Stav

stav

Njegoš

"Sve se uglavnom vrti oko pitanja da li se, ako je 13. novembar pao u neđelju koja je sama po sebi neradni dan, pravo i obaveza obilježavanja prebacuju na poneđeljak? Kakve su tu raskošne rasprave nastale ! Iskoračila neđelja, za njom i poneđeljak, Njegoš aptejdovan unatrag. Ima li ičega da se na ovim prostorima ne izvrgne u karikaturu ?"

Njegoš Foto: Gradski portal
Boro Kontić
Boro KontićAutor
Gradski portalIzvor

Njegoš je kao lično ime zaživio vjerovatno i ranije, ali ja sam se s tim prvi put sreo 1983. godine. Bilo vrijeme kada ultrazvuk još uvijek nije mogao odrediti spol djeteta u majčinom stomaku, ali se to nadoknađivalo naklapanjem o poželjnom imenu. Zateklo se društvance, a u njemu i trudnica. Te se licitiralo i ženskim i muškim imenima. Tek će jedan skoro pa naredbodavan glas: „Meni se sviđa ime Njegoš“.

Izuzimajući druge konotacije, bijaše mi tada čudno da u suštini nadimak, postaje lično ime. Petar II Petrović Njegoš se pominje kao mali Rade, pa kao Rade Tomov, pa kao Rade Petrović, Petar Petrović( lijepo tu hronologiju prati Isidora Sekulić u knjizi „Njegošu, knjiga duboke odanosti“ ), te kad je potrošio svoje zemaljske dane, na osnovu onoga čime se upisao u knjigu vječnosti, postao je konačno Petar II Petrović Njegoš. Riječju: Njegoš. A sad bi neko da je već od rođenja: Njegoš? Zapravo, ne bi on nedužan htio, nego se drugom htjelo. Naprosto, čudno mi bilo a, priznajem, uz svo poštovanje privatnih odluka ove vrste, i do danas tako ostalo.

Nešto na tu stranu sa imenima sam autorski poradio 1990. Snimio sam dokumentarac o dječaku kome su roditelji, jer je rođen na dan kada je umro Josip Broz Tito, dali ime Tito. Kako su stvari sa Titovim nasljeđem potom krenule, dječak je negdje pred polazak u školu počeo doživljavati neprijatnosti koje su se izrodile u dramu čiji su čvor driješili pedagog, psiholog, advokat. Te je u konačnici nedužni Tito dobio novo ime. Za taj sam dokumentarac dobio dvije evropske nagrade. U jednoj od njih stoji da je moj dokumentarac „metafora o raspadu Jugoslavije“.

No da se vratim Njegošu.

Internet me ne podržava u začuđenosti. Jedna stranica kazuje da je Njegoš muško ime crnogorskog porijekla, nastalo od crnogorskog plemena Njeguši, a pripisano mu je značenje: onaj koji potiče, pripada ovom plemenu. Drugi oblik ovog imena je Njeguš. Stranica pita: Sviđa Vam se ime Njegoš? Lajkajte ime i poboljšajte trenutnu poziciju imena Njegoš, preporučuje se po automatizmu. Broj sviđanja koji zatičem je 0. Ali, i sva ostala imena koja uzgred pročešljah su pod istom osekom lajkanja. Uz sve:nula.

Ovakve stranice su začinjene i numerologijom primjerenom kraćenju vremena u frizeraju.Te se kaže: Numerološka vrijednost za ime Njegoš je 6. Osobe sa imenom Njegoš su obično umjetnici, muzičari i pjesnici. Oni su šarmantni i dopadljivi, ali i pomalo nestabilni. Vole ljepotu i interesuju se za ljude i prirodu. Privlači ih i okultno.

Ako se odužilo čekanje u frizeraju, možete izračunati i ljubavnu podudarnost imena Njegoš sa nekim drugim imenom pomoću ljubavnog kalkulatora. Uvažavaju se i ženska i muška imena. Iskušao sam ih (ne baš u frizeraju, no za potrebe ovog teksta) desetak. Stopostotne ljubavne podudarnosti za Njegoša nema. Njegošu je, ako je perfekcionista, po svemu sudeći najbolje da ostane samac.

