Ako neki žitelj ove planete, buljeći u geografsku mapu ili u neki globus, ne može da nađe Crnu Goru – lasno će ih naći na dva mjesta olimpijske arene! Najbolji ambasadori Crne Gore su u vodi londonskog bazena, a sjajne ambasadorke na parketu!
Eto, šta, kako i koliko najbolji protagonisti sporta mogu da smognu i pomognu da se jedna malena, ali ponosna i srčana država vine u sferu planetarnog publiciteta. Primjerice, naše rukometašice-sokolice, pobjedama nad selekcijama država sa gotovo stostruko (!) brojnijim stanovništvom (Francuska, Španija) i ostavši neporažene od stotinak i više puta veće zemlje - Rusije, razgalile su srca svih navijača. Naše vaterpolo-ajkule, dakako metaforički rečeno, progutale su, kao najslađi zalogaj i najbolji trofejni ulov, takve grdosije od “riba” kavi su mađarski i španski “kitovi”.
Dva sanjana polufinala su postala stvarnost; ali apetiti - a to je sportu svojstveno - tek tada narastu. Ipak, za ovo do sada postignuto: kapa dolje! I, naklon do zemlje – u ime čitave, majušne zemlje olimpijaca gromadnog srca, znanja, htijenja, zalaganja...Sve do sada postignuto nazivamo podvigom. Za skromne – to je dovoljno. Ali, molim lijepo, ako smo pobijeđivali svjetske, evropske , olimpijske i ine šampione – zašto se to ne bi moglo postiću u okršaju sa još nekima koji su okićeni istim trofejima i trijumfima ?
Nada posljednja umire. A u ova dva naša polufinala igraće se, naravno, loptom. A ona je, zna se – okrugla, zagonetna, nepredvidiva. A kvadraturu kruga NIKO nije tačno i do kraja sračunao. Da, znamo za ono “R na kvadrat puta Ludolfov broj” (3, 14) i tako dalje – do beskonačnosti u nizanju decimala. E, pa kad je tako – i mi se nadamo, figurativno sročeno, u onaj naslov kultnog Vajlerovog filma i Sinatrinog mega-hita “From here to eternity”. Dabome, do vječnosti, do stvarnosti iz sna iznjedrene, do nade koja posljednja umire, do pobjedničkog podijuma, makar to bilo mjesto - lijevo od pobjednika.
Crna Goro, nijesi više mala i anonimna makar za polovinu žitelja ovog globusa. Naši sportisti su već odradili svoje. Mi, država, svi i sve naše – sada smo na potezu...
Bratislav KOKOLJ
