List je priču objavio na osnovu 1.300 povjerljivih dokumenata, odnosno izvještaja o civilnim žrtvama. Vlada je tvrdila da su bombarodvani precizni ciljevi.
"Nijedan izvještaj ne pokazuje da je uslijedila istraga o odgovornosti ili neka disciplinska mjera", piše Njujork tajms.
Istraga Tajmsa je pokazala i da je zvanični broj civilnih žrtava "drastično smanjen" u odnosu na realan broj.
Tajms piše da vojska prije napada mora da smanji rizik od pogibije civila na minimum. Ali, obavještajni podaci mogu biti manjkavi, pa se recimo na snimku zgrade koja je potencijalna meta, ne vidi da li u njoj ima ljudi.
Jedan od slučajeva je bombardovanje u Siriji jula 2016. Američke specijalne snage mislile su da bombarduju mete Islamske države na sjeveru zemlje. Zvanično je saopšteno da je poginulo 85 boraca Islamske države, da bi se ispostavilo da je ustvari poginulo 120 farmera i mještana.
Drugi primjer je bombardovanje u Iraku u novembru 2015, kada je jedan čovek uočen da "nosi težak predmet" do pozicije Islamske države, a kasnije je utvrđeno da je "predmet" ustvari bilo dijete, koje je ubijeno u vazdušnom napadu.
Posljednji u nizu napada dogodio se ove godine u Kabulu, kada je dronom pogođena kuća u kojoj je stradalo deset civila, uključujući i djecu.
Portparol američke Centralne komande Bil Urban rekao je da se greške dešavaju, uprkos najboljoj tehnologiji na svijetu.
"Trudimo se da učimo na greškama. Radimo na tome i da ih izbjegnemo. Žalimo zbog stradanja nevinih ljudi", kazao je za Njujork tajms.
Američko bombardovanje meta na Bliskom istoku intenzivirano je u posljednjim godinama administracije Baraka Obame. Obama je tada predstavio novi pristup poznat kao "najprecizniji vazdušni napad u istoriji", kako bi se civilne žrtve svele na minimum.
Nova tehnologija omogućavala je da se uništi jedan dio kuće, a da drugi ostane netaknut, saopštio je tada Pentagon.
Ali, SAD su izvele više od 50 hiljada napada u proteklih pet godina u Avganistanu, Iraku i Siriji, i preciznost je bila mnogo manja od najavljene.
Novinari Tajmsa, navodi se, posjetili su više od 100 pogrešno pogođenih meta i intervjuisali preživjele, kao i američke zvaničnike. Dokumente iz Pentagona dobili su na osnovu zahtjeva o slobodnom pristupu informacijama.
