Praznik je dao povod da se još jednom sapletemo oko Njegoševog značaja i pripadnosti, a da toj uobičajenoj raspravi dodamo i novu o tome da li taj dan, koji je neradan, ali u prvoj godini pada u nedjelju, treba prebaciti na ponedjeljak.
I dok su Skupština Crne Gore, CEDIS i EPCG odlučili da tog dana neće raditi, a pojedine institucije donijele naprasne odluke da rade do 11 sati, kao što je to bio slučaj u Nikšiću, dok su čestitke zvaničnika ili izostale ili su vrcale od nedosljednosti i zlonamjernosti, prave velike proslave – nije bilo. Autor „Gorskog vijenca“, „Luče mikrokozma“, vladika crnogorski i simbol prosvijećenosti jedne zemlje sa svim dometima kojima je zadobio poštovanje u međunarodnim krugovima svog doba, nije dobio ni zvaničnu posjetu svom vječnom počivalištu, ni glamuroznu svečanu sjednicu ili naučni skup.
KONTEKST
Ministarka kulture i medija Maša Vlaović najavila je da će ovaj dan (koji je već uveliko prošao) biti obilježen nizom aktivnosti među kojima je i izložba „Buđenje“, škole su dale svoj skromni doprinos u toku nastave, a na račun tog praznika juče je na teritoriji opštine Nikšić bio besplatan parking. U Nikšiću je u organizaciji književnog kluba „Njegoš“ održan okrugli sto na temu „Smisao borbe u Njegoševom djelu“, a u Srpskoj kući u Podgorici je Klub mladih DNP organizovao veče posvećeno Njegošu. Na prvom je o Njegošu opet govoreno kao o tragičnom junaku kosovske misli, dok je u Srpskoj kući Milan Knežević iskoristio priliku da još jednom otvori priču o kapeli na Lovćenu. Jedini koji su dostojno obilježili Njegošev dan su ambasade Crne Gore u Italiji, Sloveniji i Srbiji. Položeno je cvijeće na Njegošev spomenik u Rimu, u Vili ,,Borgeze“, zatim u Beogradu na platou ispred Filozofskog fakulteta, kao i na Njegoševoj cesti u Ljubljani.
Predsjednica Skupštine Danijela Đurović je u nedjelju napravila prvi veliki istup, stavljajući Njegoša u kontekst južnoslovenske književnosti.
"Neću pogriješiti ako ustvrdim da je ono što je kod Engleza Šekspir, kod Njemaca Gete, kod Rusa Puškin, a kod Italijana Dante, u južnoslovenskoj književnosti upravo Njegoš", saopštila je Đurović, a zatim i da pripada svijetu „jer je njegovo književno djelo dio evropske, ali i svjetske kulture i civilizacije“.
Nakon što je Getea bez problema stavila u kontekst njemačke, a Šekspira u kontekst engleske književnosti, mogla je i Njegoša ostaviti unutar one kojoj jedino i pripada – crnogorske književnosti. Niti jednom od pomenutih književnika mjesto porijekla ne umanjuje značaj na svjetskom nivou. I ne umanjuje veličinu ničijih djela podatak da je, recimo, iz nekog malog sela pored Torina, Budimpešte ili Ženeve. Ima jedna stara, jer ljudi ovdje vole „one stare“ čiji su se autori zaturili između svih koljena koja su preskakali: ako ne znaš odakle si – nikoga nije briga gdje ideš. Jedna je bitna razlika – Getea niko ne svojata osim Njemaca, Šekspira niko osim Engleza, a Njegoša osim njegovih Crnogoraca uporno svojataju i Srbi. Zato je njeno pozivanje na južnoslovenski kontekst, zapravo, vrlo nespretan kompromis sa onima koji bi joj osporili ono za šta Njegoša drži – za srpskog pjesnika.
U potrebi da naglasi značaj „čovjeka dana“, i Aleksa Bečić, bivši predsjednik Skupštine, uspio je da zamijeni dan rođenja sa danom smrti. Ta površnost u potrebi da se bilo što, a ne nešto zaista važno kaže na temu Njegoša je od prvog praznika crnogorske kulture napravila antifeštu. Činjenica je da su se Njegošem u toku dana bavili najviše oni koji nikad nijesu pročitali njegovu pjesmu „Misao“ i nikad nijesu pravilno deklinirali „Luču mikrokozma“, a s njima i nekoliko obrazovanijih književnika i profesora kojima je teže preko usta prevaliti da je Crnogorac nego izdeklamovati besjedu Danilovu na pedesetak jezika (ne uključujući crnogorski). S druge strane, oni što su mogli da stanu u odbranu svoga – nanizali su nekoliko značajnih stihova na društvenim mrežama, nadajući se da su poslali poruku. Kome? Ne onima koji i dalje ne razumiju.
IZGOVOR
Njegošev dan su pojeli četvrti krug izbora u Šavniku, neiskrene (ali i one koje nijesu došle) čestitke Cetinju, djelimično i rukometni meč sa Francuskom. Zapravo je sve to pokazalo kakav je odnos crnogorskog vrha i uopšte građana Crne Gore prema kulturi – ona će uvijek biti izgovor za neke više ciljeve, a nikada viši cilj. Sredstvo za ubiranje sitnih poena. Pogrešan odgovor na svako bitno pitanje. Svođenje na floskule koje nijesu ni pravilno ,,sažvakane“. Pokazalo se i da oni koji prisvajaju zaista na tome rade predano, a oni koji bi trebalo da njeguju svoje iz revolta ignorišu da slave zajedno.
