Posljedice te ruske invazije na jednu suverenu zemlju osjećaju se u čitavom svijetu: izbjeglice, inflacija, nestašica hrane i energenata, ali i renesansa NATO.
Izbjeglice
Zbog ruske invazije na Ukrajinu tu zemlju je napustilo oko 6,8 miliona njenih stanovnika. Uz to, najmanje 7,7 miliona je interno raseljeno.
Nakon što su u početku pobjegli u susjedne zemlje, najmanje tri miliona Ukrajinaca nastavilo je put i utočište potražilo u daljim zemljama, navodi UNHCR. Osim Poljske, Njemačka i Češka primile su najveći broj ukrajinskih izbjeglica: 727.000 Ukrajinaca našlo je utočište u Njemačkoj, a 348.000 u Češkoj.
Istovremeno, blizu dva miliona Ukrajinaca vratilo se u svoju zemlju, nakon što su je po izbijanju rata napustili – mada dio njih stalno odlazi i dolazi, napominje UNHCR.
Priliv ukrajinskih izbjeglica u Evropsku uniju podstakao je podršku ljudima koji su pobjegli od rata i omogućio sistem prihvata. Izbjeglice koje su se doselile u novu zemlju, obično se oslanjaju na mrežu socijalne pomoći, barem za neko vrijeme.
Nestašica hrane
Ukrajina je važan proizvođač životnih namirnica koje spadaju o osnovnu potrošačku korpu. Ta zemlja zadovoljava gotovu polovinu svjetskih potreba za suncokretovim uljem, 15 odsto kukuruza i 10 odsto pšenice. Sukob je prekinuo izvoz, a Rusija i dalje blokira izvoz žita iz ukrajinskih crnomorskih luka.
Nedostatak hrane posebno se osjetio u zemljama koje zavise od uvoza ukrajinskih žitarica i jestivog ulja, kao što su Egipat i Indija. Ipak, posljedice su daleko veće. Neki upozoravaju da sukob u Ukrajini, zajedno sa ekstremnim vremenskim prilikama uzrokovanim klimatskim promjenama i privrednim šokom zbog pandemije, podstiče globalnu krizu nestašice hrane.
Ujedinjene nacije su u maju upozorile da je nivo gladi u svijetu dosegao „novi maksimum“ i da bi desetine miliona ljudi moglo da se, zbog rata, suoči s dugotrajnom glađu.
Od maja su 23 zemlje uvele ograničenja izvoza hrane.
Energetska bezbjednost
Sve do rata, Rusija je bila glavni izvor energenata za ostatak Evrope. Ta zemlja je najveći svjetski izvoznik prirodnog gasa, drugi po veličini izvoznik sirove nafte i treći svjetski izvoznik uglja.
Tri četvrtine njenog gasa i gotovo polovina sirove nafte odlazilo je u Evropu. U 2020. godini, ruska nafta, gas i ugalj činili su četvrtinu potrošnje energije u Evropskoj uniji Kada je Rusija napala Ukrajinu, EU je pokušala da prekine sa oslanjanjem na ruske energente. „Ne možemo da se oslonimo na isporučioca energenata koji nam direktno prijeti“, rekla je u martu predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen.
Komisija je već tada najavila da EU namjerava da se do 2030. potpuno odrekne ruskih fosilnih goriva, kao i planove za drastično smanjenje upotrebe ruskog gasa (za dvije trećine) već do kraja ove godine.
Jedna od tačaka u tom planu jeste povećanje skladišnih kapaciteta za gas. Uvoz tečnog gasa, na primjer iz SAD, još je jedna od opcija i rješenje u nevolji. U međuvremenu, neki stručnjaci predviđaju da će doći do nestašice gasa i da je moguće da će potrošnja morati da bude racionalizovana.
Rast cijena i inflacija
Nedostatak hrane i energenata doveo je do velike promjene u životima mnogih. Rast cijena bilježio se i prije, ali naročito otkako je počeo rat u Ukrajini. Kad nečega ima manje, njegova vrijednost raste, a kad hrana i gorivo poskupe, poskupljuje i sve ostalo.
Posebno su porasle cijene hrane. Indeks organizacije UN za hranu i poljoprivredu FAO, koji mjeri mjesečnu promjena cijena u okviru osnovne potrošačke korpe, u martu ove godine dostigao je maksimum.
Inflacija, odnosno manja kupovna moć s obzirom na rast cijena, ključna je stvar koja utiče na sve aspekte privrede. Inflacija se od marta 2021, prema podacima Međunarodne organizacije za rad, više nego udvostručila – i to širom svijeta. U zemljama evrozone prošlog mjeseca inflacija je dosegla 8,1 odsto, što je takođe rekord.
I to nije sve: te cijene bi, kako predviđaju stručnjaci, mogle još godinama da ostanu visoke.
Renesansa NATO
Ruska invazija u Ukrajini ostavila je traga i na geopolitiku. Neki očekuju ponovni rascjep na istočne i zapadne geopolitičke i ekonomske blokove, s Rusijom i Kinom na jednoj, a Evropskom unijom i SAD na drugoj strani.
Sjevernoatlanska vojna organizacija, poznata kao NATO, osnovana je nakon Drugog svetskog rata. To, „dijete Hladnog rata“, s početkom velikog širenja na istok 2004. postalo je nešto poput „kišobrana“ za demokratiju i slobodna tržišta u Evropi.
Za Alijansu je ključan član 5, koji propisuje načelo kolektivne odbrane: ako je bilo koja članica napadnuta, to se smatra napadom na sve, uz vojnu odmazdu u kojoj učestvuje svaka članica.
Zemlje NATO-a snabdijevaju Ukrajinu oružjem i opremom, a istovremeno je odbijen zahtjev ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog za uvođenje zone zabrane letova iznad te zemlje.
