Ni nezapamćena tragedija koja se desila na Cetinju minulog petka nije zaustavila govor mržnje i uvredljive poruke pojedinaca na društvenim mrežama. Naprotiv. Na provršinu je još intenzivnije isplivao neprimjeren i zastrašujući vokabular, posebno u kontekstu svega što se desilo u prijestonici krajem protekle sedmice.
Umjesto da svi zastanemo i makar se zamislimo nad nepojmiljivim razmjerama i posljedicama ove tragedije, svjedočimo i tome da se prošlonedjeljni masakr koji je u crno zavio i Cetinje i Crnu Goru, zloupotrebljava u svrhu još većeg produbljivanja podjela u našem društvu.
Na jedan od brojnih jezivih primjera govora mržnje na društvenim mrežama na račun tragedije na Cetinju, pažnju je na svom FB profilu skrenula književnica Ksenija Popović, napominjući koliko je važno da osvijestimo u kakvom društvu živimo i odgajamo djecu, te koliko je urgentno da se trgnemo i krenemo u unapređenje našeg mikrokosmosa.
Problem godinama guran pod tepih
Za Portal Analitika, Popović ističe da govor mržnje u našem društvu, nažalost, nije ništa novo, te da su društvene mreže omogućile veću vidljivost onoga što se sa raznih strana plasira u javnost već duže vrijeme.
„Nema segmenta javnog života u kojem nećemo lako prepoznati „perjanice“ retorike za koju smo nekad mislili da stanuje van granica društva koje se diči čojstvom i junaštvom“, napominje naša sagovornica.
Bilo bi lijepo posvjedočiti kako reakcija nadležne institucije u eklatantnim slučajevima prethodi reakciji javnosti
Godinama je, kaže, ovaj problem guran pod tepih.
„Zagovornica sam teze da to više ne možemo sebi da priuštimo, jer svjedočimo tendenciji da se neistomišljenici dehumanizuju do mjere da najtragičnija ljudska patnja postaje povod za neumjesne komentare, pošalice i likovanja. Reagovala sam na jedan od najogavnijih komentara koje sam pročitala i taj osjećaj mučnine dijeli veliki broj ljudi sa kojima sam komunicirala. Kad god se ponadamo da to nije uzelo maha do mjere nepopravljivosti, nađe se nešto da nas podsjeti kako zlo uvijek ima dopunsku kartu“, ocjenjuje Popović za Portal Analitika.
Odgovornost javnih djelatnika veća
Podsjetimo, cetinjsku tragediju zloupotrijebio je i novinar Dragan Rosandić, koji je postu na svom Facebook profilu, uz obilat govor mržnje, dao i politički kontekst navodeći, između ostalog, da je masakr posljedica višemjesečnog „orgijanja komita“ i nereagovanja vlasti na tu pojavu.
Naša sagovornica ukazuje na to da svaki javni djelatnik ima dodatnu odgovornost za izgovorenu ili napisanu riječ.
„To nisu anonimni komentatori koji se kriju iza pseudonima. Odgovornost bi trebalo da bude još veća kada je posrijedi profesija novinara, imajući u vidu da u medijima, kako kaže jedan moj prijatelj, imate šansu da nekome uništite život – što ne znači da tu šansu treba da iskoristite“, ističe Popović.
Institucije su više puta zakazale kada je riječ o procesuiranju govora mržnje, a ovakvi primjeri, kako dodaje Popović, nijesu korak ka nasilju - oni su već nasilje.
„Govor mržnje je u čitavom nizu legislativa definisan kao krivično djelo. Kad god se tako nešto radi putem interneta, i uopšte kanala koji omogućavaju lakšu diseminaciju takvih stavova, to predstavlja kvalifikovaniji oblik djela i, valjda, zahtijeva strožu kaznu“, kaže Popović.
Institucije pokazale slabost
Na pitanje šta se može uraditi da se to zaustavi, ili barem ograniči govor mržnje, Popović odgovara da je to bitka koju svaki pojedinac mora da, prije svega, povede sam sa sobom.
„Sigurna sam da svako od nas ima moć da se izdigne iznad sopstvenih okolnosti, pa samim tim i pogrešnog porodičnog i društvenog odgoja. S druge strane, dugoročno i održivo rješenje bi moralo biti izgrađivano kroz sistemsku saradnju institucija i civilnog društva, kroz ciljane aktivnosti i uporan rad na liječenju socijalnih metastaza poput pomenute“, kaže ona.
U tome, kako dodaje, tromo djeluju i mnogo efikasnije institucije od naših, ali naše, prema njenim riječima, pokazuju najveću slabost upravo na ovom polju.
„Bilo bi lijepo barem jednom posvjedočiti kako reakcija nadležne institucije u eklatantnim slučajevima prethodi reakciji javnosti. No, to bi podrazumijevalo svijest o ozbiljnosti problema i opasnostima koje nepostupanje (ili neblagovremena mlaka reakcija) može prouzrokovati. Dosadašnje iskustvo me, nažalost, ne ohrabruje da je moje očekivanje realno“, zaključuje Popović.
