Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prije gotovo dva mjeseca donijelo je naredbu o zabrani lova ptica upotrebom olovne sačme na močvarnim područjima, 13 godina nakon što je crnogorski parlament ratifikovao međunarodni sporazum kojim je naša zemlja preuzela obavezu da primijeni tu vrstu restrikcije u domaćem lovstvu.
Informacija o tome objavljena je u Službenom listu Crne Gore 13/2023. od 8. februara ove godine, ali joj ni Ministarstvo nije dalo vidan tretman, niti je navedeno u kojem će periodu zemlja pristupiti izmjeni podzakonskih akata, kako bi se stvorile pretpostavke da zabrana ispaljivanja olovne sačme – čiji toksični efekti ugrožavaju ptice i močvarni ekosistem - zaživi u praksi, odnosno da se propišu kaznene odredbe i definiše čija će biti nadležnost kontrola.
Ispod radara
Ornitolog Darko Saveljić iz Agencije za zaštitu životne sredine kazao je Pobjedi da je dobio potvrdu od zvaničnika Ministarstva, ali smatra da je o tome javnost morala da bude informisana na adekvatan način, jer čak ni on, kao državni službenik, koji dolazi iz Agencije koja je više puta urgirala da se ova zabrana uvede, nije o tome imao pravovremenu informaciju.
Podsjetio je da je Skupština Crne Gore 2010. godine donijela Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zaštiti afričko-evroazijskih migratornih ptica močvarica (tzv. AEWA) u kome se, pored brojnih obaveza, kao imperativ precizira i zabrana lova ptica na močvarnim staništima olovnom sačmom, imajući u vidu da hiljade tona ovog opasno zagađujućeg metala svake godine ostane u vodama ili zemlji država potpisnica sporazuma.
Saveljić, kao član tehničkog sekretarijata AEWA, kao i Agencija za zaštitu životne sredine, u više navrata su kod Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede pokretala proceduru izmjene akata za potrebe usaglašavanja sa ovim dokumentom, što je, s obzirom na primat međunarodnog zakonodavstva nad nacionalnim, bila i obaveza Crne Gore.
"Kad se donese takva odluka mora se zvoniti na sva zvona, posebno što to podrazumijeva i promjenu niza akata da bi takva zabrana bila primjenjiva u praksi, inače sve ostaje na pukoj normi, odnosno da se ništa praktično ne uradi", kazao je Saveljić.
Upotreba olovne municije na močvarama je od 15. februara zvanično nelegalna u 27 zemalja EU, kao i na Islandu, Norveškoj i Lihtenštajnu. Odluka o tome zvanično je stupila na snagu nakon dvogodišnjeg perioda koji je dat zemljama EU za promjenu nacionalnih propisa. Ranije je primjena ovih odredbi bila u praksi u Danskoj i Holandiji.
Procjena je da će zabranom ptice i živi svijet močvara biti pošteđen enormnog trovanja, a posredno i ljudi, budući da izloženost olovu u životnoj sredini takođe može imati teške posljedice.
Oštre kazne u Hrvatskoj
Od 15. februara i susjedna Hrvatska primijeniće „zabranu nošenja i upotrebe municije sa olovnom sačmom u močvarnim (vlažnim) staništima i 100 metara oko njih“. Propisane su stroge kazne, koje se kreću od 1.300 do 2.000 eura za lovca koji krši zabranu, ili ovlašćenog lica u lovačkom društvu, dok će lovačko društvo na čijem terenu se to dogodi plaćati penale od od 6,5 do 13,2 hiljade eura.
Hrvatska je prije 10 godina zabranila upotrebu sačme u lovu močvarica, ali tada nijesu bile propisane kazne, pa ta restrikcija nije važila u praksi.
Kako je sredinom februara saopšteno iz udruženja Biom, stvari se drastično mijenjaju jer nepridržavanje zabrane sada u Hrvatskoj predstavlja krivolov, ali i kršenje sanitarnih odredbi, jer je sanitarna inspekcija zadužena za kontrolu.
Trajna zabrana upotrebe olovne sačme na močvarnim terenima u EU stupila je na snagu istekom dvogodišnjeg prelaznog perioda usaglašavanja nacionalnih zakonodavstava sa Uredbom o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju hemikalija. Njome se zabranjuje ispaljivanje sačme koja sadržava olovo u koncentraciji jednakoj ili većoj od jedan odsto masenog udjela, kao i nošenje takve municije tokom lova na močvarnim terenima.
Olovna sačma, baline ili kuglice, sastavni je dio lovačkog metka, odnosno patrona pušaka sačmarica. Na tržištu u svijetu postoje brojne alternative, uključujući čeličnu sačmu, ili nekih inertnih materijala koji osim fizičke prisutnosti ne zagađuju okolinu kao olovo, ili je njihov štetni efekat daleko manji.
Lanac trovanja
Standardna i tradicionalna olovna sačma koja je u upotrebi, rasuta po močvarnom terenu, često završava u želucu ptica koje je progutaju sa pijeskom ili kamenčićima koji im služe kao „pomoćno sredstvo“ za usitnjavanje tvrde hrane. Olovo se akumulira u organizmu i ne može se metabolički izlučiti.
Posredno, prema istraživanjima sprovedenim na evropskom tlu, olovnom sačmom ugrožene su i ptice grabljivice i lešinari koje se hrane plijenom kontaminiranim olovnom sačmom.
Studija naučnika sa Kembridža, objavljena u časopisu Science of the total Enviroment u junu prošle godine, pokazala je da su populacije 10 vrsta grabljivica u Evropi smanjene u prosjeku oko 6 odsto samo zbog kontakta sa olovnom municijom.
