Ona je to poručila na onlajn konferenciji povodom predstavljanja Analize odluka sudova za prekršaje Crne Gore, sa osvrtom na praksu Ombudsmana i Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), koju je organizovala institucija Zaštitnika u saradnji sa Misijom OEBS-a u Crnoj Gori.
Leirtroe je rekla da patrijarhalni i seksistički pogledi, rodni stereotipi i predrasude, društvena očekivanja i uloge stvaraju okruženje u kojem se prihvata rodno zasnovano nasilje i gdje se nasilje u porodici smatra privatnom stvari.
Ona je navela da je uvjerena da ta analiza predstavlja dobru osnovu za integrisanje principa rodne ravnopravnosti u sudske postupke i prakse kada se razmatraju slučajevi nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
"Misija u Crnoj Gori spremna je da podrži institucije i civilno društvo u promociji rodno ravnopravnog društva sa nultom tolerancijom prema rodno zasnovanom nasilju”, poručila je Leirtroe.
Iz institucije Zaštitnika saopšteno je da je analiza, čiji autori su profesor Nebojša Vučinić, ombudsman Siniša Bjeković, glavna savjetnica u sektoru za zaštitu od diskriminacije Dina Knežević i viši savjetnik Nemanja Dujović, proizvod istraživanja u okviru projekta Identifikacija problema u borbi protiv nasilja u porodici i nasilja nad ženama.
Bjeković je kazao da problem porodičnog nasilja predstavlja jedan od tipičnih primjera nedostatka ili neodgovarajuće društvene reakcije, koja je godinama doživljavanja kao "unutrašnje", "porodično" pitanje, i da je cijeli pritisak, odnosno posljedice psihičke i fizičke prirode padao na žrtvu.
Prema njegovim riječima, činjenica je da kod opredjeljenja za izbor modela gonjenja nasilničkih delikata preovladava prekršajni model, “koji je prema statistici skoro deset puta više zastupljen nego krivičnopravna zaštita”.
To je, kako je naveo, instituciju dovelo do zaključka da se posveti primarnoj analizi odluka sudova za prekršaje.
Predsjednik Višeg suda za prekršaje Milivoje Rašović kazao je da nije dovoljno samo donijeti propise koji zabranjuju i sankcionišu nasilje u porodici i samo procesuirati zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka sudu.
„Jednako je bitno uspostaviti čitav vansudski funkcionalni sistem koji bi sinhronizovano odgovorio nasilju i stvoriti efikasne i lako dostupne servise zaštite žrtava“, naveo je Rašović.
On je kazao da je prisutna pojava da se sve veći broj predmeta vezan za nasilje u porodici, koji imaju krivična obilježja, spuštaju na nivo prekršaja.
Rašović je rekaoda je postupak pred sudom uslovljen podnošenjem kvalitetnog zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka i predloženim dokazima, dok je u krajnjem sudija ograničen normativnim opsegom koji je postavio zakonodavac.
Vučinić je ukazao da porodično nasilje predstavlja veoma negativan i anticivilizacijski društveni fenomen, koji nije karakterističan samo za kvazi-patrijarhalna i društva u tranziciji, već i za razvijene zemlje Evrope i svijeta.
On smatra da je dokument “više od pravne analize”, da ukazuje na složenost problema, ali i nužnost da se svi akteri društva na unutrašnjem i međunarodnom planu suoče sa ovom problematikom.
“Ono zbog čega smo u Crnoj Gori najviše kritikovani u procesu pristupanja posebno dolazi do izražaja u ovoj problematici - imamo relativno dobre zakone, ali problem je primjena i to ova analiza nedvosmisleno ukazuje”, rekao je Vučinić.
On je ukazao na potrebu oštrije kaznene politike u toj oblasti, kao i na neophodnost primjene međunarodnih standarda - Istanbulske konvencije kao i presuda ESLJP, od kojih su neke sadržane u analizi.
Knežević je kazala da su istraživački uzorak predstavljali predmeti nasilja u porodici i nasilja nad ženama tokom 2019. godine i 30 odsto predmeta vođenih za vrijeme pandemije COVIDa 19 za period od marta do jula prošle godine.
Kako je saopšteno, sudovi su imali iznad 80 odsto osuđujućih odluka.
"Sud za prekršaje u Podgorici 88 odsto, Sud za prekršaje u Bijelom Polju 84 odsto i Sud za prekršaje u Budvi 87 odsto osuđujućih odluka", precizirano je u saopštenju.
Kako je navela Knežević, što se tiče oblika nasilja, u predmetima kod Suda za prekršaje u Podgorici bilo je deset odsto fizičkog, 45 odsto psihološkog i 45 odsto mješovitog.
"Kod Suda u Bijelom Polju bilo je tri odsto fizičkog, 60 odsto psihološkog i 37 odsto mješovitog nasilja, dok je kod Suda za prekršaje u Budvi 15 odsto fizičkog, 51 psihološko, 32 mješovito i po jedan odsto ekonomsko i seksualno“, rekla je Knežević.
Analiza je, kako se navodi, pokazala da su žrtve dominantno žene, dok muškarci žrtve nasilje u najvećem broju slučajeva trpe od muških članova porodice – krvnih ili tazbinskih srodnika.
„U tom smislu, za istaći je da je u svega nekoliko odluka utvrđeno da je muškarac žrtva nasilja u porodici od strane žene i da se radi o partnerskom nasilju“, navela je Knežević.
