- Tačno je da je došlo do zastoja u radu Komisije, ali razlog je samo to što su predstavnici srpske jezičke zajednice u Komisiji, političke ciljeve i interese pretpostavili stručnim. Neki su čak i visoki funkcioneri u svojim strankama, pa stoga, što je i bilo za očekivati, svoje političke ciljeve nadređuju stručnim, uz nerijetke pokušaje da se Programom suspenduje ustavni položaj crnogorskoga jezika i da nametnu apsolutnu dominaciju srpskoga jezika u crnogorskome prosvjetnom sistemu, tvrdi Nataša Gazivoda, predsjednica Komisije za izradu programa za nastavni predmet Crnogorski - srpski, bosanski, hrvatski jezik u razgovoru za Portal Analitika.
Komentarišući optužbe nekih opozicionih partijskih funkcionera da vlast "opstruira rad Komisije preko svojih ljudi u njoj", Gazivoda tvrdi da su uzroci kašnjenja u izradi programa, koji je trebalo da se okonča do 31. decembra prošle godine u "lošoj saradnji s kolegama imenovanim upravo od strane političkoga bloka koji je uputio optužbe na rad Komisije". Ona ističe i da niko od njih nije pokazao stručnost u povjerenom poslu izrade nastavnih programa, niti spremnost na dijalog i kompromisna rješenja, "koja ne bi predstavljala marginalizaciju crnogorskoga jezika i koja se ne bi kosila s političkim sporazumom i Ustavom Crne Gore".
- Uzimajući u obzir sve probleme, teško mi je predviđeti kad bi Komisija mogla da odgovori na postavljene zadatke izrade nastavnih programa za osnovne, srednje stručne škole i za gimnazije - kaže Gazivoda.
Podsjećamo, pored Gazivode, članovi Komisije su Tamara Milić, Aleksandar Čogurić, Aleksandar Radoman, Vladimir Vojinović, Dragan Koprivica, Lidija Tomić, Goran Radonjić, Suljo Mustafić i Jakov Sabljić. Komisiju je formiralo Ministarstvo prosvete i sporta, u skladu sa Članom 4, stav 4, Političkog dogovora o pojedinim pitanjima koja se tiču evropskih integracija Crne Gore, a na osnovu Člana 69 Uredbe o organizaciji i načinu rada državne uprave.
ANALITIKA: Kako komentarišete optužbe nekih partijskih funkcionera da je vlast u Komisiju ubacila nekompetentne ljude kako bi se onemogućilo ili usporilo sprovođenje političkog dogovora o jeziku?
GAZIVODA: Optužbe koje smo ovih dana imali prilike da čujemo u medijima apsolutno su neutemeljene. Jedino zaduženje koje je Komisiji dato od Ministarstva prosvjete jeste da – poštujući Ustav i politički dogovor – uradi jedinstveni nastavni Program za jedinstveni predmet Crnogorski - srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost za osnovne škole, gimnazije i srednje stručne škole. Nikakve druge zadatke nijesmo dobili – ni ja, kao predśednica Komisije, niti bilo koji drugi član.
U skladu s metodičkim preporukama i dobrom praksom u izradi nastavnih programa, Ministarstvo prosvjete angažovalo je pedagoga, psihologa, magistra s Katedre za crnogorski jezik u Nikšiću, doktoranta iz Instituta za crnogorski jezik i književnost i srednjoškolskoga profesora s dugogodišnjim iskustvom u nastavi, te iskustvom u izradi nastavnih programa i udžbenika. Članovima Komisije s takvim referencama zaista je teško osporiti kompetentnost, a naročito je teško u svemu tome pronaći bilo kakvu zlu namjeru vlasti, kako se to čulo u optužbi opozicionoga funkcionera. Zapravo, riječ je o još jednom pokušaju obmanjivanja javnosti s ciljem prikrivanja pravih razloga problema.
ANALITIKA: Ipak, neki opozicioni poslanici tvrde da, opstrukcijom rada Komisije, ometate evropske integracije…
GAZIVODA: Koliko god nerado komentarišem izjave političara, kao predśednica Komisije dužna sam istaći da je problem - u lošoj saradnji s kolegama iz Komisije imenovanim upravo od strane političkoga bloka koji je uputio optužbe na rad Komisije. Bez namjere da na bilo koji način dovedem u pitanje njihove kompetencije u okviru oblasti kojima se bave, a to su ruska književnost, srpska književnost i teorija književnosti, ipak, kao neko ko se može nazvati poznavaocem metodologije izrade nastavnih programa, moram reći da niko od njih nije pokazao stručnost u povjerenom poslu izrade nastavnih programa, niti spremnost na dijalog i kompromisna rješenja, koja ne bi predstavljala marginalizaciju crnogorskoga jezika i koja se ne bi kosila s političkim sporazumom i Ustavom Crne Gore.
Da pojasnim. Kad je u pitanju kompetentnost članova Komisije, moram istaći i to da su za izradu ovakvih programa ponajmanje potrebni univerzitetski profesori književnosti – bez obzira na to što je opozicioni politički funkcioner htio pokazati kako su oni angažmanom univerzitetskih profesora postupili na pravi način.
ANALITIKA: Koji stručni profil je bio potreban za članstvo u Komisiji na čijem ste čelu?
GAZIVODA: Važno je naglasiti da Program na kojem se radi nije program za univerzitetsku nastavu, već za osnovne i srednje škole. Za njegovu izradu najpotrebniji su tzv. praktičari (ljudi s dugim iskustvom u nastavi), metodičari, pedagozi i psiholozi. Osobu s takvim kompetencijama opozicija nije imenovala za rad u Komisiji.
