Sutkinja Vesna Pean saopštila je prisutnima da je okrivljeni Vuk Dragašević, sudu poslao mejl, tražeći da se ročište odloži, jer je član porodice pozitivan na virus korona, te da se nalazi u samoizolaciji.
Ona je kazala I da je poziv za ročište poslat Dušku Kneževiću na adresi u Londonu.
Njegov branilac advokat Zdravko Đukanović saopštio je sudu da bi optuženi Duško Knežević došao na ročište ali da su mu vlasti Velike Britanije zabranile napuštanje mjesta boravišta u Londonu.
Među optuženima se našao i bivši viceguverner Centralne banke Crne Gore Velibor Milošević jer je prema stavu tužilaštva uzimao novac od Kneževića da bi podmitio kontrolore koji su provjeravali poslovanje Atlas i Invest banke Montenegro.
Milošević se našao na meti istražitelja nakon što je Knežević početkom januara 2019. godine objavio snimak razgovora na osnovu kojega tvrdi da je Veliboru Miloševiću dao 100 hiljada eura.
Knežević je tada tvrdio da je snimak nastao 2015, nekoliko mjeseci prije nego što je Milošević podnio ostavku na mjesto viceguvernera za kontrolu bankarskog sistema.
Milošević je sa funkcije zvanično otišao u februaru 2016. na mjesto predsjednika borda direktora Univerzal banke, gdje je nakon hapšenja i pokretanja krivičnog postupka protiv njega dao ostavku i na tu poziciju.
Pored Kneževića i Miloševića na optužnici su Mladen Dašić, Miodrag Knežević, Tomica Knežević, Tomislav Knežević, Andrija Knežević, Vuk Dragašević, Svetlana Mijatović, Andrej Koneneko, Ekatarina Perovna Konanenko i Ekatarina Konaneko.
Status svjedoka saradnika u ovom predmetu imaju bivši generalni direktor Atlas banke Đorđe Đurđić i Vlatko Rašović.
Prema navodima optužnice, Duško Knežević je u drugoj polovini 2010. godine na teritoriji Kipra i Crne Gore formirao kriminalnu organizaciju koja je funkcionisala do 2017.
U djelovanju ove kriminalne organizacije korišćene su privredne poslovne strukture.
Prema kriminalnom planu organizatora Duška Kneževića, uz pomoć članova kriminalne organizacije, podizani su krediti koje krajnji korisnici nijesu vraćali.
Krediti su pokrivani depozitima kojim je garantovano njihovo vraćanje, a koje su položile kompanije u vlasništvu Kneževića, firme povezane sa njim i ostalim optuženima.
Ovlašćena lica u ovim kompanijama, Knežević i članovi kriminalne organizacije su na ovaj način ostvarivali prihode od novčanih sredstava dobijenih kreditima, a koje nijesu prijavljivali državnim organima Crne Gore.
Sve ovo je rađeno sa ciljem izbjegavanja plaćanja poreskih obaveza, stavljanja nezakonito stečenog novca u redovne novčane tokove, ali i radi sprečavanja utvrđivanja pravog stanja u bankama čiji je većinski vlasnik Knežević.
On je u više procesa označen kao organizator kriminalne grupe koja je malverzacijama oštetila budžet za više stotina miliona eura.
