Simbolički i suštinski kupovina glasova je prva nit korupcije. Ako prodate glas, onda vam ne smeta da milioni prolaze pored vas, troše se i ulaze u privatne džepove, a nijeste svjesni da negdje na nekoj javnoj površini možete da izgubite život. Istovremeno, oni koji dođu na vlast kupovinom glasova, što je klasična korupcija, samo na taj način znaju da vladaju i ostanu na vlasti, rekao je za Pobjedu Aleksandar Olenik, advokat i član Predsjedništva Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV).
Kupovina glasova na izborima automatski znači i krađa izbora, koja dovodi do postavljanja nestručnih na važna mjesta za funkcionisanje države, zatim namještanja tendera za poslove sa državom i na kraju su žrtve nedužni građani.
OKIDAČ
Od oktobra prošle godine do polovine marta ove godine, u BiH, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji 102 osobe su izgubile život zbog sistemske korupcije. U poplavama, nakon čega je proradilo klizište u Donjoj Jablanici i okolini, poginulo je 26 osoba, jer je data dozvola za kamenolom iznad grada... U Novom Sadu pad nadstrešnice na Željezničkoj stanici ubio je 16 osoba i u slučaj se uključila i evropska tužiteljka za korupciju Laura Koveši... U Kočanima, zbog požara, takođe zbog nelegalnih dozvola, poginulo je 60 osoba.
Regionalna javnost zna što je bio okidač za pomenuta tri slučaja.
“U pitanju je sistemska korupcija koja se odgaja više od decenije”, objašnjava Olenik i ističe da zbog nje ne funkcionišu svi mehanizmi koji postoje za zaštitu građana – ali funkcioniše korupcija.
“Njen cilj jeste da se što više javnog novca stavi u privatne džepove i onda ne smije da postoji kontrola trošenja novca. Kada ne postoji kontrola trošenja novca, prije ili kasnije, imamo fatalne posljedice u vidu katastrofa, rušenja, požara, odvaljivanja puteva, mostova, nadstrešnica. Oni koji troše budžet ne gledaju kako da ga troše da bi građanima obezbijedili bolji i kvalitetniji život nego samo da ga gurnu u sopstveni džep”, kaže Olenik.
HOBOTNICA
Olenik objašnjava na primjeru Srbije što se dešava.
“Imamo koruptivnu hobotnicu SNS-a koja je progutala cijelu državu i nijedna odluka se ne donosi tamo gdje bi trebalo, nego je donosi jedan koji ni formalno nije vezan za SNS, ali on njom upravlja, to je Aleksandar Vučić. Kada god imate da jedna glava odlučuje o svemu, uvijek imate korupciju i zato se LSV zalaže za decentralizaciju. Zašto? Kada se odlučuje na više nivoa vlasti jako je teško, ne i nemoguće, imati koruptivni sistem zato što više ljudi treba da se saglasi sa trošenjem novca”, objašnjava Olenik i podsjeća da korupcija svuda postoji i u EU, ali je ona kontrolisana i iznosi od tri do pet odsto, dok je u Srbiji preko 90 odsto.
Postavlja se pitanje da li se talas korupcije u regionu može objasniti zbog jačanja desnih snaga.
“Desne snage su dominantne u regionu, desnica je uvijek za centralizaciju i onda korupcija završi u ratu i krvoproliću i nikada se drugačije nije desilo”, primjećuje Olenik.
Nas sagovornik tvrdi da i Crnu Goru vodi Vučić.
“U Crnoj Gori imamo vlast Aleksandra Vučića koja presudno utiče na sve novčane tokove - isto što radi u Srbiji, on radi i u Crnoj Gori, samo preko drugih ljudi koji imaju druga politička imena i preko SPC. Dakle, kupuje i glasove u Crnoj Gori, imate ljude koji su hapšeni zbog toga i protjerivani. Zbog manjeg broja stanovnika, u odnosu na Srbiju, Vučiću je prilično tehnički lako da istu manipulaciju i koruptivno vršenje izbora i politike izvrši u Crnoj Gori. On to na dnevnom nivou radi u Novom Sadu, Beogradu i što bi mu bilo teško da to isto uradi u Crnoj Gori”, navodi Olenik.
Po njemu je situacija u BiH još komplikovanija – ona je totalno nefunkcionalna, pošto jedan njen dio - Republika Srpska, koja je pod kontrolom režima u Beogradu, hoće da se otcijepi.
“Golim okom je vidljivo kako korupcija kontroliše svaki dio političkog života u Republici Srpskoj: glasove kupuju Vučićevi ljudi koji dolaze iz Srbije, koji su takođe hapšeni i protjerivani. To je sistemska i društvena korupcija”, objašnjava Olenik.
BEZ KONTROLE
Iako u pomenutim državama postoje uglavnom dobri zakoni, činjenica je da se oni ne primjenjuju kako bi trebalo, što naš sagovornik objašnjava političkom korupcijom.
Navodi primjer da DRI (Državna revizorska institucija) nađe da su potrošeni milioni bez pokrića za SPC i niko ne reaguje.
“Tužilaštvo bi trebalo nakon svakog godišnjeg izvještaja DRI da pohapsi pola uprave u Ministarstvu finansija, ali to se ne radi. Ako smo došli na vlast kupovinom glasova, zašto bi se uzbuđivali zbog nenamjenskog trošenja budžetskog novca”, kaže Olenik i ponavlja da je veliki problem što jedan čovjek sve kontroliše i objašnjava dobrobit decentralizacije, ali i otvorenih izbornih lista.
“U tom slučaju partijski šef ne odlučuje ko će biti poslanik, nego odlučuju ljudi u regionima koji glasaju za određenog poslanika. Taj poslanik odgovara biračima koji su ga izabrali, a ne šefu partije. To znači da šef partije ne kontroliše skupštinu, već skupština kontroliše vladu i pravosuđe postaje nezavisno”, zaključuje Olenik.
