„Patrijarh Porfirije je u svojoj nedavnoj beśedi rekao da je Zdravko Krivokapić iznevjerio Amfilohija. To nije tačno. Naprotiv, Krivokapić je dosljedni nastavljač politike Amfilohija u svim oblicima i po pitanjima poimanja odnosa prema naciji i u odnosu prema Srbima u Crnoj Gori”, kaže Bogosavljević, koji je veoma dobro poznavao Amfilohija.
Bogosavljević je rodom iz Kosovske Mitrovice. Amfilohije ga je 1997. rukopoložio. Bio je sveštenik u Cetinjskome manastiru. Potom od 2003. do 2005. glavni urednik časopisa „Svetigora“, a do 2011. iguman Dajbaba, manastira pokraj Podgorice.
Došavši u sukob s Amfilohijem, Bogosavljević je prešao u Episkopiju valjevsku. Zbog kritika tamošnjega episkopa, zatim vrha Crkve Srbije i Aleksandra Vučića, raščinjen je, no još uvijek nosi mantiju i svojim propovjedima obraća se preko društvenih mreža ne tako malom broju svetosavskih sljedbenika.
„Amfilohije je išao ka tome da formira neku SAMOSTALNU ili AUTONOMNU ARHIEPISKOPIJU Crne Gore”, posvjedočio je Bogosavljević, „a zametak toga je Episkopski savjet nepostojeće Prvoslavne crkve u Crnoj Gori, što je, hvala Bogu, ukinuto na posljednjem Saboru SPC. I samo je činjenicom da je Gospod uzeo Amfilohija prije formiranja Krivokapićeve vlade spriječena realizacija autonomije”.
Bogosavljević je, dok je boravio u Cetinju ili Dajbabama, kako tvrdi, upoznao Zdravka Krivokapića, kao i njegovu porodicu. Krivokapić je profesor vjerske škole SPC na Cetinju.
Prema Bogosavljeviću, Krivokapić je Amfilohijevo ISČADIJE (исча́дие) – duhovno potomstvo, porod, a „Amfilohije je bio licemjer, dvolilčnjak; isti takav je Krivokapić”.
„Ja Krivokapića dugo poznajem”, tvrdi Bogosavljević. „Ako se drvo poznaje po plodovima, onda se Krivokapić poznaje po tome što su mu dva starija sina CRNOGORSTVUJUŠĆI. Ja sam preko toga prelazio, nadajući se da, eto, proći će ih. Ali, očigledno, nije. Krivokapić je čekao priliku, i dočekao je”.
„Krivokapić je najbolje iščadije Amfilohija. Upravo zbog toga što je sa Gojkom Perovićem nastavljač toga dvojnoga identiteta srpsko-crnogorskoga, ali, kako vrijeme odmiče, to je zaprvo crnogorski identitet na štetu srpskoga”.
Bogosavljević zamjera Amfilohiju što se, za njegova života i arhipastirstva u Crnoj Gori, „Srpstvo selilo u prošlost, sada se prezire, a aktuelno je postalo CRNOGORSTVO”.
„Zbog toga što su izdali Srpstvo, nazivam IZDAJNICIMA i mitropolita Amfilohija i njegovo isčadije – profesora Krivokapića, za koga se nadam da će uskoro otići u zaborav, na smetlište istorije”.
Naveo je kako je uspostavljen tip „pravoslavnoga Crnogorca, proevropski, liberalni”, koji je, tvrdi, „nastao upravo i zbog toga što su se na pogrešan, ‘protestantski’ način, od strane mitropolita Amfilohija, tumačile riječi apostola Pavla o naciji i Crkvi”.
Napominjemo, Sveti apostol Pavle je kazao da u Crkvi „nema Grka ni Čivutina, obrezanja ni neobrezanja, divljaka ni Skita, roba ni slobodnjaka, nego sve i u svemu Hristos“ (Kol. 3, 11).
