Ukoliko crnogorski parlament na sjednici 18. februara izglasa izmjene Zakona o državnom tužilaštvu i usvoji predloženi zakon o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju - degradiraće se i faktički uništiti institut nezavisnosti tužilačke funkcije, a nova parlamentarna većina će moći da smjenjuje i postavlja svoje ljude i tako ostvari apsolutnu političku kontrolu nad jednom granom izvršne vlasti.
Pet poslanika parlamentarne većine - Slaven Radunović (DF), Dragan Krapović (Demokrate), Branka Bošnjak (PzP) i Miloš Konatar (Ura) juče su zajednički u skupštinsku proceduru predali Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnom tužilaštvu i Prijedlog zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal.
Dva zakonska prijedloga imaju jedan politički cilj: da nova parlamentarna većina, nakon preuzimanja policije i vojske, zauzme još jednu instituciju sile - Državno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo, udarne pesnice sistema u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.
Da je riječ o koordiniranoj akciji govori i podatak da je, samo koji sat nakon što su poslanici nove većine predali zakonske prijedloge, predsjednik Skupštine Crne Gore Aleksa Bečić zakazao sjednicu parlamenta za 18. februar.
Na dnevnom redu vanrednog zasijedanja biće još zakonskih prijedloga, ali samo da bi se populistički zamaskirala suština akcije: izmjena sistema izbora Tužilačkog savjeta, hitri izbor v.d. vrhovnog tužioca i, što je takođe veoma važno, smjena ,,nepodobnog“ glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog policijskog odjeljenja za borbu protiv organizovanog kriminala.
Sada je jasnija pozadina upozorenja lidera Demokratskog fronta koji su sredinom januara napomenuli Krivokapiću, Bečiću i Abazoviću da im daju rok od 30 dana da ,,obave smjene njihovih progonitelja“ – Katnića i vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića. Ili će ,,ekspertska“ Vlada ekspresno izgubiti podršku u parlamentu i prije obećanih 100 dana primirja.
Ucjena se pokazala vrlo učinkovitom. Rezultat: brzopotezno ponuđene izmjene dva zakona.
KAD POLITIKA MARŠIRA
Kada brojnim političkim pritiscima nijesu mogli natjerati čelnike tužilaštva da podnesu ostavke - a skupštinska procedura neminovno podrazumijeva dogovor vlasti i opozicije za izbor novih čelnika Vrhovnog državnog tužilaštva – u vrhu vlasti su se odlučili za ,,iznuđeno“ rješenje, na tragu onoga što im je još u septembru predlagala izvršna direktorica MANS-a Vanja Ćalović-Marković: da izmjenom zakona izmijene način izbora Tužilačkog savjeta, a izmjenom imena tužilačkog organa omoguće smjenu dosadašnjeg prvog čovjeka SDT-a.
Zato su udarili na član 18. još važećeg Zakona o državnom tužilaštvu. Umjesto dosadašnje odredbe o pet članova Tužilačkog savjeta iz redova tužilaca – sada predlažu da ih ubuduće bude samo četiri. Zato će Savjet imati pet članova ,,eminentnih pravnika“, umjesto dosadašnja četiri.
Matematika je jednostavna: nova parlamentarna većina presudno će uticati na izbor pet članova eminentnih pravnika (čitaj: pravnika koji budu po njihovoj volji), a uz stalno članstvo ministra pravde (Leposavić) i v.d. vrhovnog tužioca (kojeg će da izabere nova većina) u Savjetu će Front, Demokrate, Ura i ostali - direktno kontrolisati sedam od 11 članova Tužilačkog savjeta.
Drugim riječima: dominiraće dnevna politika, revanšizam i strategija političkog progona nad tužilačkom strukom i nezavisnim istragama.
A da pojačaju uticaj, predlagači zakona su se potrudili da ih predsjednik države Milo Đukanović nikako ne omete: po novom rješenju Tužilački savjet proglašava, umjesto predsjednika države, kao što je do sad bilo u zakonu – predsjednik Skupštine.
Tako se uvodi karikaturalna praksa: da prvi čovjek zakonodavne vlasti, parlamenta koji po novom rješenju praktično bira većinu u Tužilačkom savjetu, istovremeno proglašava Tužilački savjet!
GLOBALNO I LOKALNO
Opsesija čelnika Demokratskog fronta, Andrije Mandića i Milana Kneževića, prvostepeno osuđenih za pokušaj terorizma 2016. godine, kao i lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića, protiv kojeg se vodi sudski postupak pod optužbom da je učestvovao u pranju novca, očigledno su bili ključni lični motivi da uporno traže rješenje za smjenu Katnića i specijalnog policijskog odjeljenja.
Odstranjivanjem Stankovića, smjenom Katnića, kao i prvog čovjeka specijalnog tima Zorana Lazovića, Demokratski front bi dobio političku satisfakciju, a istovremeno bi se napravio pritisak na Apelacioni sud koji treba ovih dana da se izjasni o presudi za terorizam.
No, osim ličnih motiva, vidljivi su i neki kolektivni interesi, karakteristični za društva koja su doživjela revolucionarne prevrate. Slično revolucionarima tipa ,,crvenih kmera“, nova vlast je osmislila da napravi političku čistku u tužilaštvu, da odstrani nepodobne ili ,,disciplinuje“ preostale državne tužioce. Jednim radikalnim potezom, ma koliko bio sporan, čelnici stranaka na vlasti očekuju da će im se političke pozicije popraviti, jer će imati još jednu polugu moći u rukama.
Što nije bez značaja pred izbore u Nikšiću: policijske akcije izvedene tokom posljednje dvije sedmice bjelodanim su učinile upliv ljudi i logistike iz Srbije za pomoć srpskim partijama u gradu pod Trebjesom. Presječeni su i neki kanali te nelegalne ,,pomoći“, protjerani Vučićevi ,,specijalci“.
Specijalno tužilaštvo ima nadležnosti za djela izbornih prevara i zato je bilo jako važno da se na najmanju moguću mjeru smanji djelovanje SDT-a pred lokalne izbore 14. marta u Nikšiću.
Zato je hitna akcija bila dvostruko neophodna, a većina od samo jednog glasa u parlamentu nije bila dovoljna za korjenite izmjene tužilačke organizacije.
DVA PRIJEDLOGA
Stoga se pribjeglo ,,blic krig“ potezu. Preciznije, u Prijedlogu zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju. Kako je vidljivo iz samog naziva, ključna promjena je u imenu državnog organa – umjesto Specijalnog, sada će se zvati Tužilaštvo za organizovani kriminal!
Tom se jezičko-pravnom vratolomijom stvaraju uslovi da se Katnić i specijalno odjeljenje uklone sa pozicija, samo zbog promjene naziva i formalnog osnivanja novog tužilačkog organa. Koji u stvari ima sve funkcije kao i Specijalno tužilaštvo, samo će ga voditi drugi ljudi. Prizemno lukavo, ali može biti djelotvorno.
Ko se dosjetio solomonskog rješenja, za sada je tajna. Ipak, jedno je izvjesno: poslanici koji potpisuju prijedlog zakona nijesu kreatori ove dosjetke, već je to djelo nekog malo stručnijeg i pravno pametnijeg tima.
Za ovu tvrdnju Pobjeda ima i dokaze: identičan tekst prijedloga zakona sačinjen je u Ministarstvu pravde! Samo što se u njihovom prijedlogu Specijalno tužilaštvo zove – Posebno tužilaštvo. Ostatak teksta, kao i obrazloženje petočlana poslanička ekipa samo je - resavski uzela iz teksta Ministarstva pravde.
