Bila jednom jedna siromašna zemlja, ponosnih ljudi. Bila jednom jedna zemlja neobičnih prirodnih raznolikosti i ljepota. Bila jednom jedna zemlja koja se uvijek borila za slobodu. Ovo su tri pretpostavke… osim polazne bila jednom, oko kojih bi se sve podijeljene strane u našoj Crnoj Gori složile. Prošla bi čak i ona - najviših i najljepših. E sada, ako krenemo u to ko su najviši, najljepši, ponosni a siromašni, došli bi do ozbiljnih sukoba. Na svakoj facebook stranici ili u svakom domaćinstvu. Ako bi citirali iste citate čiji autori su velikani Crnogorci, došlo bi do sukoba, ne oko citata, oni su najčešće isti, nego kod tumačenja.
Sukobili bi se i ko su velikani i oko citata. Ko to ulazi u lektiru? Čija je ćirilica, a čija latinica, zaboravljajući da ni Ćirilo ni Metodije nisu ni Srbi ni Crnogorci, već vizantijski, grčki episkopi, a da je latinica pismo starih Latina. Ćirilo i Metodije svoj veliki praznik imaju u Češkoj, a Crna Gora, koja se medijski manipulativno svađa oko pisma, vrlo malo o njima zna.
Privid u kojem sam živjela do prije pola godine bio je sljedeći - iako sam mislila da su promjene zdrave, i neophodne, smatrala da su ti najljepši, ponosni, ne tako siromašni ljudi, koji žive u geografski specifično lijepom prostoru, Evropljani 21. vijeka. Danas sam postala ,,inžinjering tvorevina dukljanske…“ šta god. Prvo da pojasnim, jer ta zemlja jeste mala i svi se na neki način znamo, relativno siromašnih koristim, jer ima ljudi i roditelja koji ne plaćaju račune za struju državi, ne sebi, a potomstvu finansiraju privatne fakultete. Koji im u ovoj novoj kombinatorici moći ne obezbjeđuju zaposlenja, tako da bi svakako bilo validnije da su se pomučili oko državnog Univerziteta… Jer takođe zajedničko i onoj prije pola godina, i ovoj starinskoj… jeste, neće dati Bog, nego će dati komšija ili rodbina.
Znanje se zaboravlja. Jer jedna od prvih pretpostavki da se dokopam manipulacije narodom uz pomoć medija je… skloniti kulturu i nauku. Danas su i bukvalno sklonjene kultura i nauka, isključivo služe za manipulativna prepucavanja bez odgovornosti. A ako govorimo o medijskoj manipulaciji neki od deset koje navodi Noam Čomski jeste - preusmjeravanje pažnje, stvoriti problem da bi se iznudilo rješenje, strategija odlaganja, upotreba dječijeg jezika koji ukida kritički pogled, upotreba emocija, držati javnost u neznanju i prosječnosti, stvaranje osjećaja krivice, upoznati pojedinca bolje nego što on poznaje sam sebe.
A razvoj nauke i tehnologije omogućava da je jaz između znanja koje je u rukama elite i običnog naroda veliki. Veći i od Lovćena kako god da ga neznaveni kalupimo. Jasno nam je da kao zemlja, ili balkanske zemlje nismo elita. Takođe, ako se zamisli i najprosječniji penzioner jer su oni dobri u rješavanju ukrštenica, sigurno će u tri pomenute stavke prepoznati izuzetno uspješnog političara u komšiluku. U Crnoj Gori se još uvijek persiramo u medijima, i ne obraćamo se jedni drugima poimenice… teoretski možda još uvijek ima šanse da ne budemo u cjelosti izmanipulisani, mada na neznanje i manipulacija dobrano kuca skoro do rata.
