Predsjednik Gruizije Mihail Sakašvili priznao je poraz svog Jedinstvenog nacionalnog pokreta i rekao da ta partija odlazi u opoziciju, gdje će se, kako je poručio, boriti da se sačuva sve što je izgrađeno u Gruziji posljednjih godina. S druge strane, Ivanišvili ga je pozvao da podnese ostavku i raspiše prijevremene izbore, a nije isključio ni mogućnost impičmenta, ako njegova partija osvoji većinu u parlamentu, a Sakašvili ne podnese ostavku.
I dok Centralna izborna komisija još broji glasove i najavljuje da će konačne rezultate objaviti do 20. oktobra, opozicija već drugi dan slavi pobjedu. A ima i zbog čega: poslije napetih, pa i „prljavih“ izbora, poslije kampanje čiji je finiš protekao u znaku skandala zbog zlostavljanja u zatvorima, dolazi do smjene vlasti legalno, putem izbora, a ne kroz revoluciju, makar i mirnu kakva je bila Revolucija ruža 2003. koja je dovela Sakašvilija na vlast.
Na zapadu su pobjedu opozicije već priznali legitimnom: posmatrači OEBS-a su izbore proglasili „slobodnim i konkurentnim“ i, mada su registrovali neke propuste, ocijenili da je glasanje bilo važan korak u razvoju demokratije u Gruziji. Ivanišviliju su počele da pristižu i prve čestitke od ambasadora SAD u Tbilisiju Ričarda Norlanda i od dvojice američkih senatora.Iz Rusije na pobjedu tajkuna koji se obogatio u vrijeme Perestrojke i kojeg je vlast tokom kampanje optuživala da radi po instrukcijama Moskve, zasad samo oprezne nade u mogućnost novog dijaloga i konstatacije da pobjeda opozicije govori o, kako je to rekao ruski premijer Dmitrij Medvedev, želji naroda za promjenama.
- Ako ti rezultati (pobjeda opozicije) postanu realnost, politički pejzaž Gruzije će postati daleko raznolikiji. To može samo da se pozdravi, jer znači da će se u parlamentu pojaviti kosntruktivnije i odgovornije snage - naglasio je Medvedev.
Njegov optimizam dijeli i predsednica gornjeg doma ruskog parlamenta Valentina Matvijenko, dok drugi, poput poslanika Viktora Ozerova upozoravaju da bi značajnije poboljšanje odnosa dvije zemlje zahtijevalo da Gruzija prizna nezavisnost autonomija Abhazije i Južne Osetije, što je teško očekivati.
Šta čeka Gruziju poslije izbora, ostaje da se vidi budući da Sakašviliju predsjednički mandat traje do oktobra 2013, a da će od sljedeće godine, nakon ustavnih promjena, parlament i vlada dobiti veća ovlašćenja. Po mišljenju eksperata, ustavne promjene su bile i sprovedene radi „rokade“ jer Sakašvili, kojem je ovo drugi mandat, nema pravo da se kandiduje na sljedećim izborima, pa je premijerska funkcija bila jedini način da zadrži vlast. Sada će u tu fotelju, po svoj prilici, sjesti Ivanišvili, koji je tokom kampanje obećao da će podstaći privredu smanjujući birokratsku kontrolu, da će okončati monopole i preduzeti mjere za privlačenje stranih investitora. Ali iako je Sakašvili poručio da će kao predsjednik, u okvirima određenim ustavom, doprinijeti procesu početka novog parlamenta i formiranju nove vlade, kohabitacija predsjednika iz jedne i parlamentarne većine i vlade iz druge partije trajaće još godinu dana - ukoliko predsjednik ne odluči da podnese ostavku ili parlament ne pokrene impičment.
