredibilitet. Predsjednik Zdravko Krivokapić hitro je, u jeku cetinjskih događaja, zbog neposlušnosti namjeravao smijeniti ministra policije Sekulovića, ali se ujeo za jezik. Sam je protivustavno preuzeo zapovjedništvo nad nasilnim ustoličenjem, ispunivši tako beogradsku želju i komandu, ali je od tog dana, u grčevitoj borbi da ovlada službama bezbjednosti doživljavao poraz za porazom, ne uspijevajući čak ni toliko da obezbijedi kvorum na vlastito zakazivanje sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost.
Sve se, što se tiče ove vlade, ove skupštinske većine i ukupne srpskonacišovinističke vladavine Crnom Gorom, odjednom i zauvijek, otkotrljalo niz belvederske strane. Nikad više izbori od 30. avgusta pretprošle godine, nikad više niko neće drhtati na ritualnu zakletvu: Nikad sa DPS-om, nikad više se crnogorski suverenisti, koji su belvederskim događajima dobili enormno brojčano povećanje, neće ustručavati da snažno zastupaju građansko lice i jedinu moguću građansku budućnost Crne Gore.
Poslije slavnih belvederskih događaja, i u svjetlosti njihovog blistavog učinka, neminovno slijedi nova provjera ukupne građanske zrelosti crnogorskog društva koja se sastoji u totalnom odbacivanju potpisa robovlasničkog dokumenta Crkve Srbije nad Crnom Gorom, nazvanim temeljnim ugovorom. Teško da će, od sada pa nadalje, ostvarivati zapaženiji rejting političari tipa Jokovića, Danilovića, Mandića, Kneževića ili Radunovića koji bezuslovno traže da se temeljni potpiše na neviđeno, iako ni sami nijesu ostvarili uvid ni u jedno slovo toga tobože istorijskog, a de facto temeljno falsifikatorskog i još dokumenta nesumnjivo okupacione prirode i karaktera.
Ne može se sve, baš sve, lažima zakrpit
Kad, primjera radi, mladi Krivokapićevi junoše Spajić i Milatović danas tvrde da temeljni treba potpisati, jer je navodno temeljno usaglašen, očigledno lažu, jer nipošto ne mogu dokazati ko je to i kada u ime Crne Gore usaglašavao temeljni sa Crkvom Srbije. Ko je to iz Crne Gore pristao da Crkvi Srbije prizna osmovjekovni kanonski kontinuitet od Svetog Save, za kojega Njegoš nikada nije čuo, preko petstogodišnjeg nepostojanja države Srbije i ukidanja od sultana srpske patrijaršije kad god mu se napne. Ne može se sve, baš sve, lažima zakrpiti. Još je teže ubiti Crnogorsku pravoslavnu autokefalnu crkvu, koja je vjekovima stvarala i stvorila crnogorsku državu, ili poništiti Petra Prvog ili Njegoša koji su bili crnogorski mitropoliti i suvereni, odgovorni za svoju djelatnost jedino svevišnjem.
Posebna priča je, kao neminovna posljedica cetinjskih događaja od 4. i 5. septembra, brojčano jačanje crnogorskih suverenista, odnosno budućih glasača DPS-a ili drugih suverenističkih partija, koje se nimalo ne plaše srbočetničkog zavjeta Nikad sa DPS-om, čvrsto uvjereni da je, i pored golemih DPS ogrješenja, ovo još uvijek partija koja garantuje crnogorsku nezavisnost, članstvo u NATO i sigurnu evropsku budućnost. Teško da će zaklinjanje srbonaci šovinizma, oličenog u najvećem dijelu sadašnje skupštinske većine, koja u nedostatku drugih ideoloških opcija jedino demonizira DPS, istinski pokolebati armiju crnogorskih suverenista, a posebno nacionalnih Crnogoraca, te ih tobože primorati da otkažu vjernost partiji koja je, bez sumnje, najzaslužnija za sticanje crnogorske nezavisnosti i crnogorskog članstva u NATO alijansi.
