Ljetnja turistička sezona je na pragu, a ugostitelje i hotelijere ponovo muče stare brige - nemaju dovoljno radne snage. I dok je na Zavodu za zapošljavanje Crne Gore trenutno više od 43 hiljade građana, za rad na našem primorju nerado se odlučuju. Iako su plate i dnevnice veće nego prethodnih godina, bolji uslovi za rad koji se nude na hrvatskom primorju, ali i primamljivija destinacija, odvlače sezonce sa crnogorskog tržišta u komšiluk.
Na hrvatsko primorje, osim građana Crne Gore, odlaze i radnici iz, Bosne i Hercegovine, Srbije, Sjeverne Makedonije… Zbog toga su crnogorski ugostitelji i hotelijeri primorani da posegnu za radnom snagom sa nekih novih tržišta poput Indije, Pakistana ili Nepala.
Kako je poručeno jučena konferenciji za medije Crnogorskog turističkog udruženja, nedostatak radne snage ključan je problem naše turističke privrede, a ukoliko se ne odobri dolazak radnika iz dalekih zemalja, Crne Gora neće moći ove godine da računa na prihod od milijardu i 300 miliona eura.
0Sagovornici Portala Analitika, predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja i suvlasnik hotelske kompanije Montenegro stars Žarko Radulović i sekretarka Crnogorske unije poslodavaca Željka Radak-Kukavičić podsjećaju da je nedostatak sezonske radne snage u našoj zemlji višegodišnji problem.
“Iako se neadekvatne (niske) zarade pominju kao glavni razlog, koji jeste opredjeljujući, ali nije jedini, sezonski karakter poslovanja sa akcentom na špic turističke sezone (jun-avgust) kada je najveća tražnja za sezoncima, takođe utiču da domaća radna snaga nije zainteresovana za ovaj angažman. Prirodno je i da nezaposlena lica traže poslove koji podrazumijevaju radni angažman tokom cijele godine”, kaže Radak-Kukavičić.
Radulović: Sezonu premošćavati inostranom radnom snagom
Radulović ukazuje da nedostatak radne snage nije problem samo u Crnoj Gori.
“Profil radne snage koji mi sada nemamo, a to je srednji i niži menadžment (čistači javnih površina, sobarice, pomoćni radnici u kuhinji, pizza majstori) u razvijenim turističkim destinacijama pokrivaju ljudi koji nijesu iz te države, odnosno nerezidenti. Na većim pozicijama ima rezidenata. To je tako zato što domicilno stanovništvo pronalazi bolje plaćene poslove i ide tamo da radi, a sezonski dio se premošćava sa inostranom radnom snagom”, ističe Radulović.
Često se može čuti da su plate za sezonske radnike na našem primorju male i da se u regionu nude bolji uslovi. Ipak, to nije jedini razlog zvog kojeg se biraju druge destinacije za rad.
“Uslovi i zarade koje se nude u Hrvatskoj su stimulativnije, a period angažmana je duplo duži nego kod nas. Većina zemalja iz okruženja, Italija, Hrvatska, Njemačka nedostajuću radnu snagu u svim sektorima obezbjeđuju angažovanjem stranaca. Migracija radne snage izražena je u korist zemalja koje imaju stabilniju i jaču ekonomiju, a samim tim i bolji standrad. Ne možemo da ne pomenemo i kovid pandemiju, koja je pogodila sve sektore, a posebno turistički i dodatno usložila ovaj problem tako da je ne mali broj radnika ostao bez angažmana, a to je uslovilo masovne migracije u bogatije evropske zemlje”, ističe Radak-Kukavičić.
Poslodavci, ipak, tvrde da plate zavise od kvalifikacija i znanja radnika.
“Kod nas neće da se školuju, idu na kurseve, na treninge, a hoće da rade kao konobari i da pri tome imaju platu 1.000-1.500 eura. Ne znam poslodavca koji ne bi želio da radniku da i 2.000 eura ali onda dovodite u pitanje održivost posla. U turizmu se prihoduje mnogo novca, ali se isto tako puno i troši za pokrivanje procesa rada. Da pojednostavim, na milion eura prometa, ako ostane 100.000 da budemo srećni”, objašnjava Radulović.
Radak-Kukavičić: Ključni izazov obezbijediti kvalitet
Ono što predstavlja dodatni izazov, kako kaže Radak-Kukavičić, jeste, kako u datim uslovima obezbijediti kvalitetnu uslugu koja će zadovoljiti potrebe gostiju, podići nivo usluge a samim tim konkurentnost i obezbijediti bolje tržišno pozicioniranje.
