Umjesto imena pekare, pisalo je „Jedeš li ga s mirom?", uz podatak da 42 odsto žena u Crnoj Gori uz obrok pretrpi nasilje.
Ireni je zastao dah.
„Iskreno, prva rekacija mi je bila šok!
„Kad sam okrenula i malo bolje pogledala, nisam znala da li da budem srećna ili da plačem do čega smo došli", kaže stanovnica glavnog grada Crne Gore za BBC na srpskom.
Papir iz pekare dio je šire reklamne kampanje za besplatnu pravnu pomoć, pod sloganom #IspričajPričuDoKraja koja već mjesecima traje u Crnoj Gori, uz podršku Evropske unije, Vrhovnog suda, Ministarstva pravde i nevladinih organizacija.
Crna Gora je odavno uvela zakon o besplatnoj pravnoj pomoći u slučajevima porodičnog nasilja, ali statistike pokazuju da žene taj servis vrlo malo koriste, kaže Maja Raičević iz podgoričkog Centra za ženska prava.
Servis omogućuje ženama, bez obzira na materijalni status, da se za pomoć prijave u opštinskom sudu lično, poštom ili mejlom.
„Izrazito je važno da žene od samog starta i prijavljivanja nasilja ili trgovine ljudima imaju adekvatnog pravnog zastupnika koji će da ih vodi kroz te često komplikovane i stresne procedure.
„Besplatna pravna pomoć je ključna stvar za pristup žrtava pravdi", kaže Raičević za BBC.
Šokantni marketing
Pozdravlja ideju da se taj servis promoviše na raznim mjestima, poput pekara, kako bi došle do što šireg broja žena, posebno onih u manjim i seoskim sredinama gde nema mreže nevladinih organizacija.
„Dobro je da žene u nekim svakodnevnim situacijama, kad se možda najmanje nadaju, dobiju informacije koje su im potrebne.
„One će se obratiti kad kod njih sazri odluka da nešto prijave, ali do takve odluke će pre doći ako znaju da postoje servisi koji su im dostupni i ljudi koji su za to specijalizovani da im pomognu da se zaštite i posavjetuju", ističe Raičević.
Ovaj „šokantni marketing", kako ga Irena naziva, za svaku je pohvalu posebno u društvima sa vrlo čestim partnerskim nasiljem, kao što su balkanska.
„Smatram da je izuzetna stvar, baš zbog nas koji ovako to primimo k srcu i stanemo.
„Žene svakodnevno trpe nasilje, svuda se dešavaju užasna ubistva i to otprilike privedu muža, a puste ga posle određenog vremena, on dođe kući ubije dvije ćerke i ženu", navodi kao primjer.
„To su strašne stvari, jezive stvari".
U Crnoj Gori znatan procenat žena između 15 i 65 godina je bio izložen partnerskom nasilju: čak 42 odsto žena je tokom života imalo iskustvo sa bar jednim od četiri tipa partnerskog nasilja - psihičkim, ekonomskim, fizičkim ili seksualnim.
Kada se uzme u obzir da je ova brojka zasnovana samo na iskazima žena koje su bile spremne da otvoreno govore o ličnim iskustvima, „može se smatrati donjom granicom njegovog stvarnog prisustva u ovom delu ženske populacije", navodi se u istraživanju agencije Ipsos iz 2017.
Upravo to je podstaklo vlasnika podgoričke pekare Viktorija, Šaćira Temaja da se uključi u kampanju.
Kako kaže, to je učinio na predlog jednog od dostavljača i želi da je nastavi.
„Razmišljam da naručim još tih papira, treba da se narod opameti konačno", kaže Temaj za BBC.
Odlične reakcije
Svi su pozitivno reagovali, dodaje.
„Zadovoljni su svi, dobre su reakcije.
„Ima takvih slučajeva nasilja još mnogo. Dosta više sa tim, dosta je nasilja na Balkanu", napominje Temaj.
O ovome se mnogo pisalo i na društvenim mrežama, a ljudi navode da su se u akciju uključile i pekare u Budvi i u drugim crnogorskim gradovima.
