Samo je jedna Zemlja! Pod ovim sloganom prije 50 godina u Stokholmu je prvi put obilježen Svjetski dan životne sredine.
Danas, pola vijeka kasnije, i dalje govorimo o nagomilanim i ozbiljnijim problemima – klimatskim promjenama, sušama, poplavama, odumiranju ekosistema – dok su aktivnosti usmjerene na njihovo rješavanje neravnomjerno raspoređene unutar i između zemalja.
Samo jedna planeta nije dovoljna da podrži naš način života, jer ekosistemi ne mogu da isprate potrebe ljudske vrste. Šanse da globalno zagrijavanje premaši 1,5 °C u narednih 20 godina su velike. Svake godine zagađenje vazduha uzrokuje oko sedam miliona prijevremenih smrti.
Mladi svjesni klimatskih promjena
Devet od deset ljudi na planeti udiše zagađeni vazduh. Zdravlje stanovništva Crne Gore takođe je ugroženo zbog zagađenja vazduha. Na primjer, u Pljevljima i Bijelom Polju već početkom godine je premašen broj dozvoljenih dana sa prekoračenjem štetnih materija u vazduhu na godišnjem nivou.
Dobra vijest je da priroda ima kapacitet za obnavljanje. Dok su neki ekosistemi nepovratno uništeni, druge možemo obnoviti i popraviti štetu koju smo im nanijeli. Jasno je da je krajnji trenutak za ozbiljnost i odlučnost.
Borba protiv klimatskih promjena i zaštita životne sredine počinje na individualnom nivou i ličnim izborima, ali će samo kolektivna građanska akcija, uključujući institucionalne aktere donijeti prijeko potrebnu promjenu i oporavak planete.
Crna Gora se obavezala da će smanjiti zavisnost od fosilnih goriva u borbi protiv klimatskih promjena i nastojati da se okrene čistoj energiji, inovacijama, zelenoj i rodno odgovornoj ekonomiji. Ključnu ulogu u oblikovanju održive budućnosti imaju mladi.
Istraživanje UNDP-a je pokazalo da su mladi u Crnoj Gori svjesni klimatskih promjena. Zabrinuti su. Oko 75% mladih uzrasta 18-29 godina smatra da su klimatske promjene ogroman problem na globalnom nivou, dok više od polovine vjeruje da je to veliki problem i u Crnoj Gori.
Spremni su na akciju i mijenjanje životnih navika. Polovina mladih svakodnevno ide pješke, trudi se da smanji otpad, racionalno troši vodu i električu energiju, kupuje ekološki prihvatljive i proizvode od recikliranog materijala kad god je u prilici. Mladi kažu i da pravilno odlažu otpad i učestvuju u akcijama čišćenja.
Motivacija i akcija
Ipak, potencijal mladih ljudi u Crnoj Gori u velikoj je mjeri neiskorišćen. Njihovo dosadašnje iskustvo po pitanju učešća u kreiranju propisa i strateških dokumenata je uglavnom negativno. Uključeni su samo formalno, i to, kako kažu, oni koji su već prepoznati kao aktivniji članovi zajednice ili po političkoj liniji.
Omladinski aktivizam se ne promoviše i mladima nedostaje adekvatna podrška i mehanizmi za aktivno uključivanje u zajednicu. Većina mladih nikada nije pohađala neki vid neformalnog obrazovanja, jer ne smatraju da im dodatna edukacija može pomoći prilikom zapošljavanja ili napredovanja. Ipak, mlade žene su znatno više uključene u neformalno obrazovanje.
Jasno je da mladi žele da daju svoj doprinos, ali često ne znaju kako, jer osjećaju da se nihove ideje ne uzimaju za ozbiljno, čak i kada dobiju priliku da ih saopšte. Drugim riječima, mladi nijesu dio kreiranja politika koje oblikuju njihovu sadašnjost i budućnost. Ipak, u Crnoj Gori vide održivu budućnost i hoće da budu njen dio.
Mladi su danas u svijetu i u Crnoj Gori vodeći pokretači klimatskih akcija, zato klimatske politike moraju dati odgovore na pitanja koja su najvažnija za mlađe generacije – prilike za zaposlenje i napredovanje na osnovu rezultata umjesto preko veze, život u zdravom okruženju bez zagađenog vazduha i vode, plastičnog otpada, gubitka biodiverziteta.
Zato u Crnoj Gori tek treba da zaživi aktivno uključivanje mladih u donošenje odluka koje se tiču klimatskih politika, ali i svih ostalih politika koje se odnose na održivi razvoj, bez obzira na sektor. Za uključivanje mladih u dijalog potrebno je redovno koristiti moderne, digitalne kanale komuniciranja koji su njima bliski.
Takođe, priliku za otvoren dijalog sa donosiocima odluka o pitanjima od značaja za održivi razvoj mladi će imati i u okviru Savjeta za održivi razvoj,gdje će biti uključeni u sve aspekte planiranja i oblikovanja politike zaštite životne sredine. Već postojeći omladinski centri predstavljaju prirodno mjesto okupljanja, čiji je potencijal još uvijek nedovoljno iskorišćen.
Sve ovo pružiće mladima priliku da prodube neophodna znanja i steknu iskustvo i nove vještine. Dijalogu o klimatskoj ambiciji i snažnoj klimatskoj akciji treba pristupiti kroz ono što je važno mladim ljudima da bi živjeli samostalno, a to je posao i stvaranje prihoda.
U tom smislu, neophodno je da setržište rada u Crnoj Gori proširi na vrste zaposlenja koje mladi sve više traže, a koja se tiču obnovljivih izvora energije i zelenih poslova koji će zaštiti životnu sredinu, a Crnu Goru učiniti zdravijim mjestom za život.
Mladi žele da budu mnogo više od izvora statističkih podataka. Oni moraju postati ravnopravan partner u donošenju odluka o pitanjima zaštite životne sredine, jer će upravo njihovi izbori biti ključni za ispunjavanje zacrtanih ciljeva smanjenja emisija gasova staklene bašte i ublažavanje posljedica klimatskih promjena. Vrijeme je da mladi postanu ozbiljni i aktivni učesnici ne samo dijaloga, već i da imaju miogućnosti da budu aktivan dio rješenja!
(Autorka je stalna predstavnica UNDP-a u Crnoj Gori)