“Nije problem samo broj nedostajućih radnika već i znanja i vještine koje imaju. Obezbijediti kvalitet servisa, vrijednost za novac, da bi gost bio zadovoljan, da bi se ponovo vratio i dao pozitivne preporukeu današnjim uslovima kada imamo sve zahtjevnije goste (a gost je uvijek u pravu), poseban je izazov, pogotovo ako imamo u vidu da su društvene mreže uzele primat i da se dobar glas čuje daleko, a loš - još dalje”, objašnjava Radak-Kukavičić.
Menadžeri u turizmu, dodaje sagovornica Analitike, moraće da osmisle organizacioni sistem na način da zaposleni sa više znanja i iskustva budu u direktnom kontaktu sa gostom kako ne bi ostavili nepoželjan utisak nakon pružene usluge.
“Ključni izazov je obezbijediti kvalitet servisa, a ako nemamo mogućnost da na domaćem tržištu nađemo kadar, turistička privreda je prinuđena da, prema informacijama koje imamo, angažuje sezonske radnike iz drugih zemalja”, ističe Radak-Kukavičić.
Sa nekih dalekih tržišta, kao što su Indija, Pakistan i Nepal, na Balkan stižu već obučeni, iskusni radnici. S druge strane, Radulović ističe i da su brojne mogućnosti za napredovanje ako se građani Crne Gore odluče za rad u ugostiteljstvu.
“Dobar konobar znači zadovoljan gost, više prometa. Ovaj koji je stekao vještine kao konobar, s obzirom da nam fali svih profila u tom dijelu može da dođe do pozicije glavnog konobara, pa još da napreduje i postane šef restorana, a to znači i veću platu, do 1.000 eura… Uz malu edukaciju, jer ja sam spreman da ulažem u edukaciju, može jednog dana da bude menadžer i da ima platu do 2.000 eura”, poručuje Radulović.
Gubimo mnogo zbog spore i komplikovane procedure
I onda kada je jedino rješenje radna snaga sa dalekih tržišta, ugostitelje i hotelijere čeka komplikovana procedura.
“Tu država koči. Imamo takve zakone da je skoro nemoguće dovesti stranca da radi. Želio bih naše ljude da zaposlim, ali nema dovoljno radne snage. Većina nas ulaže zadnje rezerve da bi održala biznise. Podižemo plate, više od onoga što može da se da. Neko je ubijedio naše radnike da mogu da dobiju 1.000-1.500 eura a da ne rade ništa ili rade malo”, smatra Radulović.
Sagovornik Analitike objašnjava da procedura dobijanja radne dozvole za strance dugo traje.
“Neko, recimo, iz Azije mora da ide par hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mjesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe par hiljada kilometara i uzme tu vizu. Sa tom vozom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne vjerujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces”, kaže Radulović.
Napominje da se prethodnih godina čekalo i do 35 dana.
“Taj koji je došao da radi čeka 25 dana, mora da spava negdje, da se hrani, pa da troši poslodavca, da bi tek nakon toga mogao da zarađuje sebi, poslodavcu, državi i ovom narodu, jer njegov prihod se dijeli na njegovu platu, na dopirnose državi i dio firmi. Tu gubimo ogroman novac”, kaže Radulović.
Ugostitelji predlažu da danom kada je stranac došao u Crnu Goru, pripremio dokumenta, dobio potvrdu od policije, i ušao u proceduru treba da počne da radi, a poslodavac da ga prijavi Poreskoj upravi i plaća dopirnose.
“Radi 25 dana ili 35 dok ne dođe dozvola za rad i produžava dalje, mi plaćamo sve doprinose za taj peripod. Ako ne dobije dozvolu za rad, prekida sa radom i odlazi. Pozivaju se na provjere, a niko ne pita đe je taj radnik tih 25 dana. MUP ga ne traži, ne znaju đe je. Ako on radi, poslodavac zna đe je on. Ovako je i bolja kontrola”, objašnjava Radulović.
I Radak-Kukavičić saglasna je da je od velikog značaja podrška državnih institucija.
“Važno je da nadležne insitucije daju podršku na način da kroz pojednostavljenje i ubrzanje procedura izdavanja dozvole za rad barem u ovoj sezoni ublaže problem”, ističe Radak-Kukavičić.
