Vladimir Putin ne vodi rat samo protiv Ukrajine, on je u ratu sa Zapadom i demokratskim svijetom, a njegovi anti-NATO stavovi jasno pokazuju njegovu skalu srednjoročnih agresivnih ciljeva – region Baltika, Centralne i Istočne Evrope – bivše zemlje Varšavskog pakta. To je u ekskluzivnom razgovoru za Pobjedu poručio bivši ukrajinski predsjednik Petro Porošenko.
Porošenko, koji je zemlju vodio pet godina nakon aneksije Krima, poručuje da se Putin neće zaustaviti na Ukrajini, već da je odlučan da igra globalno. Stoga će, kako kaže, ishod rata u Ukrajini odrediti buduću mapu evropskog kontinenta kao i odnos snaga u Evroaziji.
Uprkos neslaganju sa aktuelnim predsjednikom Zelenskim, Porošenko priznaje da nije mogao da sa njim ne podijeli svoje lično iskustvo i da mu savjet u prvim danima invazije.
-Nema alternative jasnom nacionalnom jedinstvu i koordinaciji naših napora bilo da smo na vlasti ili u opoziciji. Zajedno smo jaki i nepobjedivi – poručuje Porošenko.
Bliži se treći mjesec ruske invazije na Ukrajinu. Za sada se ne nazire kraj, uprkos pokušajima dvije strane da pregovaraju. Koliko bi rat mogao trajati?
Važno je zapamtiti da rat između Ukrajine i Rusije traje već osam godina. U Ukrajini imamo tačan datum početka ruske agresije na naš narod – 20. februar 2014.
Počelo je ilegalnom aneksijom Krima u februaru – martu 2014. godine, a zatim ruskom okupacijom teritorija Donjecke i Luganjske oblasti u proljeće 2014. ili kako to Kremlj naziva – „rusko proljeće“, koje je imalo za cilj uspostavljanje proruskog projekta – ,,Novorosija“ - na teritoriji istočne i južne Ukrajine. Tada smo konsolidacijom nacionalnog jedinstva, ogromnim patriotskim usponom i izgradnjom jake međunarodne koalicije uspjeli da se suprotstavimo ovim agresivnim planovima i da održimo ruske snage na određenim teritorijama Donbasa i Krima.
Pošto nije uspio da potkopa nacionalno jedinstvo i plašeći se jake demokratske i prozapadne Ukrajine, Putin je odlučio da izvrši invaziju na Ukrajinu punom snagom, sa ciljem da eliminiše našu državnost, naš identitet i našu budućnost. Za Putina Ukrajina nema pravo na postojanje i mora biti vraćena pod punu rusku kontrolu. To je bio i ostao Putinov prvi i jedini cilj za ovu fazu rata, koja je počela 24. februara 2022.
Što više pomoći od međunarodne zajednice Ukrajina dobije u vidu razornih sankcija protiv agresora, više vojne pomoći, kraći je put do mira.
Stoga je u našem zajedničkom interesu da zaustavimo Putinov režim sada u Ukrajini.
Bili ste predsjednik Ukrajine pet godina, nakon ruske aneksije Krima. Što ste tokom svog mandata učinili da ojačate državu? Od početka ruske invazije da li ste se sastali sa predsjednikom Zelenskim i razgovarali sa njim o ratu?
Moj prvi strateški zadatak nakon izbora za predsjednika u maju 2014. bio je da zaustavim takozvano „rusko proljeće“ i da se suprotstavim tekućoj hibridnoj agresiji na Ukrajinu. Okupio sam sve naše političke, regionalne i poslovne elite, kao i predstavnike civilnog društva i složili smo se da je nacionalno jedinstvo ključ našeg nacionalnog opstanka i da moramo djelovati zajedno. Takvo jedinstvo, uz herojstvo naših oružanih snaga i dobrovoljaca, pomoglo nam je da zaustavimo Putinove snage i spriječimo ga da sprovede svoju agresivnu agendu.
