U knjizi „Vladalac“ Nikolo Makijaveli bilježi određeno pravilo istorije. Nimalo lišen ironičnosti on piše da „svi naoružani proroci pobjeđuju, a nenaoružani propadaju“. Međutim, ne postoji pravilo bez izuzetaka. Istorija je više puta pokazala da su nenaoružani proroci u pravu. Iako bi se to najčešće potvrdilo sa zakašnjenjem, ipak ne bi bilo manje naglašeno. Odlično svjedočanstvo o tome je istorijska pobjeda poljske „Solidarnosti“ i njena izvanredna Poruka radnom narodu Istočne Evrope,objavljena prije 40 godina.
Poljski avgust 1980. i stvaranje Nezavisnog samoupravnog sindikata „Solidarnost“ jedan je od najvažnijih događaja u iskustvima poslijeratne Evrope. Riječ je o događaju sa odlučujućim posljedicamaza cijelu međunarodnu zajednicu. Dok se sve to dešavalo, malo je bilo onih koji su vidjeli da su slom komunizma, sistem sovjetske dominacije nad zemljama Centralne i Istočne Evrope i podjela svijeta na dva neprijateljska bloka tako blizu. Međutim, da to nije bilo daleko i sasvim stvarno, moglo se saznati iz atmosfere Prvog nacionalnog kongresa delegata NSS „Solidarnost“, koji je započeo 5. septembra 1981. u Gdanjsku.
Cijeli svijet je diveći se posmatrao kako prvi nezavisni sindikalni pokret na području od Labe do Vladivostoka, pokret slobode i nade, slobodno raspravlja, vođen standardima demokratije i parlamentarizma. Na Kongresu u Gdanjsku predstavljena je velika vizija sistemskih, društvenih i ekonomskih reformi, čiji je zajednički imenilac bila ideja samoupravljanja i građanskog subjektiviteta. S obzirom na to da je 1791. poljsko-litvanskiUstav od 3. maja, prvi temeljni ustav uspostavljen u Evropi, obavio veliki posao popravljanja Republike Poljske, program reforme solidarnosti takođe je označio napredak u razumijevanju državnih poslova i ekonomije. Ne samo zato što su ideja „samoupravne Poljske“ i „narodne vladavine“ na radikalan način potkopale tadašnji autoritarni sistema, već i iz razloga što su promjene koje je predložila „Solidarnost“ nosile duh modernog.
To možemo jasnoda vidimo iz današnje perspektive, posebno nakon iskustava globalne ekonomske krize i sadašnje pandemije. Vidimo da društveni i ekonomski ciljevi treba da budu međusobno usklađeni, potreban nam je održivi rast koji ne stavlja kratkoročni profit ispred bilo čega drugog. Takođe razumijemo značaj socijalne kohezije i pravednog učešća uplodovima ekonomskog rasta. Shvatamo važnost građanske aktivnosti i nacionalne zastupljenosti, kao i evropskih demonstracija,za stabilno funkcionisanje institucija i donošenje pravih odluka od strateškog značaja. Nije isključeno da bi, da nije bilo uvođenja ratnog stanja u Poljskoj, koji je predstavljalo komunistički napad na slobodu u nastajanju, reforme predložene prije 40 godina na Prvom kongresu „Solidarnosti“ mogle biti ispred svog vremena i pokrenuti pionirska rješenja. No, to je priča za sebe.
Na Kongresu u Gdanjsku predstavljena je velika vizija sistemskih, društvenih i ekonomskih reformi, čiji je zajednički imenilac bila ideja samoupravljanja i građanskog subjektiviteta
Najvažniji i vizionarski rad Kongresa bila je Poruka radnom narodu Istočne Evrope. Paradoksalno, imala je pragmatičan cilj i jednostavnu genezu. Njen začetnik bio je mladi hirurg Henrik Sicinjski, izradom dokumenta koordinisao je Antoni Pjetkevič, inžinjer elektrotehnike, sekretar Predsjedništva Kongresa, kasnije u slobodnoj Poljskoj, visoki državni zvaničnik i ekonomski menadžer; kratki tekst pripremili su ugledni aktivisti demokratske opozicije – advokat Boguslav Šliva i matematičar Jan Litinjski, čija nas je tragična smrt prije šest mjeseci duboko rastužila. Poruka je trebalo da bude, prije svega, glas istine i slobode, probijajući se kroz kordone komunističkih diktatura i njihove lažljive propagande. Poruka je bila jednostavna i iskrena:
Delegati okupljeni u Gdanjsku na Prvom kongresu delegata NSS „Solidarnost“ upućuju pozdrave i izraze podrške radnicima Albanije, Bugarske, Čehoslovačke, Njemačke Demokratske Republike, Rumunije, Mađarske i svim narodima Sovjetskog Saveza. Kao prvi nezavisni sindikat u našoj poslijeratnoj istoriji, osjećamo zajedništvo naše sudbine. Uvjeravamo vas da smo, suprotno lažima koje se šire u vašim zemljama, autentična organizacija od 10 miliona radnika, nastala kao posljedica štrajkova. Naš cilj je da se borimo za poboljšanje uslova života svih zaposlenih ljudi. Podržavamo one među vama koji su odlučili da krenu na težak put borbe za slobodni sindikalni pokret. Vjerujemo da će se uskoro vaši i naši predstavnici sastati u cilju razmjene sindikalnih iskustava.
