Poznato je, kako navode, da vladavina prava prije svega znači vlast ograničenu ustavom kao i podjelu vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, ali je u Crnoj Gori, nasuprot tome, zakonodavni dom pretvoren u „partitokratsko guvno gdje politički interesi partija i njihovih nalogodavaca obesmišljavaju konstitucionalnu demokratiju i pravnu državu“.
„Danas u Crnoj Gori imamo Parlament koji dominantno služi strankama, njihovim liderima i stranim političkim i klerikalnim interesima, dok Vlada predstavlja simbol uzurpirane izvršne vlasti koju drže dvije stranke čija politička težina ne prelazi 7% u biračkom tijelu. Pritom, i dalje u Crnoj Gori, po naopakoj dugogodišnjoj praksi DPSa, nemamo Zakon o Vladi niti je izvjesno njegovo donošenje dok Vučićev pulen rukovodi radom tzv. crnogorske vlade.S druge strane, imamo sudsku vlast koja mahom služi kao bajpas za ozakonjenje odluka i zaštitu izvršne vlasti iako smo svi svjedoci niza štetnih i nezakonitih upravnih akata“, navode u saopštenju.
Sudska vlast, prema njihovim riječima, mora imati u vidu činjenicu da je aktuelna izvršna vlast ostala bez političkog legitimiteta i da je samim tim niz njenih odluka izašao iz okvira legitimne ustavnosti čime se otvara pitanje poništavanja svih pravnih akata izvršne vlasti koji ne spadaju u domen privremenog ili tzv. tehničkog vršenja vlasti.
„Sve ovo napominjemo jer građani koji nijesu zadovoljni odlukama organa izvršne vlasti imaju pravo da se obrate još uvijek imaginarnom Ustavnog suda i podnesu ustavnu žalbu kojom će negirati upravne akte u okolnostima sporne ustavnosti aktuelne izvršne vlasti“, stoji u saopštenju.
Takođe, dodaju, građani imaju pravo i da zakonito reaguju protiv nedavno uvedene retroaktivnosti u poreskim propisima jer se time negira i koncept vladavine zakona koga nema ukoliko je pravna sigurnost potkopana i obesmišljena.
„Sve ovo naglašavamo jer su najgore prakse prethodnog režima zadržane, dok se sadašnja vlast, koja je nastala kao proizvod kleronacionalističkog i populističkog pokreta kojim se upravljalo iz Beograda i Moskve, snažno potrudila da do kraja obesmisli ideju demokratskog konstitucionalizma i vladavinu zakona. Ovim se Crna Gora dodatno udaljila od EU, dok su građani izloženi bezakonju, pravnim improvizacijama i institucionalnom rasulu“, zaključuju Pejović i Bojović.