Moj drugi strateški zadatak je bio da stvorim novu jaku ukrajinsku armiju po standardima NATO. I drago mi je što smo zajedno sa našim zapadnim saveznicima uspjeli u ovom zadatku i danas je cio svijet iznenađen visokim profesionalizmom, snagom i efikasnošću Oružanih snaga Ukrajine, Nacionalne garde i drugih specijalnih snaga. Sjećam se svakog razgovora sa mojim evropskim i američkim kolegama – liderima slobodnog svijeta – o programima obuke za naše snage, o snabdijevanju novim oružjem, uključujući i čuvenu ,,jevelin“ (prenosiva raketa zemlja – vazduh), o finansijskoj i tehnološkoj pomoći i vojničkoj pomoći Ukrajini.
Moj treći strateški zadatak je bio da uspostavim snažnu međunarodnu koaliciju za podršku Ukrajini. Ta koalicija je mnogo pomogla Ukrajini u političkom i sankcionom pritisku na Rusiju, uz držanje pitanja teritorijalnog integriteta Ukrajine visoko na međunarodnom dnevnom redu, uz političku, ekonomsku, finansijsku podršku našoj zemlji.
Moj četvrti zadatak je bio da poguram Ukrajinu naprijed ka EU i NATO. Osim što smo ove ciljeve unijeli u naš Ustav, postigli smo mnogo u praktičnom smislu, kao što je zaključivanje Sporazuma o pridruživanju sa EU, uključujući duboku i sveobuhvatnu zonu slobodne trgovine, uvođenje bezviznog režima, produbljivanje sektorske integracije, prvo u oblasti energetike, kao i intenzivnu saradnju i približavanje NATO-u. Program EU i NATO nam je mnogo pomogao u sprovođenju velikog broja fundamentalnih reformi, kao što su antikorupcija, decentralizacija, bankarstvo, pravosuđe, sprovođenje zakona i javna uprava, infrastruktura, kao i poboljšanje investicione klime u Ukrajini.
Moj peti strateški zadatak je bio jačanje ukrajinskog identiteta kroz popularizaciju ukrajinskog jezika, ukrajinske kulture, kao i rješavanje dugo očekivanog i teškog problema autokefalne pravoslavne crkve Ukrajine. Veoma sam zahvalan prije svega Njegovoj Svetosti patrijarhu Vartolomeju na njegovom ličnom odlučujućem doprinosu.
Drugi zadatak je bio jačanje naše informacione bezbjednosti i suprostavljanje ruskoj otrovnoj propagandi i prijetnjama dezinformacijama. Zatvorili smo brojne medije i društvene mreže, koje su se direktno bavile hibridnim antiukrajinskim informativnim operacijama.
Definitivno, nijesam mogao da ne podijelim svoje lično iskustvo i dam savjet predsjedniku Zelenskom u prvim danima invazije. Nema alternative jasnom nacionalnom jedinstvu i koordinaciji naših napora bilo da smo na vlasti ili u opoziciji. Zajedno smo jaki i nepobjedivi.
Što je potrebno za kompromis?
Najsvetije za Ukrajinu danas je mir.
Želimo da opstanemo kao nezavisna i demokratska nacija. Ne može biti kompromisa oko naše nezavisnosti, našeg teritorijalnog integriteta i našeg suverenog geopolitičkog izbora.
Ali tragedija je u tome što Putin želi da nas sve vidi mrtve, kao u Buči. Putin želi da uništi postojeći poredak zasnovan na pravilima i da diktira svoju volju drugim narodima. On smatra da za Ukrajinu i ukrajinski narod u svijetu nema budućnosti.
Svaki prekid vatre i privremena rješenja samo će dati Rusima vrijeme i resurse da se pripreme za još jednu ofanzivu na Ukrajinu.
Kao što sam rekao, Putin se sada mora zaustaviti.
Putina nazivate ubicom. Koliko daleko mislite da je spreman da ide?
Putin je gori od običnog ubice. On je masovni ubica i krvavi kasapin.
Putinovo oružje su laž, masakr i ucjena. Pod njegovom komandom ruske snage granatiraju mirne civile, siluju, ubijaju i kidnapuju starije ljude i djecu, uništavaju bolnice, škole, porodilišta.
Masakr u Buči je promijenio igru. Zamislite samo da je bilo ko, ko je smatran Ukrajincem, Evropljaninom, brutalno mučen i ubijen. Rečeno je da ruski oficiri imaju dugačke spiskove ukrajinskih državljana koji će biti ubijeni nakon okupacije gradova i sela. Tu su državni službenici, volonteri, vojnici, policajci, aktivisti civilnog društva, učesnici zapadnih grant programa, diplomci zapadnih univerziteta, predstavnici manjina.