Prema informacijama Pobjede, oba su prijedloga – i za promjene sastava Tužilačkog savjeta i za promjenu naziva Specijalnog tužilaštva - napisana u Ministarstvu pravde. Na osnovu komparacije dva dokumenta koja naš list posjeduje, uočljiva su identična pravna rješenja (osim u nazivu organa); iste su jezičke formulacije, gotovo je istovjetan broj članova... Čak je identično i političko-pravno obrazloženje prijedloga!
Otkud se onda pojaviše pravni stručnjaci tipa profesorice mašinstva Branke Bošnjak ili ekonomiste Slavena Radunovića kao predlagači?
ŠIFRA: ,,RAZVALJUJ“
Odluka da parlament umjesto Vlade predloži izmjene rezultat je naknadne pameti i riječ je o takozvanoj ,,kontroli političke štete“: prebacivanju odgovornosti za pravno nasilje i rušenje sistema tužilaštva sa Vlade na parlament. Nešto u stilu: to je politički legitiman potez koji su osmislile žrtve ,,Katnićevog progona“ iz Demokratskog fronta, a sprovodi ujedinjena vlast.
Tako se, da iskoristimo izraz Dritana Abazovića, Vlada Crne Gore, makar za izvjesno vrijeme, ,,relaksira“ direktne odgovornosti. Što im je u ovom času bitno. Krivokapićev kabinet je već bio na udaru kritike domaće javnosti, a pretrpjeli su, istina ne tako javne i jasne, međunarodne packe prilikom usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti jer nije vođena javna rasprava, niti konsultovana Venecijanska komisija. Nešto glasnije su bile međunarodne kritike prilikom usvajanja Zakona o državnim službenicima i namještenicima…
Da je sada Vlada napravila još jedan pogrešan korak, predložila još jedan zakon sa spornim rješenjima - i to opet bez javne rasprave, bez mišljenja EU i Venecijanske komisije – to bi kabinetu Zdravka Krivokapića napravilo značajnu političku štetu. I to nakon neustavnog odbijanja Vlade da predloži budžet ili rebalans budžeta, nezakonitog privremenog finansiranja, gašenja Montenegro erlajnza...
Ovako, odigrana je igra. Odlučeno da poslanici parlamentarne većine ozvaniče juriš na tužilaštvo i da politički teret bude raspoređen na sve partije parlamentarne većine, a da Vlada nekako ostane ,,van udara“.
A što se, umjesto demontiranja sistema prethodne vlasti i najavljenih ljekovitih promjena, uvodi haos, ruši tužilački sistem, politički čiste nepodobni – to izgleda poslanike nove vlasti mnogo ne brine. Važno je zasjesti po dubini novoosvojene teritorije države i društva. Umjesto evolucije, revolucija pod plaštom promjena. Ili, po narodski, na djelu je akcija koju valja krstiti pravim imenom: šifra: ,,razvaljuj“. Po svaku cijenu.
Kršenje preporuka Venecijanske komisije, ignorisanje mišljenja GREKO-a
Parlamentarna većina, hitnim prijedlozima zakona o tužilaštvu, odlučila se na perfidnu akciju da izmjenama zakona, mimo zvaničnih konsultacija sa EU, Venecijanskom komisijom ili upita za GREKO (Radno tijelo Savjeta Evrope za borbu protiv korupcije), uništi dosadašnji sistem izbora Tužilačkog savjeta i rada Vrhovnog i Specijalnog tužilaštva.
Tako je, recimo, perfidno ubačena promjena broja članova Tužilačkog savjeta u novom prijedlogu, sa dosadašnja četiri, na pet članova, čime se obezbjeđuje politička većina u Savjetu.
Upravo je odredbu člana 18, prethodnog Zakona, u kojem ne postoji većina političkih članova Tužilačkog savjeta (čak kada bi eminentni pravnici bili i članovi neke stranke) Venecijanska komisija označila „značajnom branom protiv politizacije tužilaštva“.
Baš ta stavka zakona – sada je izmijenjena, naravno da bi se obezbijedilo ono što je prethodni parlament sprečavao – nadmoć politike nad strukom i pravom.
