"Predlog izmjena i dopuna Zakona o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma, kojim je Vlada Crne Gore, bez javne rasprave i bilo kakvog oblika konsultacija ali i informisanja, iz temelja izmijenila poslovni ambijent za rad priređivača igara na sreću i uputila Skupštini, predstavlja još jedan korak ka birokratskoj paralizi privrede", navodi se u saopštenju Privredne Komore Crne Gore.
Kako su istakli, umjesto da zadrže rješenja u postojećem zakonu a koja dokazano dobro funkcionišu već u Sloveniji, Hrvatskoj, Srbiji i drugim državama regiona i fokusiraju se na stvarno rizične transakcije i slučajeve potencijalnog pranja novca, Vlada i resorno ministarstvo uvode besmislene obaveze koje će zatrpati i priređivače igara na sreću i finansijsko-obavještajnu jedinicu (FOJ), čineći taj sistem i provjere tih djela neefikasnim i neupotrebljivim, ali dovesti i do značajnih smanjenja planiranih prihoda budžeta Crne Gore.
BIROKRATSKI APSURD KOJI UNIŠTAVA POSLOVANJE
Najveći apsurd predloženih izmjena je obavezna identifikacija igrača već pri uplati od 20 eura, dok član 11 Direktive na koju se pozivaju u materijalu za Skupštinu i sa kojom navode da su u potpunosti usaglasili tekst jasno definiše prag od minimum 2.000 eura. Ovim potezom, Vlada Crne Gore:
-Kreira poslovni ambijent suprotno evropskim standardima (Direktiva EU 2015/849) o sprečavanju upotrebe finansijskog sistema za pranje novca ili finansiranje terorizma, koja propisuje minimalne standarde u vezi sa pragovima za sprovođenje mjera dubinske analize klijenata i njihovog poslovanja (2.000 eura)
-Zatrpava priređivače obavezom obrade stotina hiljada bespotrebnih podataka, koji nemaju nikakvu realnu vrijednost u borbi protiv pranja novca;
-Blokira FOJ hiperprodukcijom nevažnih informacija, čime se gubi mogućnost blagovremene reakcije na stvarno rizične transakcije;
Preusmjerava resurse na administraciju umjesto na efikasnu kontrolu, zbog čega će sistem postati nefunkcionalan.Umjesto da se nadležni organi bave praćenjem stvarnih prijetnji i visokorizičnih transakcija, biće zatrpani potpuno beskorisnim izvještajima o uplatama od 20 eura i targetirati svakog igrača koji uplati ovaj iznos kao potencijalno lice koje je osumnjičeno za pranje novca što predstavlja zaista ironičnu situaciju, dok će se stvarno sumnjive transakcije izgubiti u moru nepotrebnih podataka.
Ovakav birokratski pristup će priređivače igara na sreću natjerati na dodatna zapošljavanja samo kako bi pratili formalnosti koje nemaju nikakvog smisla. Istovremeno, FOJ će biti preplavljen izvještajima o malim transakcijama, umjesto da prati ključne aktere u borbi protiv pranja novca i finansiranja terorizma.
Pitanja koja Vlada nije uzela u obzir:
-Kako će FOJ analizirati desetine hiljada dnevnih prijava za transakcije od 20 eura?
-Da li je neko uopšte procijenio koliko će administrativni trošak ovakvog sistema koštati državu i privredu?
-Zašto se donose zakoni koji potpuno ignorišu evropske standarde i dokazanu praksu drugih zemalja?
-Koji su negativni efekti na prihode budžeta i tržište rada?
-Zašto nadležne institucije nisu stvorile preduslove za sprovođenje postojeće zakonske regulative a već mijenjaju istu?
NEEFIKASAN SISTEM – PUT KA CRNOM TRŽIŠTU
Ovakva pravila neće donijeti veću kontrolu, već upravo suprotno – igrači će se okrenuti neregistrovanim, ilegalnim priređivačima gdje neće biti nikakve evidencije o transakcijama. Posljedice će biti jasne:
-Masovno prelivanje igrača ka crnom tržištu, što direktno smanjuje budžetske prihode;
-Drastično povećanje troškova poslovanja legalnih priređivača, zbog čega će mnogi biti primorani na gašenje;
-Pad efikasnosti FOJ-a, koji će biti zatrpan administrativnim obavezama umjesto da se fokusira na realne prijetnje.
ZAKLJUČAK: IZBRISATI SPORNE ODREDBE KOJE BLOKIRAJU SISTEM
Predložene izmjene su nepromišljene i direktno urušavaju funkcionalnost sistema. Umjesto stvaranja hiperprodukcije administracije koja guši privredu i blokira nadležne organe, neophodno je povući ovaj predlog i raditi na zakonodavnim rješenjima koja imaju smisla, uz poštovanje međunarodnih standarda i najboljih regulatornih praksi.
Rad na edukaciji privrede, sprovođenje postojeceg zakonske regulative koja uređuje sprečavanje pranja novca, izrada smjernica za analizu rizika, i sve ostale aktivnosti koje uređuju ovu oblast bi trebale biti prioritet.
Ukoliko se ovaj zakon usvoji, Crna Gora neće imati efikasniju borbu protiv pranja novca – imaće paralizovan sistem u kojem će se ključni rizici gubiti u moru birokratskih gluposti.
Samo neka od važnih pitanja koje se nameću i na koja neko treba dati odgovor su:
-Ko će biti odgovoran za gubitak 600 – 800 radnih mjesta i pad dirketnih budžetskih prihod od 10 miliona eura u odnosu na projekciju koja je predviđena nacrtom budžeta CG?
-Ko će biti odgovoran za pad prihoda po osnovu poreza na dobit od ove industrije, pad poreza i doprinosa, pad PDV-a?
-Kako se nadokanđuje gubitak prihoda lokalnih smouprava po osnovu nameta koje ostvaraju na osnovu poslovanja poslovnih jedinica priređivača?
-Koji su efekti na druge privredne subjekte koji direktno zavise od ove industrije kao sto su mediji, štamparije, sportski kolektivi..?
-Kako to utiče na preduzetnike i fizička lica koja generišu prihode od zakupnina?
