"Razlog je što u Crnoj Gori i dalje ne postoji perspektiva za mlade živote koji tek nastaju, ne postoje neka nova radna mjesta, nova fabrička postrojenja, ne postoji proizvodni proces bilo koje vrste, ne postoji strategija ekonomskog razvoja zemlje. Od turizma, kao privredne grane, ne može jedno društvo kao naše da fukncioniše, što je i dokazano u vremenu pandemije Kovid-19", kaže Popović.
Ekonomski programi, dodaje, koji se u zadnje vrijeme plasiraju možda jesu dobri, to će, kako kaže, i vrijeme pokazati, "ali ni na daleko se ne pominje otvaranje novih radnih mjesta, dovođenje stranih i kvalitetnih investitora, ne pominju se čak ni oni obespravljeni radnici nekadašnjih najvećih crnogorskih firmi koji su narodski rečeno "ostali na ulici"".
"Mladi u Crnoj Gori iz dana u dan čekaju. Čekaju tu neku bolju budućnost koji svi godinama obećavaju ali od nje ni traga ni glasa. Počinjemo da vjerujemo da ta bolja budućnost i ne postoji i posmatramo je kao priču o Deda Mrazu - niko ga nikada nije vidio, leti sa pola na pol, ali tu je. Pominje se i "postoji"", ističe Popović.
Mladi u Crnoj Gori su, dodaje Popović, umorni.
"Umorni od svega. Ovim putem pozivam ponovo sve političare da već jednom krenu da vode politiku koja će se ticati stvaranja bolje budućnosti za naše generacije koje stasavaju. Fotelja u kojima se oni nalaze, funkcije koje oni obavljaju budu i prođu, a ono što ostaje jeste ono što su oni uradili za društvo. Sada je vrijeme da se piše prava istorija i da se gradi vizija koja će ostati upamćena godinama. A do tada, ukoliko se ništa u narednom periodu ne promijeni, mladima ostaje samo da svoje nezadovoljstvo pokažu na ulicama. Jer su oni sada svakako na ulicama", zaključuje Popović.
