Poštovani rektore, uvaženi senatori Univerziteta Crne Gore,
Obraćam Vam se javno kako mi ga jedino basta zborit, ko bajagi u nadi, ne previše iskrenoj, da Vam pravo rečem, već više onako reda radi, da ću Vas zateć u punoj snazi, zdravlju i veselju, te da Vam ova moja pisanija neće poremetiti svakodnevni život u berićetu, sreći i zadovoljstvu.
Nije lijepo, ali je istinito, iz Vašeg pera i prošle, ka i ove godine da pritvrdite, proistekla je odluka zasnovana na nepotizmu, servilnosti, bahatosti i zloupotrebi moći, kojom ste prvog i trenutno jedinog crnogorskog magistra pedagogije iz jedne grane lijepih umjetnosti, Vama jako dobro poznatog, poslali na Biro rada.
Odluka koja je umjesto promocije osoba sa znanjem i zvanjem magistra u predavače na Univerzitetu Crne Gore, promovisala svršene osnovce. Promovisali ste osobu koja, iz oblasti koju će predavati Vašoj đeci, ima završenu osnovnu školu. Angažovali ste je da drži predavanja akademicima i postdiplomcima, što bi rekao pokojna legenda sportskog novinarstva Mladen Delić - ljudi moji, pa je li to moguće.
Zarad istine, da mi ne date lagat ta osoba imaše i svršenu velju školu iz sasvim druge grane scenske umjetnosti, valjda da Vam savjest bude čista, jer umjetnost ko umjetnost, ko bi ih razlikovao. Vi ste, da ne trepnuste, iako vam to, nit` je blisko, nit` česa o tome znate, kako mi sami rekoše pojedini od Vas, osobi sa stalnim radnim odnosom u državnoj ustanovi kulture, ni manje ni više, da joj malo ne bude, da joj se nađe za džeparac, dodijelili „četvorostruku“ normu redovnog profesora, samo zato jer Vam je moglo bit, a voljni ste bili učinjet.
Eto, ja Vam ga rekoh, kako zaslužiste Vašim, što činjenjem, što nečinjenjem, a Vi kako goj ojte. I opet da Vam ko bajagi rečem „iskreno se nadam“, iako se ne nadam, da ćete se, nakon čitanja ove sitne knjige te Vam pišem, makar malo pred samim sobom, ako ne đe pred kojim ukućaninom ili nidajaki bog kim iz komšiluka, postiđeti od onog što i kako učinjeste mladosti crnogorskoj, jer Vam prosto mogaše bit!!
Osobu sa završenim magistarskim studijama, poslaste na Biro rada, valjda zbog previše škole te imaše. Osobi koja je uredno priložila potvrdu resornog ministarstva da je u toku proces nostrifikacije diplome stečene na Akademiji, starijoj od Vašeg univerziteta, obrisaste ono „mr“ ispred imena jer Vam mogaše bit`. Vi odlučiste da možete ukinut zvanje koje nijeste ni dodijelili, stečeno na akademiji u zemlji članici Evropske unije, ne u Blace, Travnik ili kakvo drugo velje mjesto balkansko, a koju joj 6. oktobra, taman na vrijeme, potvrdi resorno ministarstvo kao pravno valjano magistarskog zvanja u zemlji i državi crnogorskoj.
Napisah Vam da je neko nepozvan, prigovor upućen preko arhive Rektorata, na Vaše ime i prezime sakrio od Vas, a Vi ni da se uvrijedite. Neki „dobri“ ljudi iz nečesovog rektorskog kolegijuma su našli da oni mogu i pozvani su da bez Vašeg znanja, a u Vaše ime odlučuju, presuđuju i odgovaraju i to licu, kako rekoše, bez aktivne legitimacije, dok licu sa aktivnom legitimacijom ni slova, a Vi ste opet ćutali, kako tad, tako i dan-danas.
Slagah li ja što ođe!? O svemu Vas ovom blagovremeno i potanko i to pismeno, da na miru bistrite, informisah, a od Vas muk, dubok ka da ste iz Veljeg Dubokog. Rekoh Vam, da Vam je na ime i prezime preko matične arhive proslijeđen prigovor o nepotizmu u odlučivanju komisije jedne Vaše članice, koji je od Vas prilikom odlučivanja sakrivena, a Vi ni da pitate o česa Vam to zborim. Napisah Vam da ste Vašom odlukom uskratili podršku i promociju mladosti i znanju na Univerzitetu Crne Gore, da ste tim promovisali voluntarizam, nepotizam i familijarizam u crnogorskoj nauci i umjetnosti, a Vi zaćutali, kano da ste streknuli, kano da se Vas ne tiče, kano da nijeste odavle, ni „a“ da kažete, kako tad, tako i dan-danas.
I očekivali ste da ću ja da ćutim, da streknem od te sile autoriteta osoba sa veljim zvanjem, no ste se grdno prevarili. Niti sam tada ćutao, niti ću danas da ćutim, niti ću Vas za Vašeg i mog zemana ostavljat na miru. Prvi ste počeli, na mene je pas, pa kako ono vele, nećemo se dat, pa kom opanci, kom obojci, sad i za vijek vjekova. Kuč sam, potomak Ljalja Drekalova, po ženskoj, a Rama popa Krsta, iz Lješkopolja po muškoj liniji, kako bi neki rekli etnički Crnogorac, koji ne da na se i neće nikog poda se.
Još ćemo se mi, sve mi se čini, čitat na stranicama medija crnogorskih, e va neću ostat dužan na vako činjenje, a još više nečinjenje, pa i ako ste nečesovi senatori Univerziteta Crne Gore.
