Obišli su i spomenik Bezmetković na Savini, zajedno sa članovima porodica i poštovaocima hercegnovskih heroja iz Drugog svjetskog rata.
Tim povodom obratio sepredsjednik UBNOR-a Herceg Novi Sveto Baković i poručio da je istorija tu da nas nauči i opomene, te istakao sigurnost u to da će aktuelni činioci crnogorske političke scene u vremenu koje dolazi zauzeti tačno mjesto koje im pripada.
"U vrijeme kada se mitraljezima svjetskaistorija ispisivala, kada su oni časni od neprijatelja otimali oružje i sa njim stajali u stroj protiv najvećeg svjetskog zla koje je zadesilo čovječanstov, kada su petnaestogodišnji dječaci gledali da se dograbe kratke “iralijanske”, je rim se kundak od moskovke i kragujevke po zemlji vukao, kada sz hercegnovske Danice posljednji put bljesnule i ostale da sijaju i budu svetionin mladim naraštajima, grupa komunista, partizanski boric iz Risna krenu ka Herceg Novom, kako bi sa svojim istomišljenicima osmislili buduće akcije u Boki Kotorskoj", kazao je Sveto Baković.
"Pred zoru dođoše na Pode, u mjesto Tušupi, te se u maloj napuštenoj štali sastaše Nikola Đurković, Savo Ilić, Stjepo Šarenac i Dašo Pavičić, sa još nekoliko partijskih rukovodilaca iz Herceg Novog, koji poslije dogovora pođoše na obližnji Sušćepan, a u Tušupima ostadoše pomenuta četvroica
Tada mlada sugrađanka koja ih je primijetila pođe i oda lokalnom popu gdje se skrivaju partizanski rukovodioci, a pop to prijavi četnicima koji uz pomoć italijanskih fašista i lokalnih nacionalista i antikomunista oformiše vojsku od blizu trista okupatora i njhovih saradnika, koji pođoše i opkoliše četvoricu mladih komunista. Nakon neravnopravne borbe i više pokušaja proboja obruča zapališe arhivu koju su posjedovali i herojski položiše svoje živote za ideale koje moramo nastaviti da baštinimo i prenosimo na generacije koje dolaze. Ubistva za njih ne bijahu dovoljna, pa kao ostrvljene zvijeri ponesoše beživotna tijela i položiše ih na glavni gradski trg, skinuše krvavu odjeću sa stradalih partizana i po sektaškom principu četnici i oni sto sebe nazvaše „antikomunisti i nacionalisti" zaigraše kolo, koje kasnije narod nazva „Krvavo kolo"", ", naveo je Baković u govoru.
Da ovaj kukavički čin ostane zabilježen potrudio se, kaže Baković, hrabri lokalni fotograf Luka Cirigović, koji ga kroz prozorske škure fotografisa i ostavi svom narodu vječiti dokaz i opomenu da je sluga okupatora veći neprijatelj od samog okupatora.
"U prilog tome govori činjenica da su Italijani sa strane posmatrali svoje sluge, koje u želji da se dodvore, bestidno zaigraše ovo sramno kolo oko svojih sugrađana, kojima ni po čemu nijesu bili dorasli. Kako bi dokazali da su ubili komunističke vode iz zatvorskih kazamata Mamule i Prevlake više puta su dovodili brata i dvije sestre Nikole Durkovića, koji pored njegovog beživotnog tijela prolaziše, ne želeći da priznaju da im je to brat, onaj Nikola od kojeg su se krvnici najviše plašili, pariski student, predratni pravnik irevolucionar, jedan od voda ustanka u Boki Kotorskoj", dodao je Baković.
Dodaje da, nažalost, srce sestre Ane nije izdržalo bol za stradalim bratom i poslije nekoliko dana prepuče od prevelike tuge.
Kako tada, tako i danas na političkoj sceni Crne Gore imamo određene političke činioce i vjerske organizacije kojima je, kako je kazao Baković, bliža tuđa država od svoje i koji to javno iskazuju, ne stideći se svojih stavova.
"Tada se na teritoriji Boke nalazila naoružana grupacija ljudi koja je sarađivala sa okupatorom i četnicima služeći fašistima, a sebe su nazivali „nacionalistički antikomunistički odred Orjen", to bijahu baš oni koji učestvovaše u ubistvu ranije pomenutih heroja", kazao je Baković.
On poručuje da danasna političkoj sceni imamo neke slične, koji nikako da se tačno izjasne ko su i što su, teže li Evropi ili nekom drugom, dok im njihovo simbolično ime prikriva stvarne namjere.
