Popovićevo pismo prenosimo integralno.
“Poštovani članovi Vlade, nadam se da vam je svima udobno u radnim foteljama. Ja se javljam iz bolesničkog kreveta za koji me „zakovao“ koronavirus. Meni, kao ni hiljadama ljudi u Crnoj Gori ovaj krevet i nije baš udoban, ali je izgleda neizbježan.
Crna Gora se trenutno nalazi ne u ekonomskoj katastrofi, ne u političkoj katastrofi, već u mentalnoj katastrofi. Narod Crne Gore se pogubio i upravo svi manje više ličimo na izgubljene brodove, bez svjetionika, u nekom zabačenom tmurnom okeanu.
Narod koji vas je glasao i koji vam je dao legitimitet da se u narednom periodu brinete o njemu ostao je zbunjen i u ovom trenutku jedino što može da radi jeste da hvata slamku spasa da se izvuče iz ove gube koja je zahvatila i naše društvo.
Svjesni smo činjenice da je narod u Crnoj Gori podjeljen. Dijelimo se na Crnogorce, Srbe, Albance, na pravoslavce, muslimane, katolike, pa čak i na četnike i partizane. Da li je to svima nama potrebno u ovome trenutku? Pitam vas, kao nekoga ko je i zadužen za to da ta podjela ne postoji.
Ako se već vraćamo godinama u nazad i ako se vraćamo na ta ratna dešavanja, onda bi možda najbolja podjela bila na MI i ON (virus). Bez obzira na nacionalno, vjersko ili političko opredjeljenje MI SMO JEDNO! Svi mi zajedno kao društvo, kao porodica se nalazimo sa jedne strane fronda, dok je sa druge strane nevidljivi neprijatelj i možemo ga pobijediti samo ako se budemo držali KAO JEDNO!
Vi ste zaduženi za to. Vi ste zaduženi za to da se svi ujedinimo i krenemo za naše bolje sjutra.
Crna Gora je zemlja u kojoj se istorija mijenja, a budućnost ostaje ista. Upravo ste vi zaduženi za našu budućnost i narod od vas očekuje bolje sjutra, a ne priče o prošlosti. Prošlosti koja se nikada ne može vratiti i koja se možda manje treba pominjati.
Poštovani članovi Vlade, dok vi u ovom trenutku obavljate poslove koji su manje bitni za narod, upravo taj narod umire u bolnicama. Ljudi padaju po ulicama. Stanovnici Crne Gore više nijesu obični stanovnici, postali su broj. Na današnji dan je od Korona virusa oboljelo oko 500 osoba, a preminulo ko zna koliko.
Dok ministarska zdravlja Borovinić Bojović šeta po Srbiji i otvara nekakve “saradnje” poput sportskih klubova i događaja, naši tihi heroji daju živote za naše živote. Igrom slučaja sam u svome rodnom gradu, Nikšiću, i najviše vremena se nalazim u COVID Ambulanti Doma zdravlja. Zašto niko od vas ne čuje riječi direktorice Dr Ljiljane Adžić? U Domu zdravlja nema dovoljno ljekara. U Domu zdravlja medicinske sestre i ostalo osoblje padaju od umora, što je zasigurno slučaj i u ostalim gradovima Crne Gore, dok ministarska zdravlja obilazi Privrednu Komoru Srbije.
Mi bolesnici upravo te medicinske sestre gledamo kao rođene sestre, kao ruke spasa. Ono osoblje koje se nalazi na prvoj liniji fronta u borbi protiv ovoga otrova, zaslužuje državne nagrade. Zaslušuje nacionalne penzije i sva moguća odlikovanja koja jedna država daje onima koji se bore za spasenje tuđih života. Razmislite o tome! Dok svi oni spašavaju tuđe živote za mali novac, Vlada troši milione za neke stvari koje u ovome trenutku nijesu prioritet za narod!
Nije trenutak za šetnju po komšijskoj ili bratskoj zemlji. Trenutak je da se narod spasi. Nije trenutak za traženje nafte na Crnogorskom primorju, trenutak je da se ta sredstva preusmjere u zdravlje građana. U dijeljenje pomoći već osiromašenom stanovništvu. Jer na kraju, od vazduha i vode se ne može živjeti. Od kamenja i lišća se ne može ekonomija praviti.
Poštovani članovi Vlade, dok se vi nalazite u sigurnim foteljama, ja prenosim ono što je narodu potrebno. Narodu je potreban svjetionik u kojem će vidjeti spas. Narodu je potrebno da se svi zajedno okrenemo protiv virusa koji nas kosi iz dana u dan i koji nas polako ubija. Narodu je potrebno da se ne dijeli, već da bude jedno. Jer mi i jesmo jedno. Mi smo svi stanovnici Crne Gore. Narodu je potrebno da ga spojite i ojačate jer ko zna šta sve za nas sprema ovaj nevidljivi neprijatelj!
Srdačno vas pozdravljam zajedno sa narodom Crne Gore, kao i sa ostalim borcima iz kreveta koji daju posljednje atome snage zajedno sa medicinskim osobljem da ostanu živi!