Putinova propaganda čini da svi koji ne podržavaju Rusiju kao naciste treba da budu eliminisani.
Dakle, govorimo o borbi za živote miliona Ukrajinaca.
Ovi zločini imaju sve znakove genocida, koji se moraju istražiti i kazniti. Pozivam EU, SAD, zemlje G7 da priznaju ove ratne zločine u Ukrajini kao djela genocida i da promovišu ideju da se svi odgovorni uvrste na takozvanu „Buča listu“ i da obezbijede brzu i strogu pravdu za njihove ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
Jedini način da spasemo svoje živote je da pobijedimo Putinov režim.
Hoće li se Putin zaustaviti na Ukrajini ili mislite da bi se nešto slično moglo desiti Moldaviji i Gruziji?
Jasno je da je Putin odlučio da igra globalno.
On ne vodi rat samo protiv Ukrajine. On je u ratu sa Zapadom, sa demokratskim svijetom.
Njegovi anti-NATO stavovi jasno pokazuju njegovu skalu srednjoročnih agresivnih ciljeva – region Baltika, Centralne i Istočne Evrope – bivše zemlje Varšavskog pakta.
Kratkoročno, vjerujem da se Putin, pošto je zavisan od simbolike, raduje obnavljanju granica Sovjetskog Saveza jer će u decembru biti 100. godišnjica stvaranja SSSR-a. Stoga će ishod rata u Ukrajini odrediti buduću mapu evropskog kontinenta kao i odnos snaga u Evroaziji.
Crna Gora je godinama bila žrtva ruske propagande, potpomognute proruskim snagama u zemlji. Koliko ovo može biti opasno za našu zemlju?
Kao što pokazuje primjer Ukrajine, propaganda je jedno od najmoćnijih oružja ruskog neoimperijalizma. S jedne strane, podriva unutrašnje jedinstvo, sije mržnju, dovodi u pitanje efikasnost vlasti, kao i stvara ili umnožava postojeće linije podjele u zemlji. S druge strane, to stvara pogrešnu i lošu sliku o zemlji u cijelom svijetu, što utiče na vašu međunarodnu podršku kao i na investicionu klimu.
Drago mi je da vidim da se Evropa budi po ovom pitanju i da cilja i čisti svoj informacioni prostor od toksičnih propagandnih izvora Kremlja. Sada je to pitanje života i smrti.
EU i SAD uvele su sankcije Rusiji zbog invazije na Ukrajinu. Mislite li da su učinile dovoljno da zaustave Putina? Kako vidite ulogu NATO u ovom ratu?
Sankcije koje su do sada uvele SAD i Evropska unija pokazuju suštinsku promjenu u pristupu Rusiji. A ovo je već samo po sebi važno. Promjena politike je nešto što definiše budućnost već danas i približava se miru u odnosu na Moskvu. Samo da su takve sankcije bile na snazi prije nekoliko godina to bi Putina zaustavilo od njegove današnje agresije. Bolje ikad nego nikad.
Zaista, te sankcije nijesu dovoljne. Nažalost, Putina to nije odvratilo od rata protiv Ukrajine. On nastavlja da granatira Ukrajinu u želji da osvoji našu zemlju i ide dalje na Zapad. I zato uvijek postoji potreba za više sankcija. Rekao sam to više puta i ponoviću – potreban nam je embargo na naftu i gas, totalni trgovinski embargo protiv Rusije. Moramo potpuno izolovati Rusiju inače Putin nikada neće odustati. Moramo da ga zaustavimo u Ukrajini prije nego što njegov rat pređe granice Ukrajine.
Vidimo da je EU u svojoj politici sankcija došla do trenutka istine. Svi razumiju da će Kremlj uvođenjem sankcija protiv trgovine naftom i gasom sa Rusijom biti primoran da kapitulira ili da uništi rusku ekonomiju. Zato je Putin aktivirao koga god može u evropskim političkim krugovima da spriječi ove energetske sankcije.
Ako sankcije za naftu i gas ne uspiju, to će biti loš signal ne samo za Kremlj već i za sve diktatore u svijetu. To će značiti da bi EU mogla da trguje vrijednostima i bezbjednošću. To će biti katastrofa za Uniju i evropsku bezbjednost.