Radnici traže zaposlenje na “duže staze”
Kako bi riješili problem “sezonskih poslova”, Privredna komora i turistička privreda predložili uvođenje kategorije „stalnog sezonskog radnika“ što, kako objašnjava Radak-Kukavičić, ima za cilj motivisanje nezaposlene domaće radne snage da se prekvalifikuje i ima sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU.
“Da bi se ostvarilo veće zapošljavanje domaće radne snage, mora postojati strateški pristup, međuresorka saradnja i komunikacija sa turističkom privredom.Problem nije nastao preko noći, pa tako i neće nestati dekretom i odjednom. Prije svega, donošenje Strategije razvoja ljudskih resursa u sektoru turizma 2007. kako bi se sistemski i na dugi rok prevazilazio ovaj problem”, objašnjava Radak-Kukavičić.
Sagovornica Analitike ističe da je potreno uraditi dosta kako bi se građani Crne Gore odlučili za rad na našem primorju.
“Treba da se sagladaju mogućnosti i obezbijede finansijska sredstva kojima će se stimulisati zapošljavanje kroz realizaciju programa obuke koji bi obezbijedili kvalitetan kadar potreban poslodavcima, kreiranje programa subvencionisanja/podsticaja poslodavcima da zapošljavaju domaću radnu snagu bez iskustva, realizacija programa kojim će se motivisati, regrutovati i povećati mobilnost domaće radne snage uz izmjene zakonske regulative u dijelu obavljanja privremenih i povremenih poslova čime bi se omogućilo fleksibilnije angažovanje domaće radne snage i studenata kao posebne kategorije, tokom trajanja ljetnje sezone”, ističe Radak-Kukavičić.
Napominje i da aktivnosti moraju biti usmjerene u dva pravca.
“Jedan dio aktivnosti odnosi se na obezbjeđenje sezonske radne snage, a drugi na definisanje obrazovnih programa kojima će se usaglasiti potrebe turističke privrede sa ponudom radne snage po kvalitetu i kvantitetu. Turizam je radno-intenzivna grana, generator novih radnih mjesta i zapošljavanja. Sa razvojem sektora turizma i ugostiteljstva otvaraju se nova radna mjesta koja podrazumijevaju ne samo povećanje broja zaposlenih, već i adekvatna znanja i vještine”, naglašava Radak-Kukavičić.
Korak za iskorak
Za ublažavanje i u konačnom prevazilaženje ovog problema, prije svega, popotrebno je, kako poručuje Radak-Kukavičić, pojačati saradnju turističke privrede i obrazovnog sistema u cilju edukacije kadrova potrebnih profila sa jedne strane i kontinuirano vršiti obuke za stručno obrazovanje i kvalifikaciju kadra koji će zadovoljiti specifične zahtjeve i vrste ponuda u sektoru turizma, sa druge strane.
“Na taj način, uz povećanje zarada zaposlenih, moglo bi se značajno uticati na sniženje ukupne stope nezaposlenosti. Nedostatak kadrova u turizmu moguće je obezbijediti kroz formalno i neformalno obrazovanje.Organizovanje programa obuke za nezaposlena lica može da se realizuje kroz saradnju turističke privrede i Zavoda za zapošljavanje. Implementacija modela dualnog obrazovanja, koji koriste Švajcarska, Italija, koji kombinuje teorijske kurseve u školama i praktičnu obuku na poslu, te saradnja sa svjetskim obrazovnim centarima - što bi trebalo da bude predmet Strategije razvoja ljudskih resursa u sektoru turizma”, ističe Radak-Kukavičić.
Radulović kaže da su u njegovoj kompaniji kreirali program koji se zvao “Korak za iskorak” kako bi obučili kvalitetnu radnu snagu.
“Tražili smo ljude koji nikada nisu radili u hotelu da uđu u program od dvije godine, da ih obučavamo i da se tokom tog perioda osposobe i steknu znanje i da mogu da budu srednji menadžment. Prihvatili smo 43 prijave, nije puno više ni apliciralo, od toga je 35-36 još tu, neki su otpali, neki će tek, a nekih 30 ćemo dobiti kvalifikovanih, dobro edukovanih koji će kod bilo kojeg poslodavca biti dobro tretirani”, ističe Radulović.
Sagovornik Analitike ističe da im dodatan problem predstavlja i neadekvatna povezanost sa velikim svjetskim metropolama.
“Nasušna je potreba i trudimo se da što više produžimo sezonu, radimo pod otežavajućim okolnostima, ali neke alate, kao što je Montenegro Airlines smo izgubili, a to značajno utiče na prihode”, poručuje Radulović.
