Sinoćnje predstave FIAT-a „Pogledaj unutar sebe“ i „Jelena Savojska“ odlikovale su se određenom edukativnom crtom u želji da podignu svijest, bilo da govore o istoriji ili o aktuelnim problemima mladih.
Pogledaj unutar sebe je multimedijalni projekat koji nam donosi Crnogorska ekspertska mreža za održivost i inovacije, čiji tekst i režiju potpisuje Žana Gardašević-Bulatović. U pitanju je dječja predstava koja se bavi problemima vršnjačkog nasilja i njegovim novim oblicima zahvaljujući društvenim mrežama.
Kako se klupko priče razmotava, uviđamo kako se i pod kojim okolnostima stvara lanac nasilja, kao i kako se ono može prekinuti, te i koliko lično nezadovoljstvo utiče na prihvatanje uloge žrtve ili nasilnika.
Drama se odlikuje snažnim momentima koji nas podsjećaju da djeca nisu fundamentalno nevina i bespomoćna, već da su sposobna za brutalnost, stoga konstantnim mjenjanjem perspektiva, čine da se publika suočava s činjenicom da ista osoba može biti i žrtva i nasilnik.
Za razliku od mnogih sličnih projekata namijenjenih mladima, društvene mreže nisu prikazane kao potpuno negativni fenomen, već se nude primjeri kako ih mladi mogu koristiti da pomognu sebi i drugima. Međutim, na više mjesta se skreće u krajnju didaktičnost i zbog toga se likovi mogu činiti plitkim.
Jelena Savojska je drama Marije Sarap čija je građa istorijska, ali čiji je pristup izuzetno poetski i netipičan što se ogleda u scenografiji i kostimu Ivanke Vane Prelević, koji u potpunosti odstupa od estetike epohe ili narodnih nošnji, stoga više podsjeća na intervju kabinu „Velikog Brata“, s dozom futurizma.
Režiju potpisuje Zoran Rakočević, a glavnu ulogu igra Jelena Đukić. Kroz dramu, duh Jelene Savojske, princeze Crne Gore i kraljice Italije, suočava se s time kako je njen narod pamti (uglavnom, kroz to šta je predstavljala raznim muškarcima u njenom životu). Koristeći simbolične scene, monologe i dirljivu muziku Bojana Peka Minića, oslikava nam se bogati portret unutrašnjeg života i psihološkog razvoja Jelene.
Veoma je upadljivo da predstava zaobilazi direktnu diskusiju o političkim dešavanjima koja su obilježila život glavne junakinje, od čega najviše upada u oči da nema ni pomena o podršci koju je Benito Musolini primio od strane Jelene i njenog muža.
Čak i kada ignorišemo etičke implikacije takve kreativne odluke, sa umjetničke tačke gledišta nameću pitanje: koji je smisao drame koja preispituje kako istorija tretira uticajne žene, ako se ignorišu politički, društveni i staležni elementi koji definišu život jedne kraljice?
