I možda bi, da nema hrabrih Ukrajinaca i Ukrajinki, ostatak svijeta sa strahopoštovanjem gledao na tu demonstraciju sile. Ovako, ogoljena je usiljenost i laž. Vjerujem da nakon ruske nesposobnosti da osvoji Ukrajinu i ozbiljnih gubitaka njihove vojske koje im nanose nepokolebljivi ukrajinski branitelji, kaskaderska vožnja tenkova i aviona te cirkusantska ceremonija u režiji jednoga tirjanskog režima jedino su van Rusije oduševiti mogli zaslijepljene i zatrovane rusofile. Potonja proslava Dana pobjede nad fašizmom u Moskvi zapravo je bila izrugivanje tome datumu. Jer što je Putinova Rusija do fašistoidna tvorevina koja svojim genocidnim akcijama u Ukrajini sprovodi politiku istovjetnu politici Trećega Rajha. Vojska i država koje vrše „denacifikaciju“ ne ostavljaju za sobom masovne grobnice, uništene gradove i sela, ne siluju đecu, žene i muškarce, ne odvode civile u zarobljeništvo i ne prijete svijetu nuklearnim ratom. Zato Moskva 9. maja nije proslavljala Dan pobjede već promovisala silu oružja koje će narednih dana ubijati po Ukrajini. A možda i šire. Sve zavisi od toga koliko je otuđena, pomahnitala i paranoična ruska vrhuška spremna ići u rizik.
Ta parada srama ipak nije mogla proteći bez obožavalaca Putinova lika i djela iz Crne Gore. Pored nekoliko proruskih kreatura iz našega javnog akvarijuma, kao specijalna gošća događaja pozvana je i folk diva Crkve Srbije u Crnoj Gori, Danica Crnogorčević. Ako je vjerovati proruskim medijima širom onoga što raznorazni vulini i rakovići zovu „Srpskim svetom“, Crnogorčevićeva je „bez daha“ ostavila Moskovljane i učesnike ceremonije „Besmrtni puk“ izvedbom svoje numere „Veseli se, srpski rode“. Znajući što pjesme Crnogorčevićke poručuju – teritorijalnu ekspanziju srpstva i ugrožavanje suvereniteta nezavisnih država – sigurni smo da je ruska publika uživala tokom pojanja. Ne mari napomenuti da je pjesmu „Veseli se, srpski rode“ napisao pop Crkve Srbije Ivan Crnogorčević koji je prije neki dan dospio u žižu javnosti tako što je na društvenim mrežama pozdravljao rusko razaranje Mariupolja i skidanje signalizacijskih tabli iz toga grada ispisanih na ukrajinskome jeziku. Valjda ga je to i kandidovalo da i on bude pozvan da svojim prisustvom „uveliča“ proslavu Dana pobjede u Moskvi. Sad je makar jasnije zašto su Cetinjani onako negodovali na popovsko kolo pred Cetinjskim manastirom na drugi dan Uskrsa, kad su vjernici Crkve Srbije pjevali „Veseli se, srpski rode“ – pjesmu koja je, kao što rekosmo, „oduševila“ Ruse.
I zbilja, mâlō je Cetinje 9. maja održalo lekciju morala velikoj Moskvi. Dok je na sramotu čitavoga svijeta i skrnavljenja slavne sovjetske pobjede u Drugome svjetskom ratu Putinova mašinerija zla kaljala moskovske ulice, na Cetinju je nekoliko hiljada građana marširalo za Ukrajinu i za Evropu te za sve protivnike Putinove politike koji žive u Rusiji. Uz ukrajinske pjesme i pokliče, uz veliku ukrajinsku zastavu pored crnogorske, uz antifašističke parole iz nobovskoga nasljeđa, ali i uz zastavu Vojvodine i dragoga nam Čanka kojega su građani pozdravili ovacijama, učesnici te šetnje su kao i svakoga dana od izbijanja ruske agresije na Ukrajinu umivali obraz Crne Gore, omrčen crnim djelovanjem crnih mantija Crkve Srbije i njihovih ekspozitura.
