Na dnevnom redu kotorskog karnevala gorio je tehnički premijer. Nije baš za primjer, ali kao nacrtan je za karneval. Tako se i desilo da ga udese. A Kotorani su ga i likovno pogodili, što bi Bosanci rekli, “u bobu“! Onda su ga spalili ka labudinu! (u Crn. jeziku. labudina je zeleni omot klasa kukuruza a kad se sasuši dobro gori). Dakle, kao takav je spapunja u finalu Kotorskog karnevala, na rivi, dok mu se more komešalo ispod nogu ali niko nije htio da ga istuli, jer karneval, po zakonu takvog manifesta, mora da spapunja, pa mu spasa nema. Međutim i kreatori karnevalske fešte su jedva pretekli, jer karnevalu se sudi! Osuđen je po više tačaka optužnice. No, ka i svi crnogorski sudovi, presuda je bila pod kontrolom i cenzurisana je od strane ”demokratske“ vlasti. Toliko se vlast uzjogunila na taj čin, da je cenzura osakatila neke tačke optužnice. Evo jedne, prije no je uzaptila cenzura: “Da je (premijer) svog bliskog saradnika postavio za šefa carine, a što je rezultiralo gubitkom jednog od dva šlepera cigara i jačanjem organizovanog kriminala!“
Evo još jedne: “Da sve čini (opet premijer) da umjesto u EU nas uvede u lijepo društvo sa Srbijom, Albanijom i Republikom Srpskom!“ Cenzura je i nju prepravila pa glasi: “Da sve čini da umjesto u EU nas uvede u lijepo društvo sa još ljepšim ljudima“. Ova ispravka je grđa od prvotne verzije jer “u lijepo drštvo sa još ljepšim ljudima“ je čisti sarkazam (žestoko izrugivanje), ali kako da razgovaraš sa cenzorima o stilskim figurama, kad su i bez izrugivanja, dibidus ćutuci. Bez obzira na cenzore i pretore u vlasti, Kotorski narneval je napravio ozbiljan predložak makar za jednu tv “sapunicu“ u vidu comedie dell arte. Što bi rekli u žargonu, ubilo se za televiziju, makar za jednu epizodu. Ali kako? Kad je lukavi arlekin-premijer, svojim kadrovima ubio državnu javnu televiziju u pojam o kreaciji! Stoga se sve namjestilo za komendiju i satiru... ali me ne zapada da se umiješam u kreiranje takve radnje. Ne bih uzimao glumca da traži kako da istumači lik i karakter gl. junaka, već samo da premijera skine onakvog kakav je!... Jer kad se taj pripne na vladinu scenu on je pljunuti arlekin, komično lukavo spadalo na koje je spala sva Crna Gora. A zašto o ovome govorim sa akcentom na sapunicu? Zato što je savremena sapunica u nekim varijantama pervertirana tv comedia dell arte. Kotorski karneval ovogodišnjim činodejstvijem je postao važna a ne lažna ćakula u vidu comedia dell arte.
Karneval je prividno pučka sapunica koja prolazi kroz sve zabrane i prepreke pod firmom opštenarodnog veselja, jednom godišnje. Vještinu sapunice kao „prizemne“ dramske radnje za tv upotrebu, prvi su najbolje primijenili Englezi. Inače sapunica je krenula kao jeftina priča lakog sižea. Sječena je reklamama za sapun, pa je s tim nadimkom vulgarizovana njena eventualna ozbiljnost. Zapravo opanjkavali su je navodni ozbiljni filmski i tv kreatori da bi je spuštili ispod nivoa svoje umišljene umjetničke serioznosti. Stoga su je ocrnili, tretirajući je kao žanr za nivo besposlenih domaćica i kućnih pomoćnica, koje mogu takav sadržaj pratiti uzgred i preko ramena dok se maju po kući. U BBC-u su tu kvalifikaciju sapunice primili kao neku vrstu neometane slobode pa su takve serijale štancovali kao kreativni bofl a u njima plasirali ozbiljne socijalne i druge teme. Tako su nastale serije „U autobusu“, „Mućke“ itd. Onda se rodio Rodni pa izrodio, zbog visoke popularnosti, u humanitarnog ambasadora UNICEF-a. A svo to ignorisano sapuničarenje je kulminiralo „Monti pajtonom“ čija je neozbiljnost, pored ostalog, izigravala dvor i krunu kraljevine. Zbog navodno, lascivne kreativne prizemnosti BBC je seriju marginalizovao do te mjere da se postidio svoje produkcije i programski je stavio ad akta. Pi! Onda, ako se dobro sjećam, za Montija su se zainteresovali prvi Španci (pošto i oni imaju kraljevinu).Otkrili su ga ka Ameriku… pa redom svi ostali i s kraljem i bez njega. Potom je Monti pajton krenuo u svijet i pokorio ga kao imperija duhovitosti. Stid BBC-a postao je jedan od najreprezentativnijih brendova ove (stidne), a po ugledu svjetske televizije.
Stoga pišem ovaj kratki esej o sapunici ali i o Kotoru. Jedino, da sam znao šta spremaju i smjeraju, sugerirao bih im da šarenog arlekina prije spaljivanja obriju. Da mi je moglo bit(?) tako bih predano poradio na tome. Prvo bih bukvalno nasapunao ovog (pro)četnika, (ne reklo se drugim Albancima) i obrija ga do nule da mu se vidi obraz načisto... pa tek onda propirio pod njim... Da izgori gore, današnji „vladika“ od Crne Gore, no Vladika za Lesendrom. A kakve je kurate sreće, pepela mu, ni na muda ostat neće!
Gori vatra sad u nama, gori vatra puna srama! PI! M.R.Š.