Spinalonga je poznato kao ostrvo patnje i nade. U istoriji je bilo čuveno po tome što su tamo živjeli oboljeli od lepre (gube) u karantinu, i borili se sa teškom sudbinom. Svaki stanovnik ostrva je u starim vremenim dobijao kartu u jednom pravcu, što svakako i nije baš neka preporuka za posjetu, pa je jasno zašto Spinalonga nije poznata kao turistička destinacija, piše TU Magazin.
Ostrvo je 1903. godine prema odluci grčkih vlasti bilo mjesto na kojem su bili smještani svi oboljeli od lepre. U početku napušteno, ostrvo je postalo dom bolesnicima iz cijele Grčke, i oni su tu imali svoju zajednicu, ljekare i svoje teške sudbine. Ulaz u tvrđavu je nosio naziv Danteova vrata, jer je važilo pravilo da ko jednom uđe, teško da će ikada živ izaći.
Mrđutim, sve se promijenilo kada je Epameinondas Remoundakis, student treće godine prava, došao u Spinalongu 1936. godine. Bio je bolestan, ali je takođe želio da živi uprkos tome što je izgubio ruku i što je bio slijep.
Epameinonda je osnovao "Bratstvo pacijenata Spinalonge“ i od države je zahtijevao bolje uslove za život. Vlada im je davala male iznose za namirnice i hranu sa kopna. Međutim, za oboljele cijene su bile udvostručene, pa su napravili male vrtove i počeli da uzgajaju povrće i biljke aloje. Dan za danom, ljudi su počeli da brinu jedni o drugima. Ogledala su tada potpuno zabranjena jer nitko nije htio da vidi kako izgleda.
Danas, ostrvo je otvoreno za posjetioce. Za obilazak Spinolonge trebaće vam par sati. Ulaz u prostorije u kojima su boravili bolesnici nije dozvoljen, ali postoji jedan dio, kao poseban mali muzej, u kojem možete vidjeti šta je sve korišteno za liječenje i život u tim teškim vremenima.
Danas su kamene kuće potpuno puste, i tamo niko više ne živi. Neko zbog straha od bolesti, neko zbog teške priče i žalosti. Posljednji stanovnik je napustio ostrvo 1962. godine, i danas je čitavo ostrvo jedan poseban muzej i turistička atrakcija.
