Velika je sramota i Skupštine i Vlade u svim sazivima i sastavima od 2020. godine do danas što nijesu uspjeli izmijeniti Zakon o slobodnom pristupu informacijama (SPI), koji je prethodna većina 2017. godine značajno unazadila kroz uvođenje raznih ograničenja pristupu informacijama, ocijenio je za Pobjedu istraživač javnih politika Instituta Alternativa Marko Sošić.
Crnogorska skupština prošle nedjelje je odlučila da se Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o SPI izostavi sa dnevnog reda sjednice, pozivajući se na odluku Zakonodavnog odbora koji je još krajem februara našao da ovaj prijedlog zakona nije u skladu sa pravnim sistemom Crne Gore.
Kako je tada obrazloženo, s obzirom na činjenicu da je u tekstu akta izmijenjeno više od polovine članova predlagač je, prema pravno-tehničkim pravilima, morao predložiti novi zakon, a ne prijedlog izmjena i dopuna.
Predsjednica tog odbora Maja Vukićević tada je kazala da mora ukazati poslanicima da u toj formi, zakon nije u skladu sa pravnim sistemom Crne Gore, da joj sama sadržina zakona nije sporna, ali da je trebalo raditi novi zakonski propis.
Zbog odluke Skupštine, reagovali su i iz Ministarstva javne uprave (MJU), koje je pripremalo izmjene i dopune zakona, uz ocjenu da su parlamentarci prednost dali formi, a ne suštini.
Iz MJU su naglasili da je zakon u Skupštini proveo dvije i po godine i da radna tijela parlamenta nijesu imala zamjerke na suštinu zakonskih rješenja, već na formu u kojoj su izmjene predložene.
Ukazuje se da u prilog tome govori i činjenica da je Prijedlog zakona jednoglasno podržan od Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu.
MJU će, kako su poručili, ponovo pokrenuti proceduru i pripremiti prijedlog novog zakona o slobodnom pristupu informacijama.
“Nadamo da će ga Skupština Crne Gore razmotriti kada joj bude upućen četvrti put”, saopštili su iz MJU-a.
Istraživač javnih politika Instituta Alternativa, sa druge strane, navodi da su tehnički razlozi koji su navedeni kao prepreka za usvajanje zakona mogli biti riješeni i od predlagača ili poslanika kroz amandmansko djelovanje, ali da za to ipak nije bilo volje.
“Na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu, ovi tehnički problemi nijesu bili navođeni kao razlog da se o zakonu ne raspravlja i učesnici su u raspravi predložili nekoliko načina za prevazilaženje problema, od kojih nijedan nije sproveden”, navodi Sošić u izjavi za Pobjedu.
Prema njegovoj ocjeni, Ministarstvo javne uprave snosi krivicu i zbog sporog rada na zakonu, zbog prethodnog povlačenja iz procedure već usaglašenih verzija i neopravdano dugog rada na tom aktu.
“Vrlo je važno bilo konačno usvojiti ove izmjene zakona. Za nas su ključne dvije novine: proširen opseg proaktivnog objavljivanja informacija i dodatno normiranje ograničenja pristupa informacijama, kroz uvođenje testa štetnosti i za poslovnu i poresku tajnu”, istikao je Sošić.
Posebno se, kako je kazao, sadašnja rješenja poslovne tajne zloupotrebljavaju u praksi, jer mnoga državna preduzeća koriste taj član zakona da od nas sakriju i osnovne informacije o svom radu.
“Svako odlaganje izmjena zakona je poklon za takve, neodgovorne, organe vlasti”, zaključuje on.
Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović-Marković još je na svojevrsnoj javnoj raspravi o ovom zakonu na sjednici Odbora
za politički sistem 29. marta izrazila zabrinutost za sudbinu predloženih izmjena i dopuna Zakona o SPI, jer je prijedlog dobio negativno mišljenje na sjednici Zakonodavnog odbora.
“Vrlo je važno da se to pitanje razmotri da ne bismo došli u situaciju da iz proceduralnih razloga ovaj zakon bude odbijen”, kazala je ona tada.
Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o SPI u Skupštinu je prvi put predala još vlada Zdravka Krivokapića 18. januara 2021. godine, ali je ubrzo povučen iz procedure. Istu sudbinu doživio je i nakon što ga je u skupštinsku proceduru predala vlada Dritana Abazovića krajem aprila prošle godine. Oba puta je tekst izmjena zakona povučen prije nego što je i stigao do radnih tijela Skupštine.
Ministar javne uprave Maraš Dukaj više je puta isticao da je predloženi tekst usaglašen sa evropskim standardima, odnosno da je prošao sve procedure i dobio pozitivnu ocjenu Evropke komisije.
