,,Radosno jutro pobjede ozarilo je našu zemlju. Završio se najstrašniji, najubilačkiji, najnevjerovatniji rat, za kojeg je čovječanstvo ikad znalo.
Zaustavili su se tenkovi u svome trku. Avioni nijesu uzlijetali. Granate nijesu izletjele iz grla topova.
Kako je radosno, kako je neobično, kako je uzbudljivo!
Nema više Hitlerove Njemačke. Nema više crne snage koja je tako dugo rastrzala narode. Nema više Berlina – gnijezda fašizma. Nema Gestapoa. Nema više one ogromne besmislene mašine istrebljivanja, koja se je stvarala tokom mnogih godina.“
Tako je, jednostavno, britko i snažno, glasio početak prvog teksta u Pobjedi objavljenog na naslovnoj strani našeg lista povodom pobjede nad fašizmom 9. maja 1945. godine. Od tada je prošlo 78 godina, ispisane su stranice i stranice lijepih i teških riječi, a podsjećanje na te majske dane i sad ima nepromijenjeno značenje – antifašizam iznad svega.
Titov poziv
U uvodnom tekstu na naslovnoj strani Pobjeda je prenijela da se maršal Jugoslavije Josip Broz Tito 9. maja u 10 časova obratio vojnicima, podoficirima i oficirima, seljacima i građanima.
"Danas, 9. maja, tačno je 49 mjeseci i tri dana od napada na Jugoslaviju, najveća agresivna sila u Evropi Njemačka – kapitulirala je. Osmog maja u 23 časa i jedan minut potpisan je akt o kapitulaciji. Četrdeset devet mjeseci natčovječanskih napora i prolivanja krvi naših naroda urodilo je plodom. Urodila je punim plodom borba naših naroda u zajednici Ujedinjenih nacija, a u prvom redu sa Sovjetskim Savezom, Engleskom i Amerikom. Nekad strašna i nepobjediva sila, danas je skršena", kazao je predsjednik Tito obraćajući se narodima Jugoslavije na beogradskom radiju.
Peta neprijateljska ofanziva bila je najsuroviji ispit NOV Jugoslavije
Uz podsjećanje da je ovaj, najstrašniji rat u istoriji čovječanstva koštao desetine miliona ljudskih života u Evropi, jugoslovenski maršal imao je jednu naročitu poruku.
"Upućujem svoj poziv svim zavedenim koji su služili sa oružjem u rukama okupatoru, bez obzira da li se oni nalaze sa četnicima, ustašama ili domobranima itd. Da odmah polože svoje oružje i predaju najbližim vlastima", naredio je predsjednik Tito.
Proslava u Crnoj Gori
Kada se saznalo da je Njemačka položila oružje, podgoričko radništvo i stanovništvo zateklo se u sali Omladinskog doma na radnoj konferenciji, a sastanku je prisustvovao predsjednik Narodne vlade Blažo Jovanović, predstavnici narodne vlasti i NOF-a.
Pobjeda nad najvećim neprijateljem kulturnog i naprednog čovječanstva, zlikovačkim fašizmom, izazvale su neizmjernu radost cijelog stanovništva. Sala omladinskog doma, prenijela je Pobjeda 13. maja 1945, bila je puna, a sa svih strana narod je pristizao, pozdravljajući veliki dan pobjede pokličima Crvenoj armiji, savezničkim i našoj armiji.
Ulazak jedinica Šeste proleterske crnogorske brigade u Nikšić uoči oslobođenja 18. septembra 1944.
"Baš ovoga časa saznali smo da je kapitulirala fašistička Njemačka. Meni je naročito milo što vam ja prvi saopštavam ovu radosnu vijest, ona je najveća radost čitavog čovječanstva. Ona današnji dan pretvara u dan najvećeg zadovoljstva, dan radosti, dan sreće, dan konačne slobode i napretka svih demokratskih i slobodoljubivih naroda svijeta", tim riječima se okupljenom narodu obratio Blažo Jovanović.
Veliki slavljenički mitinzi organizovani su u više crnogorskih gradova, a na proslavi na Cetinju, u ime Narodne vlade, govorio je ministar prosvjete Puniša Perović, inače prvi glavni i odgovorni urednik Pobjede.
Zamke neofašizma
Za antifašiste, međutim, vazda ima posla. Tako je i danas, 78 godina nakon što je 9. maja 1945. zadat (odsudni) udarac jednom od najvećih neprijatelja čovječanstva. Ratne strahote i razaranja ostali su kao zla opomena, čovjek je u međuvremenu dosegao izuzetan napredak u svim segmentima, uzletio je i do Mjeseca, ali se i mnogo puta stropoštao nisko, u blato. Ratni pokliči nijesu tada zauvijek umukli, zapamćeno je dosta prijetnji i čarki; Čehoslovačka je okupirana u avgustu 1968, Jugoslavija se raspala u krvi, a od 24. februara 2022. godine na djelu je bezumna agresija Rusije na suverenu ukrajinsku državu. Borba je rasplamsana, ogroman je broj civilnih i vojnih žrtava, a ne sluti se kraj krvavim napadima.
Troje iz zbjega
Prije više od pola vijeka Pobjeda je zapisala da nebo poslije pobjede nad fašizmom nikako da se posve izvedri. Decenijama kasnije, u 21. vijeku, opet su tmurni oblaci. Fašizam, kao ideološko-politički koncept, nije trajno u prošlosti. Kako nas upozoriše prekaljeni ratnici, vojnički je poražen jedan njegov oblik, ali su ideje fašizma žilave, taj virus ,,mutira“ u razne varijante i brutalno je opasan kad se preruši u moderne političke odore. Istrijebljen nije, povampiren jeste, pa zato opreza nikad dosta.
