Glomazni apetiti, partijske trgovine i partijsko zapošljavanje crpe resurse države i ogroman su teret svim građanima i građankama, kazao je za Nikola Mirković, saradnik na programima Centra za građansko obrazovanje (CGO). Komentarišući put naše zemlje ka Evropskoj uniji i punopravnom članstvu u toj zajednici, naglašava da put nije samo usporen, već da je došlo do stagnacije zbog koje je, u jednom trenutku, zamalo došlo do blokade u pregovorima.
Crnogorska politička scena trenutno ima nikada više zagovornika ulaska naše zemlje u EU. I vlast i opozicija su, deklarativno, jedinstveni u stavu da ne treba propustiti neponovljivu priliku koja se Crnoj Gori sada pruža da ispunjavanjem neophodnih uslova najkasnije do 2029. postane nova članica ovog saveza. No, u stvarnosti se teško može naći primjer onoga za što se navodno zalažu.
Stranke koje su doprinijele da naša zemlja davne 2012. godine započne pregovore za pristupanje EU, danas su opozicija koja nije željela da se pojavi u skupštinskoj sali tokom prve posjete nove komesarke za proširenje Marte Kos. I pored sugestija da nije vrijeme da „tjeraju mak na konac“, propustili su priliku da utiču na aktuelnu vlast kako bi se zajednički došlo do najboljih rješenja na putu ka EU.
S druge strane, vladajuće partije koriste sve poluge moći kako bi proširile (politički) uticaj na sve grane vlasti, istovremeno praveći prostor za zapošljavanje hiljada podobnih.
Ipak, jedina konkretna poruka zvaničnog Brisela da naša zemlja ne ide ka EU u skladu sa smjernicama na koje se javno obavezala, bilo je Poglavlje 31, koje je ostalo nezatvoreno, jer Hrvatska to nije odobrila.
Komentarišući danas očigledno usporavanje evrointegracija, Nikola Mirković iz Centra za građansko obrazovanje, kaže da je naš put ka EU „odavno usporen“, što je zamalo dovelo do blokade u pregovorima. Kako podsjeća, zbog geopolitičkih gibanja Crna Gora je u junu prošle godine dobila važan impuls u vidu pozitivnog IBAR-a, „koji je trebalo da bude motivišući za suštinske reforme“.
- Međutim, to je brzo stavljeno pod sjenku nekih loših političkih odluka, poput ugrožavanja dobrih odnosa sa susjednom Hrvatskom, koja je članica EU, zbog čega nijesmo zatvorili Poglavlje 31 - Vanjska, bezbjednosna i odbrambena politika. Time je nova dinamika EU integracija praktično zatvorena iz same Crne Gore. Sve to prati i niz drugih akcija unutrašnjih tzv. „veto igrača“ ovog procesa – naveo je Mirković.
Zbog toga ocjenjuje kako je vlast „deklarativno evropska“, ali je to „nepotkrijepljeno praksom i političkim postupcima“. To se može reći i za prošlonedjeljni „šumu u komunikaciji“ oko vanjskopolitičkih interesa i prioriteta, i to na najvišem nivou, kada je za usklađivanje viznog režima sa vanjskom politikom EU prvo rečeno da će biti prolongirana do kraja februara, a onda „do kraja pregovora“.
Mirković ukazuje na činjenicu da Crna Gora do kraja februara „mora ispuniti 14 obaveza predviđenih reformskom agendom“, jer je to preduslov da nam bude uplaćena prva tranša novca iz Plana rasta za Zapadni Balkan.
- Izvjesno je da promjene viznog režima neće biti moguće u tom roku, ali je zabrinjavajuća bezbrižnost Ministarstva evropskih poslova koje uporno kreira ružičastu sliku crnogorskoj i međunarodnoj javnosti. Umjesto da se smanjuje broj zemalja sa bezviznim režimom, svjedoci smo izjava, i sa najvišeg nivoa, o potrebi „balansiranja“ te obaveze. Čini se da se opet neko opasno kocka sa onim što je naš put ka EU – napominje on.