Evo, na primjer - zašto ne možemo da se usaglasimo da je Njegoševa kapela srušena, da je ovu koju medijski vraćaju podigao Aleksandar Karađorđević, koji je crnogorskom kralju Nikoli, Njegoševom potomku zabranio povratak u Crnu Goru. Jednostavno za provjeriti, dok se stoji ispod bilborda. Svi imamo ,,pametne“ telefone i pametne mreže, uostalom i plediramo da znamo kada je bombardovano Cetinje. Ali, lažemo i udaramo na emocije, potiskujemo ili smo potiskivali suptilne načine, dok podilazimo najnižim strastima, nevješto, da bi dobili bitku. A neko je ovu bitku izgubio, ne pominjem rat.
Zbog nepoznavanja pojedinca, pojedinac kao sinonim za narod koji živi u Crnoj Gori, krenulo se nevješto medijski u poteze koji nas trenutno koštaju ukidanja i nestanka kulturnog identiteta, a taj imamo.
Ako krenemo korak po korak, Njegoš nije polagao račune Pećkoj patrijaršiji, Njegoš je putovao u Moskvu, bio u Beču… Kao svi balkanski vladari, ili vladike, pregovarao je sa velikima, Tursku sam zaboravila - nije to neko drugi radio za njega ili umjesto njega. Drugi su radili za sebe. I uvijek vještiji i vredniji, sa jasnim interesima, i podučavali. Danas bi se reklo medijski manipulisali.
Film je moćno oružje. I serijski program. Narod gleda TV. I prazni se po mrežama. Da li mislimo da će nove generacije gledati politički tolk šou na bilo kojoj televiziji, ili se i dalje borimo za penzionere. Da li je iko razmišljao da napravi jednostavan prijemčiv serijal o bilo kom junaku ili junakinji koji je neupitan, a ima takvih, i u ovako podijeljenoj Crnoj Gori. Da li se ikada nešto tako desilo, i ranije, dok nismo lamentirali… kuku, šta nam se dešava. Da li se iko pitao kada je medijima trgovao, ko i kako te medije pravi. I nije bitno da li su Srbi ili Crnogorci, bitno je da su profesionalci. A kod nas je profesionalaca malo, obuzmu i nas emocije - ljubav, bijes, mržnja, nemoć. Lijenost… a upravo se tako manipuliše.
Uslovno, Crnogorci su i prije pojave kablovskih operatera, medijske frekvencije dali za ,,pouzdane“ informativne emisije, i druge trgovine, a to se sve kao što vidimo danas, promijeni začas. Kroz broj klikova na internetu.
Bržu i manje zahtjevnu ponudu, narod je svuda, odavno u vlasti… tv kutije, mobilnih telefona i raznoraznih gadžeta.
Red je da se zapitamo zašto nemamo klikove na internetu. Ima nas koji i imamo rješenja, ali su uvijek iznad nas bilo pouzdaniji, podobniji… a rijetko kada profesionalci. Na drugoj strani su uvijek profesionalci, koja god da je emocija u pitanju. Oni znaju više od svakog pojedinca za koga se bore. Postoji prekrasna zemlja Crna Gora, u kojoj su ljudi izmanipulisani da su ponosni. U stvari su sujetni, i ne osobito radni. Vole da primaju… neka budu informacije, ne vole da kreiraju. Jer će im komšija reći da su glupi.
Ima jedna zemlja Crna Gora, u kojoj svi misle da su najpametniji. I onda kada gube. Ima jedna zemlja koja nikada nije imala strategiju sama za sebe, u cjelosti i potpunosti. Ni sa pominjanim kraljem, ni u novije vrijeme. Ima jedna zemlja koja nikada nije naučila, ili izbrendirala ili medijski ,,iskoristila“ Marka Miljanova. Kojeg je možda čitao i drug Tito sudeći po onom – Tuđe nećemo, svoje ne damo. A to se nekada, u nekoj drugoj zemlji, znalo. Ta zemlja je bila. A nestala onda kada je medijsku propagandu i manipulisanje… zamijenio rat.
