To nije smetalo članovima Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore i Ljiljani Ćuković, urednici za kulturne programe i izdavaštvo u Biblioteci da realizuju program kao da je sala bila puna.
Prema riječima Ćuković, pisati ili govoriti o Vešovićevom književnom djelu zahtijevalo bi mnogo više vremena i prostora nego što učesnici omaža imaju na raspolaganju.
“U svojim esejima Vešović je uvijek demonstrirao superiornu sposobnost kritičke refleksije, oslobođenog kritičkog mišljenja i najdubljeg poznavanja poezije. Često je citirao riječi prevodioca Ivana Slaminga: „O, da me bar niko ne čita, slobodnije bih pisao“ i temeljito se, kako je isticao, koristio ovom paradoksalnom slobodom. Zato je u njegovom kompjuteru ostalo neobjavljenih knjiga poezije, „svaka po stotinu strana“, rekla je Ćuković.
Ona je dodala i da će Vešovićeve knjige „živjeti i kad ne bude više jezika na kom su pisane“.
“A njegov je jezik visok i jasan onome koji je osposobljen da mu se na visinu popne. Na tom jeziku je sastavljao čudesne pjesme i čudesne priče, oživljavao djetinjstvo i dovodio do izraza svoju izgubljenost u svijetu. Njime se upisao u rijetkog pisca koji je jednako čudesan u stihovima i u prozi”, rekla je Ćuković.
Mladi iz Mreže za omladinski aktivizam Crne Gore čitali su socijalne i intimne stihove iz Vešovićevog bogatog opusa.
