Podsjećanja radi a da se ne bi čudili, živimo u društvu u kojem nije adekvatno procesuiran ni jedan slučaj ratnog zločina, od Bukovice, deportacije Bošnjaka, Morinja, preko Štrbaca do Kaludjerakog laza a kamoli da se adekvatno procesuiraju ratni huškači i izazivači mržnje od devedesetih pa sve do danas.
Pored toga a da se ne bi čudili, živimo u društvu u kojem je, siguran sam, dominantan intimni stav da ono što se dogodilo u Srebrenici, a što je Međunarodni krivični sud za bivsu Jugoslaviju proglasio genocidom, i nije nikakav zločin.
Naprotiv, mnogi to smatraju herojstvom kao što herojem smatraju Ratka Mladica, Radovana Karadžića i ostale ratne zločince.
Prije nekoliko dana je u Beogradu otvoren muzej Draži Mihailoviću, vodji kolaboracionističkog četničkog pokreta osudjenom za ratne zločine.
Sjutra će se to, nemoj slučajno da se začudite, desiti i u Podgorici, Pljevljima, Beranama, ...
Pa će na red za muzeje doći i Ratko i Radovan.
Kod ovog saznanja zaista je smiješno, da ne kažem glupo i naivno, ili pak licemjerno čuditi se odluci državnog tužioca.
Jer, ako je genocid u Srebrenici herojstvo zašto bi priželjkivanje takvog herojstva u Podgorici bilo pogrešno.
Ispravite me ako griješim, pa da se i ja malo čudim sa vama.
Ovako, ništa neočekivano.
(autor je šef kabineta predsjednika Bošnjačke stranke)