Sjećam se te istorijske večeri u Crnoj Gori, one divne noći na plaži Jaz 9. jula 2007. kada su uvodne note pjesme „Start Me Up“ ispunile sparni večernji zrak ponovo nezavisne Crne Gore nevjericom i strahopoštovanjem jer se konačno ova malena, prelijepa zemlja vratila na međunarodnu scenu.
Optimizam i nedjelje iščekivanja prije toga bili su zaista nevjerovatni. Mnoge stvari za koje smo mislili da su nemoguće i samo dio sna odjednom su postale stvarnost. Te večeri rekli smo cijelom svijetu da je Crna Gora tu... Više od 50.000 ljudi svjedočilo je istoriji svojim prisustvom – ne samo ljudi iz Crne Gore, već i iz okolnih zemalja, kao što su Hrvatska, Albanija, Srbija, pa čak i Italija, odakle su došli da učestvuju u trenutku istorije.
Došli su predsjednici i važne ličnosti iz drugih zemalja, jahte od nekoliko miliona dolara bile su usidrene tik uz obalu. Bilo je to veče koje je promijenilo sve u ovom malom jadranskom raju, početak novog početka za zemlju za zemlju koja je prije tek nešto više od godinu proglasila nezavisnost od zajednice sa Srbijom. Država Crna Gora zaista se „pokrenula“ nakon te sudbonosne večeri prepoznatljive muzike.
U narednih 10-12 godina ulaganje u infrastrukturu i razvojne projekte moglo se vidjeti svuda, posebno duž obale i u Podgorici. Globalni turistički igrači, Aman Resorts, Iberostar, One & Only – samo ovo troje uložili su ogromna sredstva u nove projekte, a da ne govorim tek o onome što je donio Porto Montenegro. Državni fondovi sa Bliskog istoka takođe su investirali, kao i Hilton i mnoštvo drugih.
Praktično svake nedjelje o Crnoj Gori je pisalo u vodećim kultnim časopisima kao što su Vogue, Elle, Vanity Fair i dodacima nedjeljnika novine poput U.K. Timesa. Čak je i Holivud koristio Crnu Goru za scene filma Casino Royale (iako film zapravo i nije sav sniman u Crnoj Gori). Ovo je postao novi prostor za igru, Crna Gora je postala nova moderna zemlja! Da li se neko ko živi ili je rođen u Crnoj Gori žalio?
Jednostavno, želim da naglasim kako memorija može biti selektivna, a posebni trenuci istorije mogu biti zanemareni
Ne, naravno da nijesu, svi su bili srećni, svi su bili samo prezadovoljni što su se povezali sa ovom Crnom Gorom koja gleda u budućnost. Čak i kada je nastavak naprednih pregovora o pristupanju Crne Gore učlanjenju u EU doveo do otvaranja putovanja bez viza za neke EU zemlje, najagresivniji protivnici crnogorske nezavisnosti se nijesu žalili.
Dobro je putovati u druge zemlje bez potrebe za pribavljanjem skupih viza. Mnoštvo avio-kompanija počelo je da slijeće direktno na oba crnogorska aerodroma i turizam je uzletio. Stranci su ovdje počeli da kupuju nekretnine u velikom broju, uglavnom oni iz evropskih zemalja. Međunarodne agencije otvorile su svoja regionalna predstavništva u Podgorici i ni tada se niko nije žalio. Zašto bi?
Sve je ostalo optimistično dugi niz godina, zarade su rasle (malo, ali više se nijesu smanjivale) putevi su rekonstruisani, medicinske ustanove su se poboljšavale novom opremom, prevoz, uključujući taksije, bio je ozbiljno regulisan u svim gradovima, a mnogi drugi benefiti nastali su kao rezultat toga. Napredno, prijateljski raspoloženo, nešto novo u blizini, po razumnoj cijeni.
A onda – litije!!! Liturgije svještenika Srpske pravoslavne crkve koje su poprimile politički ton postale su sredstvo za reagovanje desničarskih reakcionara kako bi se doprlo do većine populacije u zemlji. U svakom drugom slučaju, jezik koji su u to vrijeme koristili mnogi svještenici, mogao bi se smatrati „govorom mržnje“ prema drugima koji nijesu sljedbenici SPC doktrina, ili koji su se protivili onome što dolazi iz baze moći SPC u Beogradu.
Rezultat ove retorike doveo je do raspada društva u Crnoj Gori koje toliko ozbiljno sumnja u želju novog desničarskog krila prosrpske vlade da nastavi proevropski put, što su iznijeli i pred mnoge međunarodne političke igrače. Trosmjerna koalicija koja upravlja Crnom Gorom skoro godinu vratila je zemlju 15 godina unazad i uništila optimizam te lijepe noći u julu 2007. godine.
Mnogi građanski aktivisti i političari koji se sada protive ovoj novoj vladi koriste istu vrstu retorike prema prethodnoj vladi kao i oni koji su učestvovali u crkvenim litijama. Da li ljudi imaju tako kratko pamćenje? Da li su zaslijepljeni sopstvenim egom? Ili je jednostavno ovo to što su očekivali da se konačno dogodi u ovoj finoj zemlji. Neću ulaziti u razloge koji stoje iza litija ili manipulacija desničarskim reakcionarima, to sam radio u drugim napisanim djelovimao.
Jednostavno, želim da naglasim kako memorija može biti selektivna, a posebni trenuci istorije mogu biti zanemareni. Pesimizam poput optimizma može biti zarazan, s jedne strane može uviti društvo u kolektivnu depresiju, a s druge strane može namamiti naprednu generaciju na progresivne akcije... Ostavljam čitaocima da odrede gdje je Crna Gora danas.
