Crna Gora pripada značajno trusnim područjima, ali ne i ekstremno trusnim kao što je jug Grčke ili dio Turske, posebno kod Anatolijskog rasjeda. Kod nas je realno očekivati zemljotrese jačine sedam jedinica Rihtera, kaže za Portal Analitika direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore profesor dr Branislav Glavatović.
Koliko je zaista seizmički opasno područje ovog dijela Mediterana, na kome su se tokom istorije događali i snažni potresi, istraživali su dvadesetak dana geofizičari iz nekoliko Evropskih zemalja. Oni su do 4. februara na savremeno opremljenom brodu „Meteor“ analizirali strukturu zemljine kore područja južnog Jadrana, Dinarida i dijelom Apenina. Istraživanje je finansirao njemački Fond za nauku, preko Instituta za geonauke, a u timu su pored njemačkih naučnika bili i geofizičari Seizmološkog zavoda Crne Gore, Geofizičkog zavoda Hrvatske, Instituta za geonauke Albanije i Instituta za geofiziku Italije.
Jadranska mikro ploča: Profesor Glavatović objašnjava da je jedan od ciljeva istraživanja podmorja bio da se ispitaju geološki uslovi za nastanak zemljotresa. I do sada se znalo o geodinamici područja kome pripadamo, ali ovim istraživanjima je željela da se utvrdi interakcija između Jadranske tektonske mikro ploče, kaže naš sagovornik.- Tektonske ploče plutaju i kreću se u raznim smjerovima po omotaču od magme i u tom kretanju se međusobno sudaraju, stvarajući uslove za nastanak zemljotresa. Jedna od takvih ploča je mikro ploča Jadrana, koja je sučeljena sa jedne strane sa Apeninima, a sa druge strane sa Dinaridima. S obzirom da se ta dva planinska sistema kreću jedan prema drugom, kao posljedica nastaje zatvaranje, sužavanje Jadrana, a time i mikro ploče. Jadranska ploča je debljine tridesetak kilometara, i ona značajno ponire ispod Apenina i dijelom ispod Dinarida. U kontaktnim zonama ploče stvaraju se koncentrisani naponi koji rezultiraju zemljotresom. Veliki zemljotres 1979. koji je pogodio naše primorje je posljedica ovih pojava, kao uostalom i svi zemljotresi koji su se tokom prošlosti ovdje događali, naglašava Glavatović.
Dubrovački zemljotres iz 1677. je nastao u ovoj zoni, i jedna je od posljedica sažimanja Jadrana. Takođe, u Italiji nastaju slični procesi, pri čemu se ploča ispod Apenina vrlo intenzivno spušta. U zoni južne Italije nastaju vrlo duboki zemljotresi, jer je ploča u poniranju, ističe Glavatović. On naglašava da istraživanja litosfere, koja su prije nekolio dana završena na brodu Meteor, predstavljaju tek uvod u nove projekte koji će pružiti podatke o opasnosti ovog seizmički aktivnog područja.
Manje trusno od Grčke: Na pitanje na koliko trusnom području živimo, kako se ono može kategorisati, naš sagovornik ističe da Crna Gora pripada značajno trusnom terenu, ali ne ekstremno trusnom kao što je jug Grčke ili dio Turske, ili, recimo, Japan. Kod nas je realno očekivati zemljotrese do jačine sedam jedinica Rihtera. Može se, na žalost, desiti i jači zemljotres, kakav je bio 1979. Sreća kod ovog zemljotresa je ta što je epicentar bio u samom moru, 14 km od obale, pa je seizmički talas bio prigušen dok je stigao do obale. Zemljotresi na Tajvanu, ili posljednji veliki u Japanu, su višestruko jači nego kod nas. Ipak, i manji zemljotresi mogu da nanesu velike štete, a takav je bio u Akvili prije par godina. On je bio magnitude 6,3 - značajno manji od našeg 1979. godine - ali je nanio veliku štetu jer je bio ispod samog grada, a i sama gradnja je bila neadekvatna. U Skoplju je zemljotres bio 6,6 jedinica Rihterove skale i nanio je katastrofalne posljedice. U blizini Bokokotorskog zaliva 1677. bio je zemljotres magnitude po današnjoj procjeni oko 7,4 Rihtera, objašnjava Glavatović.
Naš sagovornik naglašava da je seizmički prosjek u Crnoj Gori čak - nekoliko stotina zemljotresa u toku godine, ali da sve ipak zavisi od nivoa intenziteta koji se posmatra.
