Višedecenijska previranja balkanskih naroda zarad tuđih interesa a na svoju štetu, vođena idejom pogrešnih politika, nijesu prestala da traju na našim prostorima ni do dan-danas. Taj put kojim nas politika pogrešnih ljudi, i pogrešnih ideja po ko zna koji put primorava da se vratimo na početak ne bi li smo skrenuli sa kursa prijateljstva i zajedničkog suživota sa ostalim narodima, kao po kletvi, probudi se svaki put od izbora do izbora.
Cjelokupna balkanska politika, koja je svoju najgoru snagu pokazala devedesetih godina prošloga vijeka, uvodeći u rat ne samo države jednu protiv druge, već i narode unutar tih država, kidajući dugogodišnja kumstva, bratstva i prijateljstva među tim narodima, došla je na balkanske prostore vođena ratnohuškačkom politikom i idejom individualnog napretka odakle se nije ni do dana današnjeg makla. Taj interes vođen pohlepom svojih želja i rušenjem svega onoga što je tuđe, i danas, trideset godina nakon prvih zlih dešavanja na našim prostorima i dalje hara u idejama istih politika.
Tajna koja je skrivena u rušenju prosperiteta komšijskih država kako se ne bi osjetila snaga jedinstva balkanskih naroda, a kako bi se istakla vlastita nevinost i opravdavanje svojih pogrešnih politika, već dugo godina leži duboko sakrivena na istoj adresi, odakle se ustaljenim mehanizmima previranja i podvala probudi baš onda kada se neka država približi Evropskoj uniji. Tu tajnu u sabotiranju i rušenju svega onoga što je crnogorsko, država Crna Gora osjeća na svojim plećima već duže od jednog vijeka. Interes sabotiranja crnogorskog razvitka i neiskorišćavanja prirodnih potencijala kojima država Crna Gora duboko raspolaže unutar svojih granica, posljednji put je počeo da se javlja devedesetih godina pojavom ratnih dejstava na balkanskim prostorima i kao takav i dan-danas traje. Na tom putu izgubljenosti i primoranosti na borbu za napredak ljudske svijesti da je sve ono što je unutar naše države naše, a ne borbe za napredak ekonomije, Crna Gora je izgubila najviše vremena.
Sagledavajući epohu takvog putovanja uočljivo je da ni danas, nakon trideset godina, još uvijek u društvu nije dovoljno sazrela svijest da pogrešni potezi i davanje prednosti sukobu u odnosu na saradnju najviše šteti nama samima. Za razliku od modernog društva u kom se konflikt rješava dijalogom i zajedničkom borbom na iznalaženju rješenja, naše društvo konstantno dijalog rješava konfliktom te na taj način svjesno sabotira svoj lični preobražaj. Namjernom podjelom stanovništva u više različitih tabora, i njihovim ubjeđivanjem da je svako ko misli drugačije u stvari njihov individualni neprijatelj, te potpomaganjem i širenjem mržnje među drugim taborima iz institucija koje bi po svojoj funkciji trebale da šire poruke mira i sloge među svim ljudima, postiže se cilj političke nepismenosti samog društva. Takva politika i takvo ubjeđenje, danas više nego ikada prije primjetna je na našim prostorima.
Višedecenijsko lutanje crnogorskog stanovništva i konstantna borba za vlast političkih reprezenata rezultirala je nezainteresovanošću mladih ljudi za politička dešavanja. Nastrojeni apolitičkim stavovima i prezasićeni tenzijama i sabotiranjima u napretku svoje države mladi su postali odlučni da svoju budućnost prije potraže izvan granica Crne Gore negoli u svojoj državi. Kao plod takvog političkog djelovanja danas imamo veliki broj mladih ljudi koji žive izvan granica Crne Gore. Da stvar bude još gora, danas u modernom političkom društvu Crne Gore, od strane Vlade i zvaničnih institucija naše države, vodi se ozbiljna politika odricanja od sopstvenog stanovništva. U toj borbi za vlast, Vlada je odlučna da svima onima koji su svoju sreću potražili negdje drugdje oduzme crnogorska dokumenta. Mladi ne samo da nijesu zastupljeni u državnim institucijama već nijesu zastupljeni ni u političkom narativu Crne Gore.
Kako bi politička scena u Crnoj Gori doživjela detaljni preobražaj, i kako bi kao takva bila pekretnica za prosperitet i napredak našeg društva potrebno je sve više uključivanje mladih ljudi na svim društvenim nivoima. Učešćem mladih ljudi u političkom životu Crne Gore doći će do sazrijevanja crnogorskog društva. Demokratskim sazrijevanjem samog društva, i ulaganjem u mladost i budućnost naše države, razviće se samosvijest o poštovanju svojih kulturnih i nacionalnih dobara. Ukoliko trenutna politička scena u našoj državi ne doživi detaljno prosvjetljenje i potrebu za međusobnim dijalogom, već nastavi da tumorno traga za izlazom iz svih mrakova u kojima se trenutno nalazi, još više mladih ljudi će se odlučiti da napusti Crnu Goru, a politički akteri će snositi istorijsku krivicu samog društva koju su svojom politikom prouzrokovali.
