Dobismo pompezno najavljivanu rekonstruisanu, preciznije rečeno, restrukturiranu Vladu. Još jednom se pokazalo – za umišljene neprikosnovene moćnike jedino pravilo je zapravo da nema pravila. Procedure, ionako, odavno ne važe. Trgovačkim cjenkanjem izmišljena su ministarstva svega i svačega. Foteljaška postavljenja dogovorena su na partijskim organima. Ostalo je puka formalnost.
134
Ni članovi Vlade, niti oni koji su ih glasali, ne bi umjeli objasniti šta je čiji djelokrug nadležnosti. Premijer davljeničkim političkim manevrima ponovo uvodi nezabilježene prakse. No, restrukturiranje od glomazne do preglomazne Vlade, sasvim je kompatibilno sa njenom strateškom orijentacijom. Brojnost i nazivi resora jasan su indikator oponašanja Vučićevog modela opstanka na vlasti. Činjenica da smo, recimo u hrvatskim medijima okarakterisani kao balkanska Bjelorusija, nije tek puka slučajnost.
Elem, važno je da je posao završen prije godišnjih odmora. A to što imamo dva potpredsjednika i više resora sa gotovo identičnim zaduženjima, ne treba da čudi. Teško je utoliti dubinsko-širinsku političku glad. Kad sjednu u fotelje, sve drugo će se ispeglati. Netransparentne i zakulisne igre spasile su Spajića od političkog izumiranja, ali ne zadugo.
Nedostaje samo ministarstvo za raspodjelu političkog plijena, koje bi se bavilo namirivanjem nepravedno zakinutih kadrova i podjelom kolača na ravne časti. Kad klijentelistički karakter političkih halapljivaca ispliva na površinu, piramida zvana pomiriteljska Vlada, vrtoglavo će se strmoglaviti. Koliko god trajala ova farsa, biće nemjerljivo štetna po Crnu Goru.
Skupštinska sjednica predstavljala je još jedan nesrećan igrokaz i ogledan primjer izrugivanja sa državom i građanima. Otužno je bilo gledati kako se, pod plaštom EU integracija pokušava odbraniti neodbranjivi partitokratsko-potkusurivački projekat, čija je pozadina uništenje građanskih temelja Crne Gore, kreiran u beogradsko-moskovskoj kuhinji.
Saučesnici u realizaciji rekonstruktivnog velikosrpskog projekta danas su, nažalost, nasljednici utemeljivača nezavisne i suverene Crne Gore. Ilustrativan i tragičan primjer vrijednosnog posrnuća Bošnjačke stranke.
Ervina Ibrahimovića politički je kupio Milojko Spajić, a disciplinovao šef vlasti Andrija Mandić. Prodati vrijednosti od kojih časni gospodin Rafet Husović nije želio odstupiti ni milimetar, čin je klasičnog političkog bluda. Razlika je, ipak, civilizacijske prirode. Veliki gospodin Husović do posljednjeg dana bio je odan državotvornim idejama, građanskim, sekularnim i antifašističkim idealima. Aktuelno rukovodstvo BS, vodi se isključivo političkim ambicijama i uskopartijskim interesima.
Vožd je i ovoga puta ispravno procijenio đe treba tražiti saveznike za stvaranje države konstitutivnih naroda po modelu BiH, zarobljene u okovima rusko-srpskog sveta, daleko od zapada i zapadnih vrijednosti. Dvotrećinska većina kao ustavno-rekonstruktivna, a ne reformska strategija.
Ibrahimovićeva BS zvanično je heroizovala koljače i ratne zločince, izjednačivši dželate i žrtve. Mandićeva i Kneževićeva ideologija postala je put ka pomirenju. Markov fašizam progutan je glasom za fotelje. Vranešov šovinizam sveden je na snimanje birača iz dijaspore.
Marko, dakle, može da nastavi obračun s Turcima, a Dario može nastaviti teror nad pljevaljskim Bošnjacima. Samo valja privremeno ublažiti javne fašisoidne izlive, da BS ne bi bila prinuđena na deklarativno ograđivanje od koalicionih partnera.
Očekujmo vaskrsnuće starih i rađanje novih zlokobnih rehabilitacionih ideja. Sad se može otići i dalje od podizanja spomenika i preimenovanja ulica – stvoreni su preduslovi i za svetosavsku kanonizaciju, koja se u Srbiji uveliko sprovodi
Andrija i Milan mogu ponosno dočekivati Dodika, s visoko podignuta tri prsta. Princip je, dakle, da nema principa. Umjesto nikad čvršćeg istrajavanja na građanskim vrijednostima, BS je koaliranjem s negatorima genocida zabola nož u leđa sopstvenim biračima i članovima kojima na čelu ne stoji politička cijena.
Koaliranjem s egzekutorima identitetskog i etničkog inženjeringa, BS izdaje interese i crnogorskog i bošnjačkog naroda. Hoće li Mandić i Knežević osuditi srebrenički genocid i pustiti suzu za bošnjačkim žrtvama – neće. Hoće li tražiti procesuiranje odgovornih za deportaciju Bošnjaka – neće. Hoće li se sjetiti voza smrti u Štrpcima – neće. Klicaće se Draži, Pavlu, Karadžiću i Mladiću na sva zvona. Kukaće Bule, divljajući nacionalizam proždiraće multietničnost.
Ekipo, bujrum u Vladu, ali znajte da vještačkim narativima bruku oprati nećete. Kritika političkih poteza nije kritika bošnjačkog naroda. Stranka nijesu građani. Politički nezajažljivih preletača vazda je bilo i biće. Služili su i Draži i Miloševiću, prodajući obraz i vjeru onima koji priželjkuju njihovo istrjebljenje. I vazda su se Crnogorci i Bošnjaci protiv takvih zajedno borili i izborili, kao što će i ovoga puta.
Da velikosrpski nacionalisti govore jezikom pomirenja, nasuprot suverenistima koji govore jezikom mržnje, opasne su zamjene teza, koje Bošnjaci neće progutati. Dil sa proruskim strukturama i saučesništvo u antizapadnom potonuću Crne Gore, neće vam oprostiti. Postali ste stranka ogrezla u političkom beščašću. Zagrljaj s velikosrpskim nacionalistima brzo će stići na naplatu.
Sudeći prema početnim reakcijama sa zapadnih adresa, pokušaj anesteziranja i prečišćavanja političkih biografija proruskih agenata prilično je neučinkovit. Nadajmo se da puke kritike i upozorenja neće biti krajnji zapadni domet.