Tajna koja ostaje u kući
Malo žena je kontaktiralo određene službe pošto su doživele nasilje, pokazuje izvještaj OEBS-a o Crnoj Gori.
Čak i posle najtežih incidenata fizičkog i/ili seksualnog nasilja, velika većina preživjelih nije obavestila policiju.
Ovo može biti u vezi s uvjerenjem, koje deli dvije od pet žena, da je nasilje u porodici „privatna stvar" koja treba da ostane unutar porodice, navodi se.
Ako se žene i odluče da prijave nasilje i istraju u birokratsko-sudskom lavirintu nije sigurno da će dočekati pravdu.
Kaznena politika u Crnoj Gori je prilično blaga, za trećinu krivičnih djela sudije često primjenjuju uslovnu osudu - u čak trećini slučajeva, podaci su analize Savjeta Evrope i Centra za ženska prava.
Oni koji dobiju zatvorske kazne, u većini slučajeva (87 procenata) dobiće kaznu od jednog do šest meseci zatvora.
Zašto je pravna pomoć važna?
Zato što će žene tako dobiti savjete stručnjaka koji su specijalisti za tu oblast, ističe Maja Raičević.
Tako će lakše podnjeti ponekad mučne procese koji pored osnovne, mogu izazvati dodatnu traumu.
„Blaga kaznena politika je dobrim dijelom i zbog toga što u sudskim postupcima okrivljeni uvek ima advokata, po zakonu imaju pravo dok se žrtvama vrlo često i ne preporučuje da angažuju pravnog zastupnika.
„Smatra se da će tužilaštvo odraditi taj dio posla i da će ih adekvatno zastupati, međutim, to u praksi često biva drugačije - žrtve idu same u postupak, prisustvuju procedurama, nailaze nekad na vrlo neprijatna ispitivanja i sreću se sa nasilnicima", ocjenjuje ona.
Kako do besplatne pravne pomoći?
Besplatna pravna pomoć za žene u Crnoj Gori omogućava pravno savjetovanje, sastavljanje tužbe ili dokumenata za pokretanje postupka i advokata.
Pravo na besplatnu pravnu pomoć možeš ostvariti ako si žrtva porodičnog nasilja, bez obzira na materijalni status.
Zakon ne pravi razliku ako zarađuješ manje ili više ili ako imaš, odnosno nemaš, pokretnu i nepokretnu imovinu.
Sve pravne radnje od podnošenja zahtjeva su potpuno besplatne.
Zahtjev možeš podnjeti u službi za besplatnu pravnu pomoć u Osnovnom sudu na čijem području imaš prebivalište ili boravište.
Pri ispunjavanju zahtjeva, možeš računati na pomoć savjetnika oko bilo kakvih nedoumica u vezi sa ostvarivanjem ovog prava.
Pri dolasku u sud potrebno je da dostaviš relevantne dokaze - prijavu iz policije ili tužilaštva, ili medicinsku dokumentaciju o nastalim povredama, ličnu kartu, izvod iz knjige državljana, potvrdu o dozvoli za boravak u Crnoj Gori i sl.
Isto važi i ako se zahtjev za besplatnu pravnu pomoć podnosi putem pošte ili mejla.
Ukoliko iz bilo kog razloga nisi u mogućnosti da dođeš u sud, zahtjev za odobravanje besplatne pravne pomoći u tvoje ime može podnjeti i tvoje lice od povjerenja, kojem ćeš prethodno dati punomoćje.
Dio šireg problema
Irena Radonjić podseća da je nasilje u porodici deo šireg društvenog problema i rodnih podela, o kojima se i dalje malo govori.
„Ne treba nastavnik u školi da te opominje da 'ne treba dječake da izazivaš, jer te oni zato čupaju za kosu'.
„To nije u redu, jer tako ti sa 12 ili 13 godina stekneš utisak da nekog izazivaš samo time što postojiš", kaže Podgoričanka.
Njoj roditelji i dalje savjetuju da ne ide noću sama dok za njenog brata to ne važi.