Umjesto toga, angažovan je jedan rusista (univerzitetski profesor ruske književnosti), jedan teoretičar književnosti i jedan univerzitetski profesor srpske književnosti – svi bez iskustva u vanuniverzitetskoj nastavi. Osim toga, to i šira javnost zna, svi su oni politički angažovani. Neki su čak i visoki funkcioneri u svojim strankama, pa stoga, što je i bilo za očekivati, svoje političke ciljeve nadređuju stručnim, uz nerijetke pokušaje da se Programom suspenduje ustavni položaj crnogorskoga jezika.
Rok koji je bio dat Komisiji, 31. decembar 2011, bio je više nego dovoljan za usvajanje Programa o kojemu je riječ. To je lako provjerljivo na osnovu dosadašnjega iskustva u izradi programa. Tačno je da je došlo do zastoja u radu, ali razlog je samo to što su predstavnici srpske jezičke zajednice u Komisiji, političke ciljeve i interese pretpostavili stručnim. Ponavljam, Komisija, umjesto da se bavi stručnim pristupom, zbog njihovih opstrukcija koje imaju isključivo politički cilj, nije ispoštovala zacrtane rokove. Javnosti radi, naglašavam i da je konstantan njihov pokušaj da nametnu apsolutnu dominaciju srpskoga jezika u crnogorskome prosvjetnom sistemu i marginalizuju crnogorski jezik.
Takođe, ne manje bitno je saopštiti da ostali članovi Komisije ni u jednome trenutku nijesu doveli u pitanje da li srpski jezik (i u kojoj mjeri) treba da bude zastupljen u Programu. Problem u radu Komisije nastaje uvijek kad je riječ o - crnogorskome jeziku! To nijesu istakli samo crnogorski predstavnici, već je to konstatovao i hrvatski predstavnik, te pedagog i psiholog.
Umjesto jedinstvenoga nastavnog predmeta i jedinstvene nastave, ti članovi Komisije nastoje faktički nametnuti izradu četiri zasebna programa, na osnovu kojih će već od drugoga razreda osnovne škole biti izvršena segregacija učenika po nacionalnome i jezičkom kriterijumu – što je nedopustivo u građanskoj Crnoj Gori i praktično neizvodljivo u jednoj učionici.
ANALITIKA: Komisija je optužena i za opstrukciju u radu, za rijetko održavanje sastanaka te za kašnjenje u izradi Programa. Možete li objasniti razloge kašnjenja i predviđeti kad će posao biti okončan?
GAZIVODA: Na to pitanje već sam donekle dala odgovor, ali da dopunim. Do sada Komisija je imala 15 śednica, zakazivanih uglavnom onom dinamikom koju su tražili članovi koji zastupaju srpsku jezičku zajednicu. Njihova inicijativa je bila da Komisija može zasijedati samo onda kad su svi oni na okupu, mada su sami veoma često morali odsustvovati zbog drugih obaveza. Zato, takve njihove optužbe na račun drugih, u najblažem, smatram neprimjerenim. Da zaključim: Komisija je prihvatila zahtjev da se sastajemo samo onda kad su sva tri predstavnika srpske jezičke zajednice u mogućnosti da prisustvuju, što je u najvećoj mjeri određivalo broj, vrijeme i trajanje tih sastanaka. O svemu tome svjedoče zapisnici i audio zapisi sa zasijedanja Komisije.
Kad je riječ o opstrukciji, moram reći da su za to jedino odgovorni predstavnici srpske jezičke zajednice u Komisiji. Dakle, umjesto da svi učenici, kao obavezno uče sve ono što će biti predviđeno jedinstvenim nastavnim predmetom u čijem se imenu nalaze sva četiri štokavska jezika, namjera predstavnika srpske jezičke zajednice je da se učenju i primjenjivanju znanja prilazi selektivno – tako što će obavezno biti samo ono što se tiče jezika koji učenici odaberu kao svoj maternji jezik, a neobavezno ono što izlazi iz korpusa njihova maternjega jezika. Takva situacija bila bi neizvodljiva ne samo u istoj učionici, đe bi nastavnik unaprijed morao znati nacionalno ili jezičko opredjeljenje svakoga učenika ponaosob, i nadasve nedopustiva, jer bi doprinosila nacionalnim podjelama među učenicima. Politički dogovor polazi od Ustava Crne Gore. U njemu je to jasno naglašeno.
Nastava mora biti jedinstvena, a gradivo u podjednakoj mjeri obavezno za sve učenike. To je i jedini način koji bi mogla prihvatiti bilo koja država s građanskim ustrojstvom.Uzimajući u obzir sve ove probleme, teško mi je predviđeti kad bi Komisija mogla da odgovori na postavljene zadatke izrade nastavnih programa za osnovne, srednje stručne škole i za gimnazije.
ANALITIKA: Smatrate li da će proizvod rada ove Komisije biti privremenog karaktera?
GAZIVODA: Da sam tako nešto smatrala, nikad ne bih mogla prihvatiti mjesto predśednice Komisije. Međutim, sve se teže oteti utisku da se iza optužbi političkoga funkcionera zapravo krije kamuflirana namjera da do završetka Programa ne dođe. Motiv za to bih mogla da pretpostavim i možda se tiče nespremnosti prihvatanja ustavne definicije službenoga jezika i jezika u službenoj upotrebi, naročito prihvatanja zvanično priznatoga crnogorskog jezika. Ipak, optimista sam i nadam se da će članovi Komisije koji zastupaju srpsku jezičku zajednicu odgovorno pristupiti radu i krenuti u konstruktivan dijalog, proistekao iz političkoga dogovora koji su potpisali njihovi politički funkcioneri. Samo takav Program, koji će biti baziran na kompromisu, ali i uvažiti naučne činjenice i Ustav, može imati trajni karakter.
Gordana BOROVIĆ