Uz to, još jednom naglašava da je Crna Gora u obavezi da viznu politiku u potpunosti usaglasi sa onom EU.
- Blagovremeno ispunjavanje te obaveze Crnoj Gori gradi ili razgrađuje kredibilitet u Briselu, pa time ne bi trebalo „balansirati“. Mnogo je načina adekvatnog adresiranja nacionalnih turističko-ekonomskih interesa, a da se oni pritom ne sukobljavaju sa nacionalnim interesom Crne Gore da dinamizira svoj put ka EU – rekao je Mirković.
Na listi „zaboravljenih“ obaveza već mjesecima je i rad Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu koji, osim produženja roka rada, još nije dao bilo kakve konkretne rezultate.
- Jedan od trajućih i glavnih kočnica na putu EU integracija jeste izborna reforma, za koju se opozicija uvijek glasno zalaže. A kada ona dobije poluge moći, taj proces se uglavnom blokira, kao što je to i sada slučaj. No, moraće da se proguta i ta gorka pilula. Neće biti ozbiljnijeg privođenja kraju reformi koje EU od nas očekuje, bez sadržajnog rada i u toj oblasti – naveo je Marković.
Takođe je ukazao na stav koji je stalni izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru Marjan Šarec iznio u svom prijedlogu rezolucije.
- On je donosiocima odluka u Crnoj Gori sugerisao da što prije izmijene izborno zakonodavstvo, kako bi se, prije svega, osiguralo da se lokalni izbori širom zemlje održavaju istog dana, a uz rješavanje drugih otvorenih pitanja u ovoj oblasti. Svjedoci smo da danas imamo nevjerovatne situacije kada je riječ o lokalnim izbornim procesima, poput primjera Šavnika ili Kotora. Sa tim otvorenim procesima, prije 13 godina ne bismo bili u stanju ni da otvorimo pregovore, pa je situacija tim ozbiljnija kada nam se ovo dešava nakon toliko godina pregovora o pristupanju EU.
No, zakoni koji se mijenjaju, te tumačenje postojećih rješenja, ne garantuju da smo bliže EU standardima, naprotiv. Više se prilagođavaju ličnim odnosno partijskim interesima, na što ukazuju najave vraćanja koncesija u Zakon o šumama, veće mogućnosti partijskog zapošljavanja kroz zakone o državnim službenicima i namještenicima, o Ministarstvu unutrašnjih poslova i Agenciji za nacionalnu bezbjednost.
- Činjenica je da glavnim političkim akterima u Crnoj Gori manjka iskrene političke volje i odgovornosti za bilo što čime bi se ograničio ili poremetio njihov rad, kao što je već pomenuta izborna reforma. Ali, tu je i Zakon o finansiranju političkih partija i kampanja, koji je praktično dio paketa čije je usvajanje bio uslov za dobijanje IBAR-a, a čemu je EU „progledala kroz prste“ – kazao je Mirković.
Kako je dodao, zvanični Brisel je očekivao da će upravo ta zakonska rješenja biti zaokružena „u nekom prikladnom roku“.
- S druge strane, bezbroj puta je dokazano da se politički akteri u Crnoj Gori lako dogovore kada to njima odgovara. Znači, zakoni se lako mijenjaju i prilagođavaju kada su interesi partija u pitanju. Primjeri Zakona o državnim službenicima i namještenicima, o MUP-u i o ANB-u čine da se navika partijskog zapošljavanja razvija što više i lakše. Na istim principima počiva i trenutna Vlada Crne Gore, inače najbrojnija u Evropi, sa rekordna čak 32 člana. Glomazni apetiti, partijske trgovine i partijsko zapošljavanje crpe resurse države i ogroman su teret svim građanima i građankama – zaključuje Mirković.
Sudeći prema dosadašnjim pokušajima, biće potrebno još mnogo kompromisa u svakoj partiji pojedinačno da bi se ponovo pokrenuo zamajac evropskih integracija u Crnoj Gori.