- Ako posmatramo izuzetno male magnitude, jedan ili ispod jedan stepen, ima ih i nekoliko hiljada. Ono što se osjeti je magnituda 2 ili 2,5 i takvih je stotinak na teritoriji Crne Gore. Ima godina - kakva je bila 1979. kao ekstremna - kada je bilo više hiljada takvih zemljotresa, ili prošle i pretprošle u decembru, kada je u zoni Plužina bilo dosta zemljotresa. Oni su bila posljedica velikog priliva vode. Od 1976. na području akumulacije je registrovano više hiljada manjih potresa podstaknutih stanjem akumulacije, objašnjava Glavatović.- Broj potresa varira tokom godine. Čitavih 15 godina imamo jedno relativno veliko mirovanje, ne samo kod nas, već na Balkanu. Kada govorimo o svijetu, 2004. je bio na Sumatri izuzetno jak zemljotres, najjači za posljednjih pedeset godina. Do tog momenta čitavih deset godina na cijeloj zemlji broj zemljotresa je bio značajno ispod prosjeka. Od 2004. broj zemljotresa na planeti porastao je za nekoliko stotina, i dan danas je nešto malo iznad prosjeka, kaže direktor Seizmološkog zavoda.
On smatra da je problem nauke što još uvijek nema jasnih indikacija zbog čega se ovo događa. Nema, kaže, vidljivih naučno determinisanih razloga ni spolja, sa kosmičkog aspekta, ni iz unutrašnjosti, jer geodinamički scenario koji vlada na zemlji, tektonizam i kretanje ploča, ide jednim uhodanim tokom.
Seizmološka pokrivenost: Na pitanje koliko je teritorija Crne Gore dobro seizmički pokrivena i koliko je institucija na čijem je čelu uključena u istraživanja, Glavatović kaže da je činjenica da je Seizmološki zavod dominantna institucija u odnosu na cijelo okruženje i jedna od najbolje pozicioniranih i opremljenih u južnom dijelu Evrope.
- Seizmološki zavod ima 14 stanica na ovako malom prostoru, na 13 812 km2. Jedna seizmološka stanica dođe na nešto manje od 1000 km kvadratnih, što je gustina koja nije viđena na prostoru južne Evrope. Sve stanice su umrežene u dvostruku mrežu, radi pouzdanosti i spriječavanja gubitka podataka. Imamo stanice za registrovanje lokalnih i regionalnih zemljotresa, ali i onih za registrovanje daljih zemljotresa. Takođe, imamo mrežu geodinamičkih stanica koje imaju zadatak da opserviraju svoje stanje i poziciju i preko njih se prati mikro pokretanje tla tog dijela masiva. Uz devet geodinamičkih stanica koje su vlasništvo Uprave za nekretnine, ta mreža od 11 stanica čini kvalitetnu mrežu, koje sve zajedno determinišu način ponašanja kopna na kome leži Crna Gora, kaže Glavatović.
Svake godine 5 milimetara bliži Italiji: Zanimljivo je, a laicima možda zvuči i nevjerovatno, da se čitav ovaj prostor na kome živimo, u odnosu na Apenine, kreće brzinom od 4 do 5 milimetara na godinu ka jugozapadu. To je potvrda da se Jadran zatvara i za petnaestak miliona godina Jadran više neće postojati. Neupućeni misle da je tlo statično, a svijet je toliko dinamičan, sve je u pomicanju, pa i kopno, ističe naš sagovornik.
Upitan koliko onda ima mjesta za bojazan da nas može pogoditi opet snažan zemljotres, jer živimo na trusnom području, profesor Glavatović kaže da kod nekih dugoročnih prognoza potresa statistika može biti korisna.
- Naravno, ne možemo definisati ni dan ni datum kada će se dogoditi zemljotres, i danas se nijedan institut ne usuđuje da vrši takvu prognozu. Sve seizmološke institucije rade na stvaranju seizmičkog hazarda, ili na kartama seizmičke opasnosti. To su značajna istraživanja jer definišu očekivane nivoe seizmičke aktivnosti na svakoj tački držve koja se posmatra. Ti podaci se neposredno koriste za projektovanje, planiranje i imaju nezamjenljiv značaj radi proračuna otpornosti konstrukcija i načina planiranja u prostoru. Ako znate nivo sila koji možete očekivati, kaže Glavatović, u skladu sa tim se treba i ponašati.
Nesumnjivo je da živimo na trusnom području i da su potresi neminovnost i sastavni dio života ovdje na Mediteranu, očigledno vrlo dinamičanom i kada je geologija u pitanju. Pitanje je samo koliko smo odgovorni i koliko gradimo kvalitetno i jesmo li zaboravili strašan zemljotres iz 1979. godine, koji treba da bude velika opomena.
Suzana KAPETANOVIĆ