Posebno što se često, pod plaštom navodnog pomirenja i pokušaja sramotnih revizija istorije i rehabilitacija četnika i izdajnika, bez prsta stida pokušavaju izjednačiti okupatori, izdajnici i borci za slobodu, a uz znak jednakosti sa neofašizmom stoje zlokobni ,,otvoreni“ balkanski velikodržavni projekti. Kao da nije bilo premnogo krvi, suza, tame i pepela.
Joka Baletić
Ljubo Čupić i Joka Baletić
Danas se navršava 81 godina otkad su u Nikšiću pogubljeni Čedomir Ljubo Čupić, narodni heroj čiji je osmijeh postao simbol borbe protiv fašizma i Joka Baletić, djevojka koja je prkoseći neprijatelju sama stavila omču oko vrata.
Ljubo Čupić
Ljubo Čupić (1913-1942) bio je komesar čete u nikšićkom odredu NOP-a i narodni heroj Jugoslavije. Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmijeh na gubilištu ovjekovječeni su fotografijom, koja je postala jedan od simbola crnogorske antifašističke borbe zbog beskrajne vjere u konačnu pobjedu.
Joka Baletić (1924-1942) bila je bolničarka u Četvrtom udarnom bataljonu nikšićkog NOP-a. Ostalo je zapamćeno njeno herojsko držanje na suđenju i javnom vješanju jer ni na najvećim mukama okupator nije mogao da je prisili da oda niti jednog partizanskog borca ili simpatizera.
Vuko Dragašević
Na Balkanu i dalje postoji opasnost od nacionalizma
"Suština je da današnje generacije treba da prate i razumiju globalne procese i da umiju prepoznati izazove da bi se bolje organizovali svi pokreti i snage za odbranu od aktuelnih opasnosti fašizma, bez obzira na to kako se nazivali, koje vjere bili. U regionu Balkana i dalje postoji opasnost od nacionalizama, posebno u ruhu velikodržavnih ideja i programa. Jer, po svemu sudeći, fašizam se nije iscrpio klasičnim idejama – da se pokoravaju ljudi i države, da se otimaju tuđe teritorije, da se nacionalnim državama i svijetom u cjelini vlada metodama zastrašivanja, torture, sa pozicija velikodržavnih projekata, nacionalizma i raznih drugih retrogradnih političkih ideja", rekao je za Pobjedu Vuko Dragašević, učesnik NOB-a, bivši diplomata i visoki funkcioner u Crnoj Gori i Jugoslaviji.
Radovan Vukanović
Moral boraca savladao je sve teškoće
"Brigade Treće udarne divizije (crnogorske), kad su primile naređenje za prenošenje borbenih dejstava na teritoriju istočne Bosne u pravcu Sarajeva, nalazile su se na prostoru Kolašin – Berane – Bijelo Polje. Sredinom januara 1945. otpočeo je odatle marš brigada pravcem Pljevlja – Foča – Kalinovik. Ovaj marš od nekoliko stotina kilometara vršen je pod najnepovoljnijim vremenskim uslovima. Bila je to oštra zima. Na cijeloj etapi puta dubok snijeg je otežavao kretanje. Ali, moral boraca i rukovodilaca divizije savladao je na ovom putu sve teškoće surove zime. Brigade su stigle na određeni prostor u predviđenom roku i zauzele borbeni raspored potpuno spremne za predstojeća dejstva. One su došle u borbeni kontakt sa isturenom neprijateljskom odbranom Sarajeva na liniji Jahorina – Trnovo – Igman", rekao je narodni heroj Radovan Vukanović u razgovoru za Pobjedu 9. maja 1965. godine.
Zarija Vukašinović
Srce jače od oružja
"Znali smo da po cijenu života moramo obezbijediti prolaz ranjenicima i Vrhovnom štabu. Na Ljubinom grobu zauvijek je ostalo 27 proletera, nas 13 je preživjelo… Zadatak je bio najpreči i mi smo ga izvršili. Bila je to borba prsa u prsa, Njemci jesu imali jače oružje, ali mi smo imali bolje srce. Nije im uspio nijedan napad, a nama su pri kraju bitke stigli u pomoć drugovi iz Druge dalmatinske, dva dana su gorjeli nebo i zemlja. Kad se poslije bitke spustila noć na Ljubin grob, a pored njihovih položaja prošao Vrhovni štab i grupa ranjenika, obuzele su me dvostruke emocije. Bio sam srećan što smo obavili povjereni zadatak i omogućili probijanje neprijateljskog obruča, ali i tužan što je na bojištu zauvijek ostalo mnogo naših drugova", rekao je borac slavne Druge čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske proleterske brigade, posljednji učesnik čuvene bitke na Ljubinom grobu Zarija Vukašinović.
Petar Perišić
Zadatak se morao izvršiti
"Moj kurirski zadatak bio je da naređenje komandanta Save, napisano na komadu papira, prenesem kao poruku bataljonu ili nekoj drugoj jedinici da bi se uspostavila veza sa tom formacijom. Ako bih vidio da ću upasti u neprijateljske ruke onda bih pročitao kratko naređenje i naučio ga napamet da ga znam ispričati. A ako dođem u situaciju da se ne mogu izvući, onda bih progutao taj papir da neprijatelj ne sazna poruku... Među borcima su vladali veliko drugarstvo, solidarnost, bratstvo i jedinstvo, niko nikoga nije pitao što je po nacionalnosti. Drugovi iz jedinica oslanjali su se jedni na druge, znali su da ga, ako bude ranjen, drug neće ostaviti nego će ga izvući i uraditi sve da ga spase", kazao je u razgovoru za Pobjedu u maju 2020. Petar Perišić, kurir komandanta Save Kovačevića.