Što se tiče angažmana u NATO, želio bih da se zahvalim svim državama članicama NATO na njihovoj vojnoj i ekonomskoj podršci ukrajinskoj borbi. Bez takve pomoći bilo bi mnogo teže uzvratiti ruskoj vojsci – drugoj armiji na svijetu.
Štaviše, u Putinovoj glavi on se ne bori protiv Ukrajine. Bori se sa NATO-om. Htjeli ili ne, ali uloga NATO-a je uvijek prisutna u borbi koju Ukrajina danas vodi. To takođe znači da nema potrebe da se plašimo Putinovih ucjena ulaska Ukrajine u NATO ili ne. Odgovor je očigledan – zaista, Ukrajina će već u Madridu dobiti pozivnicu za NATO MAP i u skladu s tim će se pridružiti NATO-u. Ulazak Finske i Švedske u NATO ne bi upotpunio bezbjednosnu arhitekturu dovoljno da drži Putina i Rusiju podalje od naših zemalja.
Da sumiram, moja poruka Zapadu je sljedeća: „Pomozite Ukrajini da vas spasi!“
Nakon autokefalnosti Ukrajinske pravoslavne crkve kažete da je to pitanje nezavisnosti, pitanje nacionalne bezbjednosti, pitanje državnosti i pitanje geopolitike. „Ovo je kolaps vjekovima starih težnji Moskve za globalnom dominacijom kao ,Trećeg Rima′“. Kakvu ulogu crkva danas ima u istorijskim tenzijama između Rusije i Ukrajine? Da li snosi dio odgovornosti za ono što se danas dešava između dvije zemlje?
Obnova Ukrajinske pravoslavne crkve je samo još jedan korak ka jačanju Ukrajine kao istinski nezavisne suverene nacije.
Istina je da je Kremlj decenijama, ako ne i vjekovima, koristio Moskovsku patrijaršiju kao instrument proruske i antizapadne propagande u ukrajinskom društvu.
To je postalo još očiglednije od početka ruske agresije 2014. Rukovodstvo moskovske crkve je blagoslovilo Putinove odluke o aneksiji Krima i hibridnom ratu u Donbasu. A danas blagosiljaju vojnu operaciju protiv ukrajinskog naroda i genocid nad građanima Ukrajine.
To nije prava crkva Isusa Hrista. To je jazbina demona.
Stoga snažno pozivam Evropsku uniju i SAD, kao i lidere G7 da sankcionišu rukovodstvo Ruske pravoslavne crkve zbog njihovih zločina protiv čovječnosti.
Kako je Ruska pravoslavna crkva (RPC) učestvovala u saradnji sa agresijom i genocidom (uključujući raseljavanje civila, njihovu trgovinu na ruskoj teritoriji i držanje u pritvoru u prostorijama RPC), ona bi trebalo da potpadne pod sankcije. Treba uvesti sankcije protiv RPC kao institucije, protiv njenog rukovodstva (ciril i dr.), i njenih sastavnih djelova i jedinica, koje sarađuju sa agresorom. Sankcije treba da uvede Ukrajina, EU i zemlje saveznice.
Oni će biti izvedeni pred lice pravde i u našem svijetu i na sudnji dan.
Što poslije rata, kad god se to desilo? Kako vidite budućnost Ukrajine?
Prvo što treba da uradimo kako bi odgovorili na to pitanje je pobjeda. Zaista mi je drago što moje nasljeđe kao bivšeg predsjednika Ukrajine pomaže mojoj naciji da pobijedi u ovom ratu za opstanak Ukrajine. Vojska je ta koja pomaže Ukrajini da pobijedi.
To je ukrajinski identitet, ukrajinski jezik koji pomaže Ukrajini da pobijedi. Vjera je ta koja pomaže Ukrajini da pobijedi.
Što se tiče budućnosti, optimista sam i vjerujem da je jedini način da se obezbijedi nezavisna i demokratska Ukrajina poraz Putinovog režima u Rusiji i ulazak u Evropsku uniju i NATO.
Kao što sam govorio, moj san je da budem poslanik u Evropskom parlamentu, gdje bi se čuo i bitan glas Ukrajine.
Tako vidim najbolji scenario za Ukrajinu i ono što ću promovisati u ukrajinskoj politici i na međunarodnoj areni.
