Ukrajinci su nepravedno napadnuti i moraju da brane sebe, svoju kuću i svoju zemlju. Moramo ih podržati – riječi su Cetinjanke Mirjane Pejaković koje, skoro kao mantru, izgovaraju građanke i građani Cetinja s kojima smo juče razgovarali u crnogorskoj prijestonici gdje se, već mjesec od kada je počela ruska agresija na Ukrajinu, ljudi okupljaju na Dvorskom trgu i odatle, šetnjom do zgrade nekadašnjeg Ruskog poslanstva iskazuju podršku i odaju počast ukrajinskom narodu na herojskoj odbrani svoje zemlje.
Nadaju se, kažu, skorom kraju bezumnog rata koji je pokrenuo predsjednik Rusije Vladimir Putin napadom na suverenu, susjednu zemlju.
Grad heroj i njegovi stanovnici od 24. februara svakodnevno su uz heroje Ukrajine, a juče su, kako je pisalo na jednom od transparenata - „Mjesec dana krvavoga plača“, obilježili povorkom ćutnje.
"Supruga i ja tu smo skoro svakog dana. Ovo što se događa Ukrajini je nepravda i agresija, a mi na Cetinju smo se vazda bunili protiv sile. Ko god da je u pitanju. I devedesetih godina, kada je napadnut Dubrovnik, isto ovdje smo se okupljali. Takav je ovaj grad i njegov odnos prema slobodi", kaže za Pobjedu Mido Jovanović.
Podsjeća da Crna Gora i Ukrajina imaju „dosta zajedničkog u svojim istorijama“.
"Neupućeni su ljudi u Crnoj Gori da je ukrajinski narod prolazio golgotu, kao što je bila i crnogorska i borio se kroz istoriju, kao i mi, za goli opstanak", dodaje on, uz poruku da će, dok je živ, stajati uz nemoćne i slabije.
Ukrajini, ističe, želi svu sreću „i da izduraju agresorski napad Rusije“.
Stefan Todorović nema dilemu da će se na Cetinju okupljati do prestanka ruske agresije na Ukrajinu.
"Svakim danom nas je sve više, pogotovo vikendom. Protivimo se i normalizaciji rata. Mjesec je dana od kada Ukrajina krvari za svoju slobodu, a u javnom prostoru ljudi se već navikavaju kao da je to nešto normalno. Kao da je normalno da ljudi ginu svakog dana, da nečija đeca stradaju svakog dana; kao da je normalno da jedna država ne može sama da odluči o svojoj sudbini nego mora da pita svog većeg susjeda, koji mu je kulturološki najbliži", pojašnjava ovaj mladić svoje i motive svojih prijatelja.
Poruke podrške, kaže, stižu im sa svih strana, ali mnogo više iz regiona nego iz Crne Gore.
"Čak je i više regionalnih medija dolazilo da izvještava nego ovdašnjih – HRT, Buka, novosadska Autonomija, Al džazira. Za razliku od nekih domaćih medija koji su tobože građanski i proevropski, a suštinski su proputinovski, jer relativizuju i legitimizuju ono što Rusija radi. Ali i tišina koju oni glasno iskazuju je u stvari hibridni rat", zaključuje Todorović.
U prethodnih mjesec, kad god su mu to poslovne obaveze dozvolile, sa sugrađankama i sugrađanima na Dvorskom trgu je i Aleksandar Radunović Popaj, član kultne organizacije „The Books of Knjige“, koji ističe da na ovaj način žitelji Cetinja žele da pošalju „poruku tom herojskom narodu da izdrže ovaj užas koji im se dešava“.
"Svi skupa ponavljamo da se ta bezumna agresija završi što prije, taj rat koji već prelazi u bestijalnost, iživljavanje. Nijesu (Rusi) očekivali takav otpor i očigledno sad žele sve tamo da poruše i da pobiju što više ljudi. Ovo je naša skromna podrška Ukrajini", ističe Radunović.
Cetinjanka Mirjana Pejaković nije bila u gradu prvih dana ruske agresije na Ukrajinu, ali ona i suprug, od kada su stigli, svakog dana sa sugrađanima šetaju do zgrade Ruskog poslanstva u znak podrške Ukrajini.
"Dok smo bili u Zagrebu i tamo smo se pridružili protestu koji je organizovan za ukrajinski narod. Dobro je što je dosta mladih, što su svjesni što znači agresija na Ukrajinu. A nadam se da će i stari i mladi biti sve svjesniji, jer to doslovno znači – imamo kuću i ako neko uđe u avliju moramo je braniti. Svi se nadamo da će se ovaj rat završiti. Ja sam vjernica i Boga molim svakog dana za slobodu Ukrajine i mir u toj zemlji", dodaje ona.
I Goran Čelebić je, kaže, svakodnevno na skupu podrške ukrajinskom narodu. Samo dva dana nije mogao da dođe.
"Uz ukrajinski smo narod zbog agresije na njihovu suverenu zemlju. Stradaju djeca, žene, stari… Milioni izbjeglica, ljudi ostaju bez ičega, zemlja im je razorena. Moramo se pobuniti protiv tog bezumlja", kategoričan je Čelebić.
Siguran je da je uz ukrajinski narod čitavo Cetinje.
"Ja ne znam nikoga ko je na strani ovog agresora Vladimira Putina i ko podržava njegov fašizam", naglašava on.
Na Dvorskom trgu juče se okupilo blizu 200 građanki i građana. Neki su bili i sa djecom. Većina je transparente i žute trake „zaduživala“ tu na Trgu, ali pojavio se i jedan gospodin koji je stigao „naoružan“ svojom žutom trakom i svojim transparentom – na njemu je pisalo „Putine, ajde, raspa se“.
Uobičajeno, šetnji je prethodilo simbolično farbanje nove ploče na Trgu kralja Nikole (Dvorski trg) u boje ukrajinske zastave – juče je obojena 29. kamena ploča.
Okupljeni su se dogovorili da šetnja bude drugačija od prethodnih – da hodaju u koloni, bez glasa do Ruskog poslanstva – u slavu poginulih Ukrajinki i Ukrajinaca.
Sa žutom trakom oko ruke, transparentima, ukrajinskom zastavom građanke i građani šetali su u povorci bez glasa. Mnogi prolaznici zaustavljali su se da ih pozdrave, pozdravljali su ih i oni koji su sjedjeli u baštama kafića…
Ispred Ruskog poslanstva „povorka ćutnje“ puštila je glas – na ukrajinskom jeziku otpjevali su himnu Ukrajine. A onda minutom ćutanja odali počast za sve ukrajinske žrtve - slava Ukrajini, herojima slava.
Cetinje je prava slika Crne Gore
Srđan Radulović juče je bio taj koji je u boje ukrajinske zastave prefarbao novu ploču na Dvorskom trgu. On je neraskidivo vezan za ovu zemlju, njegova supruga je Ukrajinka, a i profesionalnu karijeru vezao je za ovu državu - selektor je ženske košarkaške reprezentacije Ukrajine.
On, supruga i dvoje djece jedva su izvukli glavu iz Kijeva. Došli su u Crnu Goru i od tada su svakog dana, zajedno ili makar jedno od njih, na Dvorskom trgu na Cetinju u 17.30 sati kada počinje šetnja.
"Strašno me pogodilo sve to što se dešava. Užasno se osjećam. Naši prijatelji su ostali tamo, naša porodica, mi smo se jedva izvukli. Iz dana u dan tamo je sve gore i gore. I duša i srce su mi ostali u Ukrajini i na ovaj način im dajem podršku. Zahvalan sam građanima Cetinja, koji, kao i uvijek, prepoznaju civilizacijske vrijednosti i stali su uz Ukrajinu. To mi mnogo znači", kaže on.
Dodaje i da ukrajinski narod zna za podršku sa Cetinja.
"Cetinje je prava slika Crne Gore. Posebno me raduje što vidim dosta mladih ljudi, što i oni nastavljaju koracima svojih roditelja i prepoznaju prave vrijednosti", dodaje Radulović.
Uvjeren je da će Ukrajina pobijediti.
"I jedva čekam da se vratim", zaključuje on.
