Nekoliko sati nakon helikopterskog desanta, u uskoj cetinjskoj ulici, kamera jedne televizije, nailazi na usamljenu damu u nepomičnom stavu zagledana u prazno.
U nedostatku pametnijeg pitanja, reporterka se opredijelila za: Kako se osjećate?
Sa zadrškom i nastavkom pogleda u ,,prazno“, žena je mirno, sasvim mirno, izgovorila samo jednu riječ: Pih!
U toj riječi od tri slova, možda može da stane sva OGOLJELOST crnogorske aktuelne zbilje.
Imala sam prilika da se u dramskim tekstovima susretnem sa riječju - PIH:
,,Dozvolila si da te gori od tebe zezaju u zdrav mozak, a da čak nijesi ni svjesna toga. Pih!“
„Mnogo bijesa i negativne energije se tu nagomilalo. Pih!“
,,Ova moja što me stalno nervira, reče mi da je kupila nove cipele. Pih“!
,,Da izvršim naredbu, poklonih se suncu i popu, i jedoh od žrtvenog mesa. Pih!“
,,Još malo da vratimo film i da se osjećamo kako smo sve skontali i da smo tek sada slobodni i na pragu istine. Pih! “
,,A ne znam zašto i kome to treba. Pih!“
Kada sam čula, kako i zbog čega, zvuči riječ PIH, koju je izgovorila ponosna Cetinjanka, kada sam viđela kako ta riječ izgleda u njenim, od suzavca oteklim očima, samo sam, po ko zna koji put, nanovo opomenuta da je mojoj državi, prije svega, potrebna ,,pouzdana i autoritativna dijagnoza“, te da ono ,,PIH“ sa cetinjske ulice ima značenje duboke OGOLJELOSTI. I prezira, prema kreatorima našeg životnog ambijenta.
Bila sam na ulici ispred zgrade Vlade na mom prvom opštenarodnom okupljanju u životu, kada je protest radnika iz sektora kulture, iniciran postavljanjem na čelnu poziciju Filmskog centra osobe čije su reference više ideološke, a manje profesionalne, pri čemu su zaobiđeni mnogi istaknuti stvaraoci iz Crne Gore, kojih ima u svim političkim opcijama, kad je već decenijama unazad važno isključivo političko opredjeljenje, a ne strukovno! Pa, zar mi nemamo dovoljno domaćih ,,partizana“ i ,,četnika“, već nam strani državljanin, koji u filmskoj industriji nije dalje otišao od produkcije spota, mora kreirati filmski ambijent!
Mi smo ti koji su se ođe školovali, mi smo ti koji su ođe ostali donkihotovski da se borimo sa vjetrenjačama i bivšeg i sadašnjeg režima, mi smo ti koji od svog rada živimo u našoj jedinoj domovini koju imamo! Mi smo ti koji đecu ođe podižemo! Mi smo ti koji bi najradije utekli iz ove politički rasprodate obećane zemlje!
Upravo, i na tom ,,mini protestu“ mogao se, do OGOLJELOSTI, uočiti poguban učinak političara na građansku svijest podanika. Znam sjajne filmske stvaraoce iz meni posve suprotnih ideoloških relacija, ali nema ih na protestu da kažu – Izvinite, poštovana ministarko, ali to je moje mjesto, ja ga zaslužujem! Radije bih podržala takve ljude, prije nekih ,,kulturnjaka“ koji su iz bivših fotelja stigli i na ovaj protest! I na identičan način došli do njih u bivšem režimu! Ne zbog toga što su bili u tim foteljama, već zbog toga što su svojim činjenjem doprinijeli sadašnjem, nepodnošljivom stanju.
Takođe, svojim dolaskom su postigli jednako činjenje da nas zbog njihovog prisustva na ovako važnim skupovima za nas kulturnjake, svrstavaju u ove ili one, domaće četnike ili partizane! Ne, gospodo, umjetnici su oduvijek bili i ostali osobenjaci, svoji, zamišljeni u svoj svijet i u jednu tačku, ima i tih što su zbog fotelje prodali svoj talenat i dušu, ali oni nikada nijesu ni bili suštinski pravi umjetnici, oni su sačinjeni od neke druge kovine, koja je uvijek spremna isključivo za trku na sto metara!
Prije blizu dvadesetak godina zatekla sam se u Rimu, kada su studenti sa svih univerziteta na ulicama demonstrirali protiv pape Benedikta, poglavara cijelog katoličanstva. Studenti nijesu dozvolili papi da simbolično otvori novu školsku godinu, zbog prethodne izjave da je ,,suđenje Galileju bilo pravedno i razumno“. Taj javni čas građanskog otpora dogmi, vjerskoj ili političkoj, svejedno, ostavio je dubok trag mojem nadanju da će se, i u Crnoj Gori, kad tad, desiti proces demistifikacije političkog manipulisanja. Možda će nam u tome biti od pomoći činjenica da je sve OGOLJENO.
Ajmo, moji dragi Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati, svi moji građani Crne Gore, ajde da vratimo riječ ,,pih“ tamo đe joj je mjesto, u kontekst one već navedene dramske replike: ,,Ona moja što me stalno nervira, reče mi da je kupila nove cipele. Pih.“
