Kako je kazala Petrović, ubistvo žene od bivšeg muža prije dva dana, još jednom opominje da se nešto mora hitno mijenjati.
"Tokom devet mjeseci i tri slučaja femicida žene su mučene i ubijene, jedan počinilac se ubio, dva su privedena i pokrenuti su sudski procesi, ali su ta ročišta i odložena i to ne ide brzo iako je signalizirano da ti slučajevi imaju prioritet. Ne da nijesmo napredovali na polju ljudskih prava, nego smo se vratili nekoliko koraka unazad što se tiče poštovanja ženskih i dječjih prava", naglašava Petrović.
Ističe da treba promijeniti mnogo toga, od društva do institucija, koje se ne bave ovom problematikom.
"Nije dovoljno da se govori o ovome, treba govoriti i edukovati i društvo i one koji rade u institucijama. Znamo da su prošle godine institucije zatajile, makar u jednom slučaju, mlade Šejle koja je prijavljivala nasilje. I ostali počinioci su bili povratnici, i bio im je zabranjen konktakt sa bivšim partnerkama, ali niko to nije kontrolisao. Znači ni preventivno, ni u kontrolama onih odluka koje su donijete da bi se one zaštitile od nasilnika institucije nijesu reagovale", kaže Petrović.
Kako je dodala, poslije i ovog slučaja pitamo se ko će biti sljedeća i šta će biti banalni povod za ubistvo.
Kaže da su ovih dana imali povećan broj poziva i opšti je utisak da su žene nažalost izgubile povjerenje u institucije.
Petrović naglašava i da je seksualno nasilje tabu tema u Crnoj Gori, a vrlo je vidljiva.
"Dešavaju se izuzetno strašne stvari za koje mi i ne znamo, jer žene i djevojke ne prijavljuju silovanja, jer im je nametnut osjećaj srama i stida i krivice, a kada dođu do momenta kada ne mogu da se nose sa tim, onda traže pomoć stručnjaka, ali bude kasno za pomoć", naglašava Petrović.
Novi problem je i što sve više mladih osoba koje preko interenet komunikacija se upoznaju sa sumnjivim osobama i budu uvučene u prostituciju i trgovinu ljudima.
Kaže da su na regionalnom sastanku organizacija koje se bave ovom tematikom, koji je održan nedavno, iznijet podatak da je 75 do 85 odsto osoba u lancu trgovine ljudima i zloupotrebljavnja seksualno ili radno.
"Svi iz regiona imamo bojazan, jer imamo priliv izbjeglica, a najviše žena i djevojaka, koje mogu biti žrtve prevara i uvučene u ovakve zločine", kaže ona.
Napominje i da država nije ispoštovala preporuke Istanbulske konvencije, iako je njen potpisnik, koja predviđa da na 50.000 stanovnika mora da postoji jedan krizni centar a na 200.000 jedno skloništo za žrtve nasilja.
"To mi nemamo i to je vrlo obeshrabrujuće. Ženske organizacije rade koliko mogu, ali one nemaju kapaciteta da se nose sa ovim problemima same, to je, ipak, zadatak države", poručuje Petrović.
