UCG: Pred nama je kraj 2020. godine. Koji momenti su posebno obilježili proteklo vrijeme na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje?
POPOVIĆ: Iskren da budem, ova godina izgleda, nekako mnogo duža nego sve one koje su joj prethodile, pa mi se, isto tako čini, da je bilo mnogo više momenata na koje bih se osvrnuo i događaja i projekata koje bih istakao. Ajnštajn je u svojoj teoriji relativiteta opisao da vrijeme i prostor nisu toliko postojani koliko bi sugerisao svakodnevni život, a da postojanje "savijenog" vremena i prostora mogu potvrditi naši savremenici kojima 2020. godina nikako da prođe, a 2021. godina i neki novi početak nikako da dođu. Ipak, to nije razlog da ne naglasimo da je Fakultet za sport i fizičko vaspitanje Univerziteta Crne Gore napravio izuzetne rezultate tokom ove veoma mučne i duge kalendarske godine.
Na prvom mjestu, u danima u kojima je naša država odlučila da nas zaključa, održana je naša godišnja naučna konferencija, koja ja, u potpunosti bila u virtuelnom formatu, i predstavljala jedan od prvih virtuelnih događaja koji su održani, sa odličnim ocjenama od strane učesnika. Kada su projekti i publikovanje naučnih radova u renomiranim naučnim časopisima u pitanju, 2020. godina je godina u kojoj se osjetio najveći progres naše organizacione jedinice do sada. Iako je za tu činjenicu zaslužan rad u prethodnim godinama, ipak vrijedno osoblje fakulteta nije dozvolilo da novonastale okolnosti na bilo koji način utiču da se višegodišnji rad i napredak jedne od najmlađih univerzitetskih jedinica na Univerzitetu Crne Gore ugrozi.
UCG: Imajući u vidu aktuelnu situaciju, koliko je fakultet bio u mogućnosti da radi i doprinese internacionalizaciji na UCG?
POPOVIĆ: U prvom planu, pored nastavnih aktivnosti, od osnivanja samostalnog fakulteta, jeste rad na internacionalizaciji kako naše univerzitetske jedinice, tako i cijelog Univerziteta Crne Gore. Iako su novonastale okolnosti onemogućile fizičke sastanke i većinu planiranih seminara i konferencija, nastavno osoblje Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje je svoje aktivnosti prilagodilo objektivnim uslovima i na najbolji način dao svoj doprinos internacionalizaciji, kako kroz virtuelne aktivnosti, tako i kroz niz bilateralnih sastanaka sa ambasadorima i predstavnicima diplomatskih misija iz država u regionu i EU (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Sjeverna Makedonija, Ukrajina, Francuska i Bosna i Hercegovina).
UCG: Sa kojim izazovima u nastavi se suočio Vaš fakultet?
POPOVIĆ: Fakultet za sport i fizičko vaspitanje, kao i cjelokupni obrazovni sistem opšte se, na prvom mjestu suočio sa nepredviđenim okolnostima uzrokovanim pandemijom. Naime, naš fakultet je, za razliku od većine drugih organizacionih jedinica, oslonjen u velikom dijelu na praktična predavanja i vježbe koje se odvijaju u fiskulturnim salama i, uopšte na sportskim terenima, te je nesmetano održavanje nastave dovedeno u pitanje, a bila je neophodna efikasna reakcija nastavnog osoblja, ali i studenata koji su u velikoj mjeri sarađivali na najbolji mogući način. Iako nije bilo planirano da se učenje na daljinu uvede u praksu tako brzo, novonastale okolnosti su dovele do toga da se i nastavno osoblje i studenti veoma brzo prilagode novim nastavnim okolnostima. Podrška Centra informacionih sistema je bila od presudnog značaja, pa bih iskoristio da im se zahvalim od srca, jer bez njihove pomoći ne bismo uspjeli da okončano nastavnu godinu na uspješan način. Nova školska godina je počela u sličnim uslovima, ali iskustvom iz prvog dijela godine, i snažnom tehničkom podrškom, nastava se odvija na adekvatnom nivou, a neke nove okolnosti, na žalost postaju rutina, a koje, niti smo priželjkivali, niti im se radujemo. Sa druge strane, naučnoistraživačke aktivnosti su, u svom završnom dijelu bile, čak i podignute na viši nivou, posebno iz razloga što je nastavno osoblje imalo poprilično vremena da se njima više bavi. Ipak, iako su testiranja, odnosno mjerenja na terenu sprovođenja, značajan broj istih je obustavljen iz objektivnih razloga.
UCG: Koliko mislite da se ostvarila nastava i odgovorila na potrebe studenata, s obzirom na okolnosti?
POPOVIĆ: Nastava na daljinu ima svoje čari i benefite, u situacijama kada može unaprijediti redovnu nastavu koja se održava u prostorijama fakultetu. Međutim, isključivo držanje nastave na daljinu je, u značajnoj mjeri otuđilo studente od nastavnika, i obratno a, bojim se da, ako se novonastale okolnosti produže u nedogled, ćemo morati biti zabrinuti za generacije studenta, posebno onih koji su svoje studiranje započeli u vrijeme pandemije. Ovaj problem će posebno biti vidljiv na organizacionim jedinicama čija se nastava temelji, značajno na praktičnim predavanjima i vježbama, kao što je to slučaj na našem fakultetu.
UCG: Kakva su vaša očekivanja u pogledu budućeg rada, u okviru 2021. godine?
POPOVIĆ: Kako sam oduvijek bio optimista, i u mnogo težim okolnostima, smijem se usuditi da najavim našu 18. međunarodnu naučnu konferenciju, koja će se održati u Cavtatu, od 8. do 11. aprila 2021. godine, te nastavak uspješnih naučnoistraživačkih aktivnosti, posebno od strane mlađeg kadra na fakultetu, koji se, iz dana u dan, sve više ističu, uz ozbiljnu kandidaturu da naša organizaciona jedinica, narednoj kalendarskoj godini, bude rangirana među najboljih 500 fakulteta i departmana iz oblasti sportskih nauka na Šangajskoj listi najuspješnijih univerziteta.
Sa druge strane, očekujem značajan napredak naša sva tri časopisa, koja pretenduju da budu uključena u nove baze podataka. Bili bi veoma ponosni kada bi Montenegrin Journal of Sports Science and Medicine MJSSM bio indeksiran u SCIE, a Sport Mont u ESCI, što je realno da se desi tokom 2021. godine. Dalje, naši mobilni timovi će biti spremni, čim okolnosti dozvole, da nastave testiranja vrhunskih sportista i generalne populacije svih dobi, kako u našoj državi, tako i u regionu, a i šire. Sve u svemu, Nova godina simboliše novi početak, a ja želim svim studentima, kolegama i građanima Crne Gore i cijelog svijeta, da nam se okolnosti poboljšaju i da u 2021. godini imaju puno zdravlja, sreće i radosti, ali, isto tako, da ne zaborave 2020. godinu i da mnogo više cijene sve ono što imaju i što ih okružuje, jer „siromašan čovjek nije onaj koji nema, već onaj koji previše želi“.
