Drugim riječima, egida nije, na primjer, neka od nebivalih parafraza „oca Makarija čudotvorca” iz antologijskoga filma „Čudo neviđeno” Živka Nikolića…
O jereju Cicmilu, dakle, srpski portali, ima tome dvije godine, vrištećim žargonom javljaju da je „pop navatao neviđenu ribu”, tj. upecao rekordnu mladicu dugu 106 cm i tešku 10 kg.
Pop se tada razmeće da je, biva, „borba sa golemom pastrmkom u ranim jutarnjim satima potrajala 15 minuta”!
„Ribolov mi je hobi od djetinjstva”, objasnio je Cicmil, dodavši: „Apelujem na sve ribolovce da poštuju kodeks i, ako već žele da neku upecanu ribu odnesu kući, to učine isključivo poštujući zakonom određene dimenzije”, a „mladica je posebno ugrožena vrsta ne samo zbog krivolova, već i zbog nekontrolisane eksploatacije šljunka u Polimlju”.
Sjajno! Je li vratio mladicu u rijeku?
„Činjenicu da svoj najnoviji ulov za priču – uprkos tome što se radi o primjerku veoma ugrožene vrste – ipak nije vratio u rijeku, objašnjava ličnom i procjenom ostalih kolega po štapu i udici da se radi o baš trofejnom primerku”, objašnjava srpski portal.
I tako – pop nije „navatanu” mladicu vratio u rijeku…
Cicmil je opet u fokusu javnosti, jer je Osnovno državno tužilaštvo u Beranama juče dalo nalog za podnošenje krivične prijave protiv njega i još trojice lokalnih sveštenika SPC zbog postojanja osnova sumnje da su 6. maja o.g. izvršili krivično djelo nepostupanje po zdravstvenim propisima za suzbijanje opasne zarazne bolesti.
A još daleke 2004. Cicmil se, sa još dvojicom srednjoškolaca, ispisao iz nikšićke gimnazije u znak protesta što je tadašnji nastavni predmet srpski jezik preimenovan u – maternji. Školovanje su produžili u Trebinju. Iz toga vremena je i njegova vjerovatno prva izjava za javnost, naravno za srpske „Večernje novosti”.
„U Crnoj Gori se sve pretvorilo u politiku. Hoće da nam oduzmu i identitet, da ne znamo ni ko smo, ni šta smo”, veli tada šesnaestogodišnji Cicmil.
Bilježi se i da je 2007. na izvjesnome Svetosavskome književnome konkursu, na temu „Prekrsti štapom, Sveti Savo, na kući načini nam prozore” – WTF!?! (pročitati opet naslov „teme”) – podijelio sa još dvije srednjoškolke drugu nagradu.
Ama, zalud, Cicmilov fejsbuk profil je močvara nepismenosti. I banalnosti. Sadašnji jerej, slikao se, onomad, kao nadobudni srednjoškolac, ispod četničke zastave, sa sve šajkačom i kokardom, uz godinama kasnije dopisanu (latiničnu!) „ravnogorsku liriku” – citiram, sa izvinjenjem, doslovno:
Ja sam Cetnik majko, ravnogorskog puka
desna mi je majko otsecena ruka...
nije meni majko moje ruke zao
ja bih i svoj zivot za SRBIJU dao...
Još Cicmil saopštava da je, logično, fanatični protivnik fudbalske reprezentacije Crne Gore. Uoči baraža za Evropsko prvenstvo crnogorskih fudbalera sa reprezentacijom Češke poručuje:
IDEMO BRACO CESI! NE DAJ MARVI DALJE OD PODGORICKOG ASFALTA.OLEEE!!!
Istim povodom, po fejsbuku boroliče:
oooooooooooooopalaaaaaaaaaaaaaaaa...idemo CESKA MOCNA NACIJO..TRPAJ..hahahahahahahah.lomi,gazi,udriiiiiiiiiiiiiii!!!!!!!!!!!!!:))))))))))))))))))))tooooooooooo
Hoću da kažem, ikakvu smjernu propovijed, ili nešto što bi barem naslućivalo na odista promišljenu bogoslovsku i crkvenu temu – na profilu jereja Miloša Cicmila naći nećete.
Ne valjaju mu sada ni neidentifikovani rođaci, to su, biva, „cinkare, drukare, informatori, obavještajaci, špijuni”, štaviše, 5. aprila o.g. zapisaće: „U mojoj porodici, konkretno , kategorijski najgori mogući ljudski kalibar, ČAK ispred ubice i lopova”…
Preostaje mi da se zapitam, braćo i sestre, ima li iđe ikoga u blizini ovoga momka da ga poduči što je zaista sveštenički posao?
Na primjer, njegov prvi „pretpostavljeni”, Dragan Ristić, protojerej-stavrofor, arhijerejski namjesnik beransko-andrijevački Budimljansko-nikšićke eparhije SPC – bi li mu mogao biti primjerni mentor? Nažalost, teško taj nekoga može nešto smisleno podučiti kad „mrtav-ladan” u javnoj izjavi krivotvori – i Sveto pismo!
Nakon „molitvenoga hoda” 6. maja o.g. u Beranama, Dragan Ristić, za Amfilohijevu „Svetigoru” – autentičnost izjave potvrđuje „Dan”, i drugi frendli mediji – kaže:
„Mi se ne plašimo jer KAO ŠTO JE HRISTOS KAZAO – ‘MI NIJESMO OD OVOGA SVIJETA’, pa neka onda i oni svoje sudove daju da vidimo o čemu je riječ i je li molitva u Crnoj Gori zabranjena”.
Ali, Isus Hristos nije rekao MI – što bi možda uključivalo Ristića, predatora na mladice, literatu u pokušaju, četnika-početnika i navijača Češke Cicmila i ostale brojne amfilohijevske hibridne zasade kvazibogomoljca i eklisioloških analfabeta.
Ne. ON je rekao – JA!
Samo je jedan Bogočovjek – Sin Božiji, ovaploćeni Bog i Spasitelj.
Razlika je ontološka i apsolutna: da je Hristos rekao MI, ne bi ni bilo hrišćanstva ni izvorne Crkve o kakvoj mi do danas znamo.
Jer Gospod, pred farisejima – a i oni su GA, braćo i sestre, poput Ristića krivotvorili, tada govoraše, ne u množini, nego – JA:
„A Isus im opet reče: ja idem i tražićete me; i pomrijećete u svojemu grijehu; kud ja idem vi ne možete doći… I reče im: vi ste od nižijeh, ja sam od višijeh; vi ste od ovoga svijeta, JA NIJESAM OD OVOGA SVIJETA” (Jovan 8 : 21, 23).