Popular-Baby Names stranica kaže da je između 1980. i 2019. rođeno 9 Njegoša u zemljama „dole navedenim“. U prosjeku jedan Njegoš godišnje za ovaj period. Naglašava se da su svi Njegoši dječaci, 0, 00% djevojčice. Čitam: The country where the first name Njegos is the most common is: Austria. Ovdje sam se iznenadio, ali se i brzo dosjetio da je Beč dobrim dijelom grad srpske dijaspore. A po svemu sudeći, a o tome na kraju, za Njegošem kao sa švedskog stola vole posegnuti Srbi. Uostalom, nije li u Crnoj Gori bio i jedan imenom Napoleon? Ponekad pomislim i da bi Dritan Abazović, da se pitao, sebe nazvao Napoleon. Za dokaznu ilustraciju pogledati parišku fotku od prije neki dan. Dritan između bračnog para Macron. Bar četvrtinu koraka iskoračio bliže kameri. Svojim desnim ramenom imperijalno pokrio dio Emmanuelovog ramena.

No, vratimo se Njegošu prije no Dritan i tu ne iskorači. Na jednoj adresi se lakonski kaže da je ime Njegoš izvedeno od glagola njegovati. Druga je stranica suzdržanija. Uz Sorry obavještava da ne zna ništa o značenju imena Njegoš, ali da redovno updejtuje, te ako šta sazna, dodaće.

Celebrity lista: Tri glumca…Sportisti…Sam od sebe pronađoh i pjevača Njegoša. S pivskom bocom u ruci (Nikšićko li je?) pjeva pjesmu s naslovom „Ne pamtim joj ime dobro.“

Pišem ovaj tekst na Njegošev dan koji se po prvi put obilježava u Crnoj Gori. Jer je Petar II Petrović Njegoš rođen 13. novembra. Ako je suditi po startu, novi crveni datum se groteskno upisao u kalendar Crne Gore. Sve se uglavnom vrti oko pitanja da li se, ako je 13. novembar pao u neđelju koja je sama po sebi neradni dan, pravo i obaveza obilježavanja prebacuju na poneđeljak? Kakve su tu raskošne rasprave nastale ! Iskoračila neđelja, za njom i poneđeljak, Njegoš aptejdovan unatrag. Ima li ičega da se na ovim prostorima ne izvrgne u karikaturu ? Te zašto kao višnju na takvu tortu ne smjestiti i dodikovski, ne direktan i namjeran, ali doprinos. Kad kažem dodikovski, mislim na Milorada Dodika, osobu u čijoj neformalnoj biografiji stoji da je ponavljao jedan razred Srednje poljoprivredne škole-smjer prerada mesa. Budući je ove godine dospio do uloge djeda čiji je unuk krenuo u prvi razred, u septembru je putem svog twitter naloga o tome ponosno obavijestio javnost. Samo po sebi, to je lijepo. I unuče, i ma kako se zvalo, sve je to lijepo, i treba poštovati intimni trenutak. Pa i čestitati. Ali, Milorad Dodik koji je u rečenoj školi valjda prespavao lekciju o metafori, alegoriji itd…to formuliše ni manje ni više nego riječima da je „Njegoš danas pošao u školu“. Uz ovakvu formulaciju, teško se oteti prigodnoj vizualizaciji: Golemi Milorad Dodik za ruku vodi malenog (ostaviti njegoševsku bradu i brkove, samo figuru u odnosu na Dodika trostruko smanjiti) Petra II Petrovića Njegoša. Za ručicu, pa u osnovnu školicu. S nebeskih visina nadgleda Amfilohije.

Te se treba sjetiti i antologijske priče Danila Kiša „Kratka biografija A. A. Darmolatova (1892-1968)“. Ono kad Danilo Kiš („ja koji pričam ovu priču“) šmugne u nelagodi, dok prisutni aplaudiraju ruskom pjesniku-samozvancu koji je prekoračio crvenu vrpcu isred visoke asketske Njegoševe stolice u Muzeju na Cetinju, e da bi u nju svoju stražnjicu smjestio.

P. S.

„Danas sam blokirao Njegoša“, mogao sam i ja u istom maniru reći kada sam prvi put nekoga na svom twitter nalogu blokirao. Bijaše to osoba koja se za potrebe tviterašenja počastila imenom (pa i slikom) Njegoš. Nakačila mi se u živoj potrebi da me uvjeri da sam Srbin. Jer, Crnogorci ne postoje. Okončao sam to blokom te se pri tome sjetio i da je ona osoba što je 1983. gledajući tuđi trudnički stomak preporučila ime Njegoš, bila sličnog profila.

Portal Analitika