Za njegovih osam decenija života i skoro šest decenija rada prvi je put neko izgovorio da sumnja u naučni profil akademika Vukića Pulevića. Da je Pulević naučnik „upitnih referenci i bez specijalizacije“ izgovorila je gđa Vesna Bratić, prva osoba nedavno oformljenog i, sugurno je, nikad više nakon ove Vlade tako koncipiranog – Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta u Vladi Crne Gore. Izjava je došla pripremljena za skupštinsko zasijedanje, a povodom pitanja o finansiranju i sudbini Fakulteta za crnogorski jezik i književnost; obznanjena je kao i inače neznaveno, no upućenima ne i neočekivano.
Iako kao filolog s usmjerenjem na američku književnost i nije obavezna poznavati doprinos akademika Pulevića, zbog toga što je na čelnoj poziciji resora crnogorske nauke i prosvjete neophodno je da gđa Bratić zna da se najbolji ljudi iz nauke, pritom utemeljitelji univerzitetskih katedara i ljudi po kojima se prepoznaje razvitak jedne discipline nikada ne smiju bagatelisati. Osobito ne na način koji gđa Bratić demonstrira. Povodom njoj i njezinim ekspertima tobože sporne knjige Crnogorske onomastičke studije te najnovije knjige Građa za fitonimiju Crne Gore, obje u izdanju Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, saopštavam nekoliko pojedinosti.
Ono što bi svaki kandidat za ministra ili eksperta u ministarstvu nauke i prosvjete u nas, pa tako sad i gđa Bratić, morao znati jeste to da je za Pulevićev doprinos crnogorskoj leksikologiji, onomastici konkretno, više svjedočanstava i sva su vidljiva na referentnim naučnim adresama.
Bez iscrpnih brojnih studija akademika Vukića Pulevićeva sabranih i uvezanih naslovom Crnogorske onomastičke studije znatan broj dijalektoloških monografija i leksikografskih izdanja u montenegristici danas bismo čitali bez svijesti o materijalnim greškama lingvista što su se oglušili o višedisciplinarni pristup tome segmentu leksičkoga materijala.
Važnost njegova rada može se ilustrovati i činjenicom da ni jedan jedini naučnik danas u Crnoj Gori nije sposoban da s toliko autoriteta rješava ta pitanja.
U tridesetogodišnjem razdoblju, kontinuirano, i što ga kao čovjeka krasi – uvijek dobronamjerno prema drugim autorima, nastajale su Pulevićeve studije o fitonimima, homonimskim i sinonimskim relacijama u fitonimiji, fitotoponimima u crnogorskoj onomastici. Budući da su u botaničkome svijetu bivše Jugoslavije, regiona i Evrope Pulevićeva otkrića biljnih vrsta prihvaćena i u odgovarajućim publikacijama evidentirana, čovjek takvih referenci apsolutno je kvalifikovan za rješavanje ovih tzv. tamnih mjesta u crnogorskoj fitotoponimiji. Bez njegovih studija nepotpuna bi ostala, da ne kažem baš i osakaćena, mnoga dijalektološka, leksikografska i onomastička izdanja. Spomenuću samo neke važne knjige povodom kojih su nastali Pulevićevi radovi i nemjerljivo doprinijeli valjanome čitanju tih izdanja. To su, mimo hronologije ili kakva drugog kriterijuma, Rečnik govora Zagarača autora Draga i Željka Ćupića (izdavač Srpska akademija nauka i umetnosti), Mikrotoponimija i govor Drobnjaka autora prof. dr Mihaila Šćepanovića, profesora Filološkog fakulteta u Beogradu, Toponimija Pivske planine autorke Radojke Cicmil-Remetić (izdavač Srpska akademija nauka i umetnosti), Toponimija Župe pivske autorke Mare Tijanić-Vujović (izdavač Srpska akademija nauka i umetnosti), Rečnik Kuča autora prof. dr Dragoljuba Petrovića, Ivane Ćelić i Jelene Kapustine (izdavač Srpska akademija nauka i umetnosti) i tako redom.
Prije tri godine Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti pozvala je Vukića Pulevića da na simpozijumu u čast Petra Šimunovića, cijenjenoga hrvatskog onomastičara, održi predavanje o invazivnim fitonimima u crnogorskome leksičkom sistemu.
I najnovija Pulevićeva knjiga Građa za fitonimiju Crne Gore poduhvat je najvišega ranga, pogotovo ako imamo u vidu činjenicu da se dosad „uglavnom sve svodilo na uzgredne zabilješke pojedinih autora i parcijalne podatke u knjigama s nekim drugim sadržajima“.
Knjigom Građa za fitonimiju Crne Gore akademik Vukić Pulević sabrao je golemu nesistematizovanu građu, parcijalno bilježenu i rasutu po najrazličitijoj literaturi.
Organizovanije bilježenje i publikovanje fitonimske građe na ovim prostorima otpočeo je Vuk Karadžić.
U Srpskome rječniku, kako je Pulevićevo istraživanje pokazalo, nalazi se oko 200 imena sakupljenih u Crnoj Gori. U XIX i XX vijeku posvjedočeno je još nekoliko značajnijih projekata te vrste, među kojima su Jugoslovenski imenik bilja Bohuslava Šuleka iz 1879, Biljke Cetinjskog polja Antonija Baldačija iz 1886, Botanički rječnik Dušana Simonovića iz 1959. i znatan broj drugih priloga i rasprava botaničara, onomastičara, dijalektologa...“
Knjige Crnogorske onomastičke studije i Građa za fitonimiju Crne Gore najznačajnijega čovjeka u crnogorskoj botanici i fitotoponimiji u posljednjem su trenutku sačuvale botaničko i fitotoponimsko blago te ostavile nemjerljivo bogatstvo generacijama koje dolaze, zbog toga im u produkciji FCJK i pripada časno mjesto.
Ovim bi se pojedinostima dalo pridati mnogo drugih postignuća čovjeka kojega, eto tako, ministarka gđa Vesna Bratić pokuša javno, u skupštinskoj sali, izložiti sramoćenju. Ideološki koncept toga ministarstva doslovno rečeno u potpunoj je suprotnosti s Pulevićevim građanskim i antifašističkim zalaganjima za multikulturno crnogorsko društvo, te je to i glavni razlog zbog kojega razdražljivo reaguju na spomen autora, njegovih knjiga i FCJK kao izdavača.
Vremešni se akademik Vukić Pulević odužio i struci i nauci, odužio se crnogorskome jeziku čijom se leksikom decenijama bavi ne brkajući naučne kriterijume i metodologiju, nikad ne baštineći isključivost ili bilo kakav pokušaj falsifikovanja građe zarad vannaučnih motiva. To je bio i ostaće temelj saradnje Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i biologa-botaničara Vukića Pulevića.
A, ministarka koja nečasno napada na njegovu biografiju i autoritet bruka i taj resor, i Vladu i ukupnu crnogorsku naučnu zajednicu pred inostranim saradnicima i institucijama.