Čak i u samoj „Solidarnosti“ brojni aktivisti, pristalice taktike revolucije koja se ograničava, smatrali su Poruku previše hrabrom. Ipak, 8. septembra 1981. godine ona je prihvaćena aplauzom i velikom većinom glasova delegata. Čime je postala zvanični dokument Kongresa. Kao što se i očekivalo, to je izazvalo bijes komunističkih vlasti u Poljskoj i drugim zemljama. Ovo je naročito bilo izraženo u Moskvi. Leonid Brežnjev je Poruku opisao kao „opasan i uznemirujući dokument (...) namijenjen izazivanju pustoši u svim socijalističkim zemljama“. Protiv „Solidarnosti“ pokrenuta je kampanja klevete i mržnje. Mnogi zapadni političari koji su Poruku smatrali rizičnim potezom, takođe su sumnjali u nju.
Međutim, u poljskoj „Solidarnosti“ prevladalo je drugačije mišljenje. Britanski istoričar Antoni Kemp-Velh, koji je pratio sesije u Gdanjsku i bio svjedok čitanja Poruke, opisao je vrlo precizno:
Ovaj program je promijenio lice Evrope. Danas možemo jasno da vidimo da je to bio proročanski, čak i uzročni čin. Pobijedili su „nenaoružani proroci“. Nakon 1981. godine došla je 1989, talas slobode zahvatio je Centralnu i Istočnu Evropu, pao je Berlinski zid, komunizam izgubio nokautom, Sovjetski Savez se raspao i njegova tiranija je prestala. Stvoreni su uslovi za evropsku integraciju i jačanje saveza slobodnih nacija – zemlje našeg regiona ušle su u NATO i Evropsku uniju. Centralna i Istočna Evropa postigle su istorijski uspjeh. Već dugi niz godina to je područje stabilnosti i razvoja, mjesto koje privlači pažnju svijeta svojim postignućima, ekonomskim potencijalom i ambicioznim težnjama.
Suština Poruke radnom narodu Istočne Evropebila je ideja zajednice sudbine i solidarnosti koja ne poznaje granice. Baš kao i prije 40 godina, danas ovu ideju slijedimo kao kompas. To je osnova naše bliske saradnje u regionu u sklopu Višegradske grupe, Bukureštanske devetke, koja je platforma za vojnu saradnju između zemalja istočnog NATO krila i kao dio Inicijative triju mora, koja okuplja zemlje područja između Baltičkog, Jadranskog i Crnog mora.
Drago mi je da se sve češće u Evropi i svijetu Inicijativa triju mora cijeni kao značajan poduhvat usmjeren na proširenje infrastrukture, stvaranje vektora za ekonomsku saradnju na evropskoj osi sjever-jug i jačanje kohezije EU. Nova važna inicijativa je Krimska platforma, čiji je inauguracioni samit održan tokom nedavne svečane proslave 30. godišnjice nezavisnosti Ukrajine. Preko ovog tijela šaljemo zajedničku poruku da nećemo zatvarati oči pred slučajevima kršenja međunarodnog prava, narušavanja integriteta države i narušavanja bezbjednosti u našem regionu.
Sarađujemo u ime zajedničkih interesa, u ime slobode, čije je sjeme poruka solidarnosti poslata iz Poljske prije 40 godina. Sada zajedno žanjemo i branimo blagodati ove pobjede slobode. Uspjeh Centralne i Istočne Evrope proizlazi iz dalekosežne vizije koju su energično i hrabro objavili učesnici Kongresa solidarnosti u Gdanjsku 1981. godine. Ne potcjenjujte snagu proroka, čak i ako vam djeluju nenaoružano.
* * * * *
Tekst je istovremeno objavljen u mjesečniku "Wszystko Co Najważniejsze" („Sve što je najvažnije“) kroz zajednički projekat sa Institutom narodnog sjećanja
