"Imali smo i dječaka od 13 godina koji je učio, i trenirao fudbal sa, nažalost, dječacima koji su nastradali. Jedan u slučaju na Medovini, drugi sad 1.januara, i svima je bilo izuzetno teško i bolno da čujemo kako se on osjeća. Kad sam ga pitala šta je najljepše čega se sjeća iz druženja sa nastradalim drugom, rekao je ,, znate, nekad nema ni on za užinu, nemam ni ja, udružimo novac i doručkujemo”. Ja bih voljela da je tu njegovu priču mogao da čuje svako u Crnoj Gori, da do svakoga dopremo time, jer kako god sam ja došla sa nekim znanjem, ili moje koleginice, nije vam lako da to čujete, ali mislim da je prirodno da i nama bude teško. Tu smo bili, te noći, jedni za druge, i oni znaju da to nije samo te noći, nego da mogu našem savjetovalištu da se obrate kad god osjete potrebu", kazala je u emisiji E uživo, na Televiziji E, Aida Perović iz NVO Prima.
NVO Prima je realizovala na Cetinju radionicu "A kako se ti osjećaš", kaže Perović, koja je je bila namijenjena mladima sa Cetinja.
"Vidjeli smo da je organizovana psihološka podrška putem telefona 1555, na koji građanke i građani mogu da se jave, ali smo pomislili i napravili anketu preko naših društvenih mreža, da li možda ima više mladih koji bi voljeli da se okupimo u jednoj grupi, i da oni tu podijele kako se osjećaju u vezi svega što se desilo 1.januara, ali i svega onoga što nas jasno asocira na prijašnja tragična događanja u istom gradu. Imali smo određeni broj prijava, ali kad smo došli tamo njih je bilo više nego duplo, što nas je obradovalo, i uvjerilo da je to bio jedan dobar potez”, rekla je Perović za TV E.
Sagovornica emisije E uživo je sigurna da stanovnice i stanovnici Cetinja trebaju posebnu pažnju, a NVO Prima je pokušala, ističe ona, da tom jednom radionicom, kako kaže, pruži pažnju.
"Prije ove radionice imali smo poziv iz jedne škole, gdje je nastavnica prepoznala potrebu za razgovor licem u lice, isto tako u grupi, da je to potrebno i roditeljima sa kojima ona svakodnevno komunicira. To nije samo skretanje pažnje na činjenicu da su se djeca našla u jednom specifičnom stanju, što se tiče osjećanja, nego da nijesu toga pošteđeni ni njihovi roditelji, a da su potrebni jedni i drugima, i da nađu načina kako da se međusobno ohrabre, i da se ipak ide ka nekom životu koji bi bio funkcionalniji, što se tiče svih osjećanja sa kojima se oni sada nose”, istakla je Perović.
U timu NVO Prime su iskusni borci i borkinje, podsjeća Perović, ali i mlađi članovi tima, dodaje ona, sa dobrim edukacijama, što je važno, jer se razgovor između vršnjaka pokazao jako djelotvornim.
Čuli su mnogo toga teškog, prisjeća se Perović, ali su i dali priliku, da se riješe toga tereta.
"Kad se neko nosi sa tugom, sa strahom, traumatskim stresnim poremećajem, i sličnim stanjima, i osjećajima, a dešava se, recimo, u okviru porodice, pa smo pogođeni, prirodno je da nastojimo jedni druge da sačuvamo, a to radimo tako što ne dijelimo ono što osjećamo, jer ne želimo da drugi u porodici budu još više zabrinuti…To je jedna od uobičajenih grešaka, dobro je upravo podijeliti, to je mnogo bolji način da ova osjećanja budu lakša za podnijeti”, zaključila je Perović.
