Crnogorski rukometaš Petar Kapisoda rođen je 26. juna 1976. godine na Cetinju. Diplomirao je na Univerzitetu primijenjenih nauka Megatrend u Beogradu 2003. godine. Kapisoda je karijeru počeo u Lovćenu, u rodnom Cetinju, odakle se 1993. godine preselio u Crvenku, potom je igrao za Partizan u dva navrata, zatim Crvenu zvezdu i Zagreb, a u protekle četiri godine u sarajevskoj Bosni.

U dresu reprezentacije Jugoslavije je osvojio bronzu na svjetskim prvenstvima u Egiptu 1999. godine i dvije godine kasnije u Francuskoj. Sa reprezentacijom je osvojio četvrto mjesto na Olimpijadi u Sidneju 2000. godine. Bio je jedan od najzaslužnijih za plasman "crvenih" na Evropsko prvenstvo u Norveškoj, te plasman u drugu rundu na samom šampionatu. Dobitnik je Trinaestonovembarske nagrade grada Cetinja.
U 95 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije, postigao je 300 golova, dok je u 40 nastupa za reprezentaciju Crne Gore postigao 160 golova.
Petar Kapisoda je svoju uspješnu karijeru nastavio u švajcarskom klubu Vest HBC iz Olona.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi maštanje. Kad si mali, vjeruješ u snove, ideale, superheroje... A kad odrasteš, shvatiš da su snovi frka živa – što ih više imaš, više ti ostane neostvarenih...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim to što mogu da jedem čokoladu dok mi se ne smuči, a da mi niko ne prigovara.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Talenat?! Poštar koji je dijelio talenat - ili je bio spor ili se izgubio usput. Dobro, s loptom mi i ide nekako, ali nismo tu sad da se hvalimo...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- To što sam „pobrkan“. Neki to zovu „opsesivno-kompulsivni” poremećaj, ali ovo nije to. Ovo je više „cetinjski”...
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim čvrst karakter. Ne volim: nevaspitanje, nekulturu, primitivizam, nacionalizam, poročne ljude, narodnjake (i sve što ide uz to), itd...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Moja filmska biografija zvala bi se „Credo quia absurdum“ (Vjerujem jer je besmisleno), a glumio bi Jason Statham.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pobrkan x 5.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- “Steak du Chevall” (konjski biftek) – ogroman izvor energije, bogat proteinima, sa vrlo malo masti.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Volio bih da mogu da letim kao supermen. Crnogorska rukometna reprezentacija bila bi prvak svijeta, a u finalu bismo se sprdali s Dancima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Duh iz lampe, vjerujem da bih imao puno posla na Cetinju :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Obično igram utakmicu, a to znači - igram odbranu, pa trčim kontru, pa šutnem s krila, i tako... Nakupi mi se posla ponekad...
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Dulce Pontes: “Cancao do Mar”, fenomenalna stvar, vjerovatno trenutno najbolji ženski vokal na svijetu.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Roman “Jedan od onih života“ Đorđa Balaševića.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na Mjesec, mada kažu da nije neka gužva tamo.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus. Moja leđa znaju zašto.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Kumu Bajici :-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Kad vidim pisamce na displeju poslato od jedne djevojke koja mi je draga na sasvim određen način...
Da li za nečim žalite?
- Žalim što u nekim životnim situacijama nijesam učio na tuđim greškama nego na svojim, ali to je, izgleda, bio teži način da naučim od čega sam u stvari sazdan.
Bez čega ne možete?
- Bez dobre muzike. „Dire Straits”, Geri Mur, Rej Čarls, Trejsi Čepman, Džo Koker, Areta Frenklin je moj svakodnevni izbor.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- “Sorry seems to be the hardest word...”
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Naomi Kempbel, Tajra Benks i jedna lijepa djevojka, čije vam ime neću otkriti, jer se ne bi moglo progovoriti s njom, a ovako i imam neke šanse kod nje... A i ne bih da preopteretim ribicu ;-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- To što sam pobijedio tešku i komplikovanu povredu i vratio se na teren kao da se ništa nije desilo (i tako više puta).
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne vjerujem da bi se mnogo toga promijenilo.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ka' čo'ek :-)
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Zaista ga je proživio ka' ijedan majčin sin”.
Priredila: A. POPOVIĆ