Za cijelu svoju karijeru, koja tek treba da ima ozbiljne godine staža (iako 10 godina nije malo), najmanje sam poštovala klijente koji jako žele da rade moj posao umjesto mene. E sad, mislim da to nije slučaj samo u dizajnu, nego je to slučaj sa apsolutno svakom profesijom na svijetu. Školuješ se formalno, školuješ se neformalno, ulažeš u sebe i opremu, vježbaš, ne spavaš, smišljaš i onda dođe neko da kaže da je ok taj logo, ali je boja malo ‘isprana’, a ti uradio cijelo istraživanje zašto ta boja treba da bude baš tu. Da se ne razumijemo pogrešno- kad mi klijent da zadatak, ja volim da čujem i želje klijenta, pa napravim dizajn koji će da ispoštuje i te želje i moj osjećaj i stil i prati trendove u dizajnu. Želje kako nešto treba da izgleda su jedno, a želje da radiš tuđi posao koji ni ne znaš su stvarno drugo. Tako je naročito jer se onaj što daje pare osjeti kao da mu onaj koji je plaćen duguje čitanje misli i kršenje svih dizajnerskih pravila, da bi se došlo do nečega što je klientu super, a ne liči ni na šta.
Metoda - odriješene ruke
Ovo mi je omiljena metoda, kao i svakom dizajnerskom čeljadetu. Čovjek lijepo prizna da se apsolutno ne razumije u dizajn, da ti odriješene ruke da radiš šta ti misliš da je pravilno i kad mu pošalješ fajlove kaže - super, reci kako da platim i završili smo. Toliko sam oduševljena takvim klijentima, da uvijek poželim, a i uradim, više materijala od traženog, samo da se na neki način zahvalim na tom povjerenju. Usput uradim i više, jer stvarno onda uživam u tom projektu, a sa takvim klijentom bih mogla da sarađujem zauvijek.
Omiljeno mi je kad se klijent toliko osloni na moje sposobnosti da mi je jedina potvrda da je zadovoljan njegovo lajkovanje tog sadržaja na društvenim mrežama. Jednostavno uživam u svom poslu kad radim sa takvim ljudima. Hvala im.
Metoda - kasapljenje
Ova metoda kod mene je ok, do jedne granice. Zašto mi je ok- zato što ako klijent tako želi, izvolite. Naravno, postoje uslovi za to ‘kasapljenje’, da to ne bude baš totalna katastrofa. Popravke su dozvoljene 3 puta, preko toga ili se doplaćuje ili vraćam pare (ne cijelu cifru, jer ipak sam uradila nešto) i razilazimo se. Popravke ne mogu da budu ekstremne ili se doplaćuje ili skidam potpis ili vraćam pare i razilazimo se. U suštini- ili plati još ili se razilazimo. Smatram da postoji puno drugih dizajnera sa kojima možete ostvariti bolju konekciju, nego da uzmete tog jednog i uposlite da se uporno vrti u krug i opet ne ispuni vaša očekivanja. Ako ne radi- razlaz, lakše je.
Metoda - daj, ja ću
Zbog ove metode sam dala otkaz dva puta na poslovima ‘od devet do pet’. Micro-managing (ne znam riječ za to na našem jeziku), je nešto što najmanje cijenim kod ljudi. Ako sam rekla to će biti tada i tada gotovo, nema svrhe da me provjeravaš par dana pred rok da vidiš radim li. Mislim ima svrhe, a jedina svrha je da se nabije bespotreban pritisak. Zbog bespotrebnog stresa i pritiska na poslu sam se poslednji put razboljela, te danas vrlo rado ispratim drugim putem svakog klijenta koji želi da me plati, ali da on dizajnira. Ako misliš da znaš i možeš bolje, ja ti stvarno ne trebam. I uopšte se ne radi o mom egu u ovoj situaciji, radi se o tom bespotrebnom stresu bez kog se stvarno može, pa čak i kad klijent ima neku svoju viziju (pomenuh to gore). Ako mi stojiš nad glavom dok radim, nećemo da radimo i to je to.
Metoda - to ti je pet minuta
Ja se iskreno više ni ne obazirem na ovu metodu. Svakome, ko mi je rekao da mi je to 5 minuta, sam materijal poslala 5 dana kasnije. Kad mi neko kaže da mi je nešto očas posla, odmah padne na mojoj listi prioriteta, te se uvijek fokusiram prije na klijente koji žele da me podrže i osim što puštaju da eksperimentišem, zaista smatraju da znam bolje svoj posao od njih koji se ne bave time. Budimo realni - ako si ti bezobrazan da mi odrediš koliko mi vremena treba za nešto, mogu i ja bezobrazno da ga odredim takođe.
Niko neće da vas pokrade
Klijenti, dizajnera je more. Prije nego uposlite nekog, pogledajte njegov portfolio, vidite kako radi, zamislite da li može da uradi vaš zadatak kako ste vi zamislili, bez da pokušate da upravljate svojim dizajnerom. Evo recimo, to što sam ja popularna dizajnerka i ilustratorka, je daleko daleko od toga da sam najbolja ili jedina ili da ću sigurno moći da uradim vaš zadatak kako ste zamislili. Svi mi drugačije funkcionišemo, razmišljamo, a i imamo drugačije ‘to do’ liste. Meni nije problem da odbijem posao koji nije za mene i proslijedim ga dizajneru za kog smatram da bi se dobro snašao, zato bi skroz legitimno bilo da klijent pogleda prvo portfolio ili se obrati jedinom dizajneru kog zna za preporuku, ukoliko smatra da se ne poklapa sa baš tim dizajnerom. Znam, onda bi svijet bio Narnia, ali eto, da pokušamo da radimo svako svoj posao, pa šta bude - bude.
