Društvo

Najstarija žrtva nasilja koja je smještena u Sigurnoj ženskoj kući

Oboljela sam od batina, a nije ni čudo - 20 godina sam trpjela nasilje

Dnevne novine su u današnjem izdanju donijele pismo najstarije žrtve nasilja koja je smještena u Sigurnoj ženskoj kući.

Oboljela sam od batina, a nije ni čudo - 20 godina sam trpjela nasilje Foto: Arhiva / PA
DnevneIzvor

Riječ je o 64-godišnjoj ženi koja ističe kako je proživjela život iz pakla, te da je pune dvije decenije bila u začaranom krugu u kojem je naivno vjerovala da će baš sjutra nasilnik prestati da to bude. Takvo jutro, navodi, u svom domu nije dočekala. U sedmoj deceniji života umjesto pažnje, lijepe riječi, razumijevanja dobijala je batine.

U nastavku slijedi njeno pismo.

"Oboljela sam od batina, a nije ni čudo - 20 godina trpjela sam nasilje!

Sve je počelo od psihičkog maltretiranja, a onda je nastavio sa prebijanjem, svaki dan. Nekada šipkama, nekada drvenim štapom. To psihofizičko nasilje je nemoguće opisati, jer je preteško i od njega sam, rekoh već, oboljela.

Agresivnost, bijes, batine uslijedile bi samo zbog toga ako on misli da nijesam uradila nešto po njegovom ćefu.

Moji su ljuti na mene, jer sam starija od njega, a i bio je alkoholičar. Dizao je ruku i na moje.

Bježala sam četiri puta. Ovdje sam čula da su neke žrtve bježale čak sedam puta od nasilnika, dok ne odluče konačno šta će. Evo danas kažem, to sam čvrsto obećala sebi - više mu se nikad neću vratiti.

Već šest mjeseci boravim u Sigurnoj ženskoj kući, prije toga živjela sam na selu.

Odlučila sam da im se obratim, jer nijesam imala gdje da idem. Niko me od rodbine nije htio, samo po nekoliko dana. I oni su se bojali od njega, i kada mi se sve nakupilo morala sam da potražm pomoć. Tako sam i stigla do Sigurne ženske kuće.

Nijesam ga prijavljivala, samo mi je sestra dala broj Sigurne ženske kuće i rekli su mi gdje da dođem.

Čim sam stigla u kancelariju Sigurne ženske kuće rekli su mi da moram da ga prijavim jer ima oružje.

Sve žene ovdje kažu da su im muževi imali oružje. Neke ne smiju da kažu. Ja sam se osokolila ovdje. Sve sam ispričala. Sve me razumiju i zahvalna sam im. Nemam djecu, pa mi je lakše nego ostalima.

U nadležne institucije imam povjerenje samo kad idem sa nekim iz Sigurne ženske kuće.

Voljela bih da ova moja kratka ispovijest osvijesti bar jednu žrtvu nasilja koja će možda pročitati moju muku. Priznajem, bila sam glupa i mislila sam da me voli, da je ljubomoran. To nije tačno. Sad bi on da mu se vratim, sad je on obolio.

Molim, preklinjem sve žene da ne trpe nasilje, ni povišen ton, da poštuju sebe!"

Portal Analitika